NA DANAŠNJI DAN: Nikola Tavelić, Friedrich Hegel, August Šenoa, Antun Mihanović, Zvonimir Miloš, Branko Lustig, Nedjeljko Fabrio, Claude Monet, BBC radio, Dan borbe protiv dijabetisa
Nikola Tavelić, svetac
TAVELI?, Nikola sv., rad M. ?osi?a, 1940.
Tavelić, Nikola, sv. (lat. Nicolaus Tavilei), kršćanski mučenik (Šibenik, oko 1340 – Jeruzalem, 1391). Franjevac. Djelovao najprije u Italiji, a onda dvanaest godina među bosanskim kršćanima, potom otputovao u Svetu zemlju propovijedati evanđelje muslimanima. U Jeruzalemu je zajedno s trojicom drugova podnio mučeničku smrt. Štovanje Nikole Tavelića i drugova odobrio je papa Leon XIII. (1889), a svetima ih je proglasio papa Pavao VI. (1970). Nikola Tavelić prvi je proglašeni hrvatski svetac; spomendan 14. studenoga.
Friedrich Hegel, filozof– 1770.
Georg Wilhelm Friedrich Hegel (Stuttgart, 27. kolovoza, 1770. – Berlin 14. studenog, 1831.) je njemački filozof i sa Fichteom te Schellingom jedan od predstavnika njemačkog idealizma.
Hegel je utjecao na pisce široko različitih položaja uključujući njegove poklonike (Bauer, Marx, Bradley, Sartre, Küng) i njegove kritičare (Schelling, Kierkegaard, Schopenhauer, Nietzsche, Heidegger). Hegel je raspravljao, možda čak i kao prvi, o odnosu između prirode i slobode, imanencije i transcedencije i ujedinjavanju tih dualnosti bez eliminiranja obaju pola ili reduciranja jednog na drugog. Njegovi utjecajni koncepti su spekulativna logika ili “dijalektika”, “apsolutni idealizam”, “dijalektika Gospodara/Roba”, “etički život” te važnost povijesti.
August Šenoa, hrvatski književnik – 1838.
August Šenoa
August Ivan Napomuk Eduard Šenoa, rođen 14. studenog 1838., bio je hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist.
Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti – dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića, Planine, samo uvjetno možemo nazvati romanom), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca).
Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba. August Šenoa umro je od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom potresu.
Antun Mihanović, tvorac hrvatske himne – 1861.
Antun Mihanović (Zagreb, 10. lipnja 1796. – Novi Dvori Klanječki kraj Klanjca, 14. studenoga 1861.) bio je hrvatski književnik i pravnik.
Antun Mihanović
Antun Mihanović je neprolaznu slavu stekao pjesmom Horvatska domovina koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Pjesma je prvi put objavljena u desetom broju Gajeve Danice, 14. ožujka 1835. godine. U njoj je pjesnik sabrao sve što se od nas ne da otkinuti dok živimo kao narod što će uvijek oživljavati i buditi naša rodoljubna čuvstva. (Antun Barac). Za Horvatsku domovinu ili, prema prvom stihu, Lijepu našu ishitreni napjev uglazbio je, prema uvriježenom mišljenju, Vinkovčanin Josip Runjanin a ukajdio ga je, po predaji veoma točno, učitelj pjevanja i organist prvostolne crkve u Zagrebu Vatroslav Lichtenegger. Prvi put javno je izvedena 1861. godine. Kao nacionalna himna prihvaćena je 1891. godine.
Zvonimir Miloš, revolucionar – 1903.
Rođen 14 studenog 1903. 1903. godine na Sušaku, u obitelji računovođe Julija Miloša. Članovi obitelji Miloš bili su nacionalno osvješteni, a nakon što se preselio u Trst uključio se u rad slovenskih društava. U Trstu je završio poslovnu školu i radio kao knjigovođa tvrtke Notagrando.
Zvonimir Miloš
Bio je aktivan u klubovima za mlade, a nakon njihova raspuštanja 1927. godine bio je jedan utemeljitelja i vođa tajne organizacije Borba. Sudjelovao je u prosvjednim podmetanjima požara u školama i vrtićima u kojima s sprovodila nasilna asimilacija te u postavljanju eksploziva ispod svjetionika pobjede u Trstu – 6. siječnja 1930. i uredništvu fašističkog lista Il Popolo di Trieste 10. veljače 1930.
Tijekom masovnih uhićenja pripadnika organizacije TIGR u proljeće 1930., bio je uhićen i mučen u zatvoru. Posebni vojni sud za zaštitu zemlje ga je, na 1. Tržičkom procesu , održanom od 1. do 5. rujna 1930. osudio na smrt. Miloš je zajedno s Franom Marušičem, Ferdom Bidovcem i Alojzom Valenčićem strijeljan 6. rujna 1930.
BBC započeo radio emitiranje – 1922.
BBC je prva javna, nacionalna televizija. Osnovana je 18. listopada pod nazivom British Broadcasting Company. 1927. godine je, po primitku kraljevskog odobrenja (“Royal Charter”), preimenovana u British Broadcasting Corporation i time postala javna televizija koju financiraju građani. BBC proizvodi i emitira program diljem svijeta na televiziji, radiju i internetu. Glavna misija BBC-a je: “Informirati, obrazovati i zabaviti gledatelje”.
Nedjeljko Fabrio, književnik – 1937.
Fabrio, Nedjeljko, hrvatski književnik (Split, 14. XI. 1937 – Rijeka, 4. VIII. 2018). Jugoslavistiku i talijanski jezik i književnost diplomirao 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio u riječkim kulturnim ustanovama (Narodno sveučilište, časopis Riječka revija, HNK Ivana pl. Zajca, mjesečnik Kamov), a od početka 1970-ih živio i djelovao u Zagrebu (urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije, predavač na Akademiji dramske umjetnosti). Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika 1989–95. Redoviti je član HAZU bio od 1997.
Nedeljko Fabrio
Najprije se javio kao pjesnik i novelist, zatim kao dramatičar, a sredinom 1980-ih i kao romanopisac. U dramskom dijelu Fabrijeva opusa prevladava povezivanje povijesnih tema i suvremenih iskustava, najčešće u obliku sukoba između istaknutoga pojedinca i svjetovne ili duhovne vlasti (Reformatori, 1967; Admiral Kristof Kolumbo, 1968; Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?, 1969; Meštar, 1970; Kralj je pospan, 1971; Magnificat, 1978). Njegov se novelistički postupak (Partite za prozu, 1966; Labilni položaj, 1969; Lavlja usta, 1978; Izabrane pripovijetke, 1990) temelji na dotjeranosti jezične izvedbe, eksperimentiranju oblikom i vještom fabuliranju koje se podudara s postmodernističkim tendencijama. Postmodernistička je poetika i u temelju Fabrijevih romana. Vježbanje života (1985) i Berenikina kosa (1989) pripadaju odvjetku postmodernističke historiografske metafikcije i hibridne su strukture u kojima se prepoznaju sastavnice povijesnog i obiteljskoga (genealoškog) romana te romana o sazrijevanju. U romanu Smrt Vronskog (1994) Fabrio također tipično postmodernistički miješa uvjetne razine tekstualne zbilje i fikcije. Roman Triemeron (2002), određen kao »treći dio Jadranske duologije«, pretiskan je 2005. s Vježbanjem života i Berenikinom kosom pod skupnim nazivom Jadranska trilogija.
Središnji su predmet Fabrijeve književnopovijesne, književnokritičke i prevoditeljske djelatnosti hrvatsko-talijanski dodiri. Zanimao se temama iz povijesti talijanske književnosti, posebice sustavno piscima (F. Tomizza, S. Slataper) koji su podrijetlom, zavičajno i tematski vezani uz hrvatski prostor, fenomenom tršćanske književnosti te njezinim vezama sa slavenskim svijetom (Apeninski eseji, 1969; Štavljenje štiva, 1977). Adaptirao je niz proznih djela za kazalište i televiziju, priredio antologiju talijanske pripovijetke Posljednji dio puta (1984), prevodio djela C. Goldonija, L. Pirandella, A. Moravije, Slatapera i drugih talijanskih pisaca, a objavio i nekoliko knjiga ogleda i kritika o književnim, općekulturnim, kazališnim i glazbenim temama (Odora Talije, 1963; Kazalištarije, 1987; Koncert za pero i život, 1997; Maestro i njegov šegrt, 1997; Ruža vjetrova: sjeverojadranski i drugi eseji, 2003; Orfejeva djeca, 2008).
Branko Lustig, producent – 2019.
Branko Lustig (Osijek, 10. lipnja 1932. – Zagreb, 14. studenoga 2019.) bio je hrvatski producent i glumac židovskoga podrijetla.
Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je interniran u koncentracijskim logorima Auschwitz i Bergen-Belsen. Prvi je Hrvat koji je kao najbolji producent nagrađen dvjema filmskim nagradama ‘Oscar’ i to 1993. godine za film Schindlerova lista te 2001. godine za film Gladijator. Dvostruki je dobitnik nagrade Zlatni globus za navedene filmove.
Dan borbe protiv dijabetisa
……….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;
