NA DANAŠNJI DAN: Napoleon, Bitka kod Austerlitza, Svetozar Borojević, Dominik Mandić, Maria Calas, UAE, Vjekoslav Šutej, ukidanje ropstva

Napoleon okrunjen za cara Francuske – 1804.

Dana 2. prosinca 1804. godine u pariškoj katedrali Notre-Dame, uz prisutnost pape Pija VII. i nekoliko tisuća ljudi, Napoleon Bonaparte svečano je okrunjen za cara Francuza.

Njegovu krunidbu francuski je narod izglasao na referendumu.

Punih 48 godina kasnije, 2. prosinca 1852., na obljetnicu krunidbe Napoleona I. za cara Francuza, carem se proglasio njegov nećak, Louis-Napoleon Bonaparte.

Bitka kod Austerlitza – 1805.

Na današnji dan, 2. prosinca 1805, započela je Bitka kod Austerlitza poznata i pod nazivima ‘trocarska bitka’, ‘bitka tri cara’ i ‘bitka kod Slavkova’, jer su se u njoj sukobili francuski car Napoleon, austrijski car Franjo II. i ruski car Aleksandar I.

Napoleon, koji je imao uza sebe glavninu svoje armije od oko 70.000 vojnika, znao je da mu s juga prijeti armija od 85.000 vojnika austrijskoga nadvojvode Karla. Zato je odlučio pod svaku cijenu isprovocirati što prije odlučnu bitku na terenu koju mu najviše odgovara.

Za mjesto sukoba izabrao je brežuljkast kraj uz cestu Beč – Brno, približno 20 km zapadno od Brna, blizu tadašnjeg sela Slavkov (njemački: Austerlitz).

Austerlitz je bio najslavnija Napoleonova pobjeda i zenit njegova uspona. Njome je okončana Treća (antinapoleonska) koalicija. Rusi su se morali povući na sjever u Poljsku i nastaviti borbe u savezništvu s Prusijom, te je tako nastala Četvrta koalicija. Austrijanci su bili prisiljeni tražiti primirje i potpisati ponižavajući Požunski mir, 26. prosinca 1805. Po klauzalama tog mirovnog sporazuma, morali su Francuzima prepustili Veneciju, Dalmaciju i nekadašnju mletačku Istru.

Svetozar Borojević, austrougarski feldmaršal i vojskovođa – 1856.

Borojević, Svetozar, austrougarski feldmaršal i vojskovođa (Umetić kraj Kostajnice, 13. XII. 1856 – Celovac/Klagenfurt, 23. V. 1920). Kadetsku školu pohađao u Liebenauu kraj Graza, a 1878. sudjelovao u okupaciji BiH (Kakanj, Sarajevo). Po završetku Više ratne škole u Beču 1883. predavao je taktiku i vojnu povijest u Vojnoj akademiji u Bečkome Novom Mjestu 1887–91. God. 1892. postaje bojnik, 1895. potpukovnik, 1898. najprije pukovnik, potom je promaknut u čin feldmaršala lajtnanta, a 1913. u čin pješačkoga generala. Sljedeće godine ratovao je u Galiciji, oslobodio tvrđavu Przemyśl od prve opsade (u listopadu 1914) i držao položaje kod Dukle u Karpatima, spriječivši tako prodor Rusa na Dunav kada su već bili ugrozili Budimpeštu i požunski mostobran. Kao zapovjednik V. armije organizirao obrambenu frontu na Soči i odbio niz talijanskih ofenziva. Napisao dvije knjige: Kroz Bosnu (Durch Bosnien, 1887) i O ratu protiv Italije (1923).

Dominik Mandić, povjesničar – 1889.

Mandić, Dominik (Andrija), hrvatski povjesničar (Lise kraj Širokoga Brijega, BiH, 2. XII. 1889 – Chicago, 23. VIII. 1973). Godine 1906. ušao u franjevački red, za svećenika se zaredio 1912. Nakon studija na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru školovanje nastavio u Fribourgu u Švicarskoj gdje je 1921. stekao doktorat teologije. Vrativši se u domovinu, bio je do 1939. ravnatelj širokobriješke gimnazije, potom generalni definitor kapitula franjevačkoga reda u Rimu sve do 1951., a nakon toga vizitator Hercegovačkoga franjevačkoga komesarijata u SAD-u. Do smrti živio u samostanu sv. Ante u Chicagu. Bio je jedan od suosnivača Hrvatske pučke stranke i predsjednik Saveza hrvatskih svećenika u Sjevernoj Americi. Zbog kritičkog stajališta prema poslijeratnomu uređenju Jugoslavije, njegova su djela bila objavljena u Hrvatskoj tek početkom 1990-ih. Bavio se poviješću Bosne i Hercegovine, poviješću bosanskohercegovačkih franjevaca te poviješću Hrvata. Glavna djela: Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih izvora (1957), Bosna i Hercegovina: povjesno-kritička istraživanja (I–III, 1960–62), Franjevačka Bosna (1968), Hrvati i Srbi dva stara različita naroda (1971., 1990), i Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti (1963., 2009).

Maria Calas, operna pjevačica – 1923.

Maria Callas (New York, 2. prosinca 1923. – Pariz, 16. rujna 1977.), operna pjevačica grčkoga podrijetla. Studirala je na konzervatoriju u Ateni i ondje debitirala 1938. godine sa samo petnaest godina. Kao sopran proslavila se kreacijama glavnih uloga u Verdijevim, Donizzettijevim i Puccinijevim operama. Znamenita primadona druge polovice 20. stoljeća prvi put je snimala još 1949. godine. Snimke arija iz Bellinijeve ˝Norme˝ i ˝Puritanca˝ i Wagnerove opere “Tristan i Izolda” najavile su svjetsku zvijezdu, premda je njezina atenska karijera bila stara već deset godina. U tim se godinama dospjela proslaviti i s Beethovenovim “Fideliom” i Puccinijevom “Sour Angelika”, pa i ulogama u njemačkoj operi i opereti za ratne okupacije Grčke. Mariu Callas su i obožavali i osporavali, a niti jedan njezin javni ili privatni potez nije prošao neprimijećen. Poznata je po svom citatu: “Prvo ću izgubiti težinu, onda ću izgubiti glas, a onda ću izgubiti Onassisa”.

Osnovani Ujedinjeni Arapski Emirati – 1971.

Ujedinjeni Arapski Emirati su država na obali Perzijskog zaljeva i Omanskog zaljeva. Nalaze se na istoku Аrapskog poluotoka u Jugozapadnoj Aziji. Graniče na jugu i zapadu sa Saudijskom Arabijom, te na istoku s Omanom. Sastoje se od sedam emirata: Abu Dhabi, Ajman, Dubai, Fujairah, Ras al-Khaimah, Sharjah i Umm al-Qaiwain. Svi su smješteni na jugoistočnoj obali Zaljeva osim Fujairah koji izlazi na more na obali Omanskog zaljeva, na istočnoj obali poluotoka Musandam.

Stanovnici područja današnjih UAE krajem 18. i početkom 19. stoljeća napadali su britanske brodove u Perzijskom zaljevu i Indijskom oceanu. Britanski imperij odgovorio je 1819. godine i nizom ugovora stavio države jugoistoka Arapskog poluotoka pod svoju kontrolu, preuzimajući obranu i vanjsku politiku, a ostavljajući unutarnje uređenje uglavnom nedirnutim.

Nakon britanskog povlačenja 1971. godine Katar i Bahrein odlučili su se za potpunu neovisnost, a ostalih sedam emirata za ujedinjenje. Prvo desetljeće neovisnosti proteklo je u znaku borbe dvaju najvećih emirata, Abu Dhabija i Dubaija oko stupnja centralizacije.

Godine 1979. postignut je dogovor o podjeli najviših funkcija u zemlji prema kojem mjesto predsjednika zauzima emir Abu Dhabija, a premijera emir Dubaija. Nakon zaoštravanja političkih prilika u regiji početkom 1980-ih Emirati su se približili zemljama Zapada, osobito SAD-u, iako nisu bezrezervno podržali napad na Irak 2003. godine.

Vjekoslav Šutej, hrvatski dirigent – 2009.

Dana 2. prosinca 2009. godine u Zagrebu je umro Vjekoslav Šutej, hrvatski dirigent.

Zahvaljujući roditeljima koji su pjevali u Hrvatskom narodnom kazalištu, Šutej je proveo skoro cijelo djetinstvo u glazbenom okruženju. Studirao je u klasi Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Poslijediplomski studij je završio u Rimu kod Franca Ferrarea. Bio je šef dirigent Zagrebačke filharmonije, umjetnički ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara i redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je umjetnički ravnatelj i glavni dirigent Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu od 1984. do 1989. Međunarodnu karijeru počeo je na Hollybush festivalu u New Jerseyu, čiji je umjetnički direktor bio 1989. – 1994. Od 1990. do 1993. bio je glazbeni direktor kazališta La Fenice u Veneciji. U Španjolskoj je Šutej poznat kao akademik i član Kraljevske akademije lijepih umjetnosti. Osnovao je Kraljevski simfonijski orkestar Seville te bio njegov umjetnički direktor i glavni dirigent od 1990. do 1996. Od 1992. do 1997. bio je umjetnički direktor Houston Grand Opere. Nastupao je kao gostujući dirigent u mnogim opernim kućama širom svijeta. Dobitnikom je priznanja Ordena grada Beča i Nagrade grada Zagreba, a počasni je član Real Academia de Belles Artes kao i počasni građanin Seville. Preminuo je 2009. godine, nakon duge i teške borbe protiv leukemije. Godine 2010. posthumno mu je dodijeljena nagrada Porin za životno djelo.

Međunarodni dan ukidanja ropstva

Robovlasništvo je prvi oblik klasnog i izrabljivačkog društvenog uređenja, a temelji se na privatnom vlasništvu i na radu robova. Pojavilo se još u drevna vremena kad su Sumerani, Egipćani, stari Grci i Rimljani držali robove. U 15. stoljeću počela se razvijati velika trgovina robljem kad su Europljani počeli prodavati uhvaćene Afrikance i na tome zarađivali te ih brodovima preko oceana prevozili kao radnu snagu u europske kolonije. Ta trgovina ljudima trajala je do 19. stoljeća i znatno utjecala na afričke i američke kulture. Danas je ropstvo zakonom zabranjeno iako još uvijek postoji u nekim dijelovima svijeta. Odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, 2. prosinca se u cijelom svijetu obilježava kao Međunarodni dan ukidanja ropstva.

…..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org