NA DANAŠNJI DAN: Muzej Louvre, opera Ljubav i zloba, Maksim Gorki, Krunoslav Kićo Slabinac, Ana Rukavina, Lady Gaga, Eugene Ionesco, Županijski dom Hrvatskog sabora

Pariški muzej Louvre otvoren za javnost – 1794.

Dana 28. ožujka 1794. za javnost je otvoren pariški muzej Louvre. Iako je službeno otvorenje bilo u kolovozu 1793., običan puk je pristup muzeju imao samo tri dana u tjednu. Louvre je zbog tehničkih problema zatvoren dvije godine kasnije da bi svoja vrata ponovno otvorio 14. srpnja 1801.

Muzej Louvre jedan je od najvećih svjetskih muzeja. Nalazi se u središtu Pariza, u zdanju nekadašnje kraljevske palače. U dvorištu je 1980-ih godina podignuta aluminijsko-staklena piramida američkog arhitekta kineskog podrijetla Minga Peija. Piramida je sačinjena od 673 staklene ploče i visoka je točno 21,64 metara.

Prva hrvatska opera Ljubav i zloba – 1846.

Vatroslav Lisinski

Dana 28. ožujka 1846. godine u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu praizvedena je prva hrvatska opera Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Hrvati su tako, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu.

Članovi ilirskog pokreta dugo su se vremena bavili mišlju da netko napiše hrvatsku operu po uzoru na prvu slavensku nacionalnu operu Život za cara (Ivan Susanjin) Mihaila Glinke. Mladi Lisinski, autor glazbe za budnicu Prosto zrakom ptica leti činio se pravim izborom.

Libreto, prema zamisli Alberta Ognjana Štrige, napisao je Josip Car, zatim ga je preradio Dimitrija Demeter (koji se poslije navodi kao autor libreta), a instrumentaciju je dotjerao J. K. Wisner Morgenstern, glazbeni učitelj Lisinskog.

Maksim Gorki, pisac – 1868.

Maksim Gorki (Nižnji Novogorod, 28. ožujka 1868. – Moskva, 18. lipnja 1936.), ruski književnik. Uglavnom je pisao pripovjetke.

Maksim Gorki

U 19. godini pokušao je samoubojstvo. Agitirao je protiv carizma, tražio društvo revolucionara narodnjaka i branio interese siromašnih. Godine 1905. piše proglase protiv vojske, policije, cara i biva zatvoren, a oslobođen je na protest intlektualaca mnogih zemalja. Godine 1906. ilegalno napušta zemlju i ostaje u emigraciji do 1913., gdje se bori za obustavljanje svake pomoći carskoj Rusiji. U svojim prvim pripovijestima opisuje egzistenciju ljudi s dna. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umjetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji čovječnih odnosa među ljudima. Dok je Staljin bio vrhovni politički, Gorki je bio književni autoritet u SSSR-u.

Dopisivao se s profesorom T. G. Masarykom, koji ga je posjetio na otoku Capriju 1912. godine. Tijekom revolucije 1917. godine su se sastali u Sankt-Peterburgu.

Krunoslav Kićo Slabinac, pjevač – 1944.

Krunoslav Kićo Slabinac (Osijek, 28. ožujka 1944. – Zagreb, 13. studenoga 2020.) bio je hrvatski pjevač, gitarist, skladatelj i aranžer.

Krunoslav Kićo Slabinac

Osnivač je rock sastava Dinamiti, koji su se prvo zvali Tornado i Kon Tiki, te s njim ostvario svoje prve uspjehe u karijeri. Nakon povratka s odsluženja vojnoga roka svoju glazbenu karijeru nastavlja kao solo izvođač te se seli u Zagreb gdje izvodi pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya.

Na opatijskom festivalu 1970. godine pobijedio je s pjesmom “Više nećeš biti moja”, kojoj je autor Aleksandar Korač. Nakon što je sredinom 1970-ih godina boravio u Sjedinjenim Državama, po povratku u zemlju okreće se izvornoj narodnoj glazbi s kojom je postigao veliki uspjeh u svojoj karijeri.

Tijekom svoje dugogodišnje karijere (preko 40 godina), Kićo je ostvario suradnju s brojnim autorima poput Đorđa Novkovića, Zdenka Runjića, Arsena Dedića, Drage Britvića i mnogih drugih.

Ana Rukavina, novinarka – 1977.

Ana Rukavina (Zagreb, 28. ožujka 1977. – Zagreb, 26. studenoga 2006.), hrvatska novinarka.

Nakon njene smrti, osnovana je ‘Zaklada Ana Rukavina’, koja prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra donora koštane srži. Slogan zaklade je ‘Želim život’.

Dana 26. studenog 2006. umrla je Ana Rukavina, hrvatska novinarka. Rodila se u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Centar za kulturu u Križanićevoj ulici. Studirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, gdje je diplomirala 12. listopada 2001.

Radila je u gradskoj rubrici Vjesnika od ožujka 2002. Kasnije se preselila u Šibenik, gdje se udala i nastavila raditi kao dopisnica Vjesnika. Sredinom 2005. dijagnosticirana joj je leukemija. Liječila se na Odjelu za transplantaciju koštane srži na KBC-u na Rebru i počela se oporavljati, da bi se u listopadu 2006. bolest vratila. Napisala je dirljivo pismo o svojim tegobama, moleći za pomoć u liječenju, jer je postojala mogućnost da ode na terapiju u SAD.

Njeno pismo jako se brzo proširilo po internetu i drugim medijima te je velik broj ljudi ponudio pomoć. Željela je usmjeriti pozornost javnosti na nedostatak donora koštane srži i na potrebu osnivanja banke matičnih stanica iz pupkovine. Umrla je 26. studenog 2006. Nakon njene smrti, osnovana je ‘Zaklada Ana Rukavina’, koja prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra donora koštane srži.

Lady Gaga, pjevačica – 1986.

Stefani Joanne Angelina Germanotta (New York City, New York, 28. ožujka 1986.), poznatija po umjetničkom imenu Lady Gaga, američka je kantautorica, producentica i glumica.

Lady Gaga

U pisanju pjesama i nastupima, na Lady Gagu utječu glam rock umjetnici kao što su David Bowie i Queen, kao i dance-pop umjetnici kao što su Michael Jackson i Madonna. Gaga je prodala više od 30 milijuna albuma i 150 milijuna singlova diljem svijeta, što ju čini jednom od najprodavanijih glazbenih umjetnika svih vremena. Osvojila je i brojne nagrade među kojim je i 6 Grammyja, te 36 MTV nagrada. Uzastopno se dvaput pojavila i u časopisu Billboard kao “umjetnik godine”, a ostvaruje i redoviti plasman na popisima koje sastavlja poslovni časopis Forbes koji ju je 2013. godine proglasio drugom najmoćnijom slavnom osobom i najmoćnijom glazbenicom na svijetu. Pojavila se i na Timesovoj listi 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Uz svoju umjetničku karijeru, Lady Gaga je uključena i u humanitarne projekte i LGBT aktivizam, te je osnivač zaklade Born This Way Foundation.

Eugene Ionesco, pisac – 1994.

Eugene Ionesco, rođen Eugen Ionescu (Slatina, 26. studenog 1909. – Pariz, 28. ožujka 1994.), je bio francusko-rumunjski književnik i dramatičar, te jedan od glavnih predstavnika Teatra apsurda.

Iznad ismijavanja najbanalnijih situacija, Ionescove drame opisuju na realan način samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca. Ionesco je rođen 26. studenog 1909. u rumunjskom gradu Slatini. Otac mu je bio Rumunj, a majka Francuskinja grčko-rumunjskog porijekla. Mnogi izvori navode njegov datum rođenja kao 1912., no to je greška nastala iz Ionescove vlastite taštine. Ionesco se 1911. seli u Francusku gdje ostaje sve do 1922. kada se vraća u rodnu Rumunjsku.

Eugene Ionesco

Njegovi roditelji rastavili su se za vrijeme boravka u Francuskoj, 1916. Po povratku u Rumunjsku, morao je ponovno učiti rumunjski jezik kako bi mogao normalno pratiti predavanja tijekom školovanja u Bukureštu. Nakon srednje škole, 1928. počinje studij francuske književnosti na sveučilištu u Bukureštu. Na sveučilištu je diplomirao 1933. Za vrijeme studija upoznao se s Emilom Cioranom i Mirceom Eliadeom te su njih troje postali doživotni prijatelji.

Ionesco je dobio i mnogo nagrada od kojih su najistaknutije: Nagrada na Tourskom festivalu za film 1959., Prix Italia 1963., Nagrada Asocijacije kazališnih pisaca 1966., Grand Prix National za kazalište 1969., Monaco Grand Prix 1969., Austrijska državna nagrada za europsku književnost 1970., Nagrada Jeruzalem 1973., te počasni doktorati na sveučilištima u New Yorku, Leuvenu, Warwicku i Tel Avivu. Ionesco je preminuo u Parizu 28. ožujka 1994. u svojoj 84. godini, a pokopan je na pariškom groblju Montparnasse.

Ukinut Županijski dom Hrvatskog sabora – 2001.

Županijski dom je od 1993. do 2001. bio jedan od dva doma Sabora Republike Hrvatske. Drugi dom je bio Zastupnički dom.

Prema Ustavu iz 1990. godine Županijski dom imao je 68 zastupnika. Iz svake županije i Grada Zagreba po 3, što je ukupno 63 (3·21=63), a preostala 5 zastupnika je imenovao predsjednik republike. Predsjednik republike bi nakon isteka mandata postao doživotni zastupnik Županijskog doma.

Ustavnim promjenama iz 2001. godine Županijski dom je ukinut, a Zastupnički dom postao je jedini dom Hrvatskog sabora.