NA DANAŠNJI DAN: Majka Božja od Kamenitih vrata, Lisinski, Velesajam i Penkala
Kamenita vrata ostatak su utvrde kojom je bio opasan Gradec. Vrata vjerojatno postoje od 1266. godine, iako se spominju tek 1429. Često su bila pregrađivana, a nisu ih zaobišli ni veliki požari. Kamenita vrata su najpoznatija kao zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata.
Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava malog Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Slika je izrađena na lanenom platnu veličine 57×47 cm. Prilikom dvijestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom.
Dana 31. svibnja 1991. godine svečano je proslavljena 260. obljetnica svetišta, a zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio Majku Božju Kamenitih vrata zaštitnicom Grada.
Vatroslav Lisinki
U Zagrebu je 31. svibnja 1854. godine umro hrvatski skladatelj opera i istaknuti ilirist Vatroslav Lisinski.
Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla.
Za boravka u Pragu sklada orekstralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.
Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano.
Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skaldateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca – stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, romantički lirik, svoje je najbolje dao u sedamdesetak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.
Početak Zagrebačkog velesajma
Sedam godina kasnije, 1955, zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac donio je odluku o preseljenju Zagrebačkog velesajma na novu lokaciju, na livade preko Save. Već sljedeće 1956. održan je Jesenji zagrebački velesajam na dvije lokacije – u Savskoj i Novom Zagrebu. Otvorenje je pratila TV. Bio je to prvi javni TV prijenos u tadašnjoj državi.
Velesajam na drugoj obali Save bio je toliko skok u razvoju grada Zagreba da je Velesajmu dodijeljen poseban poštanski broj, koji je postao jedno broj Novog Zagreba.
Slavoljub Penkala – izumitelj nalivpera
Dana 31. svibnja 1907. godine Eduard Slavoljub Penkala patentirao je prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom. Patenti za nalivpero prijavljeni su u više od 35 zemalja svijeta.
Nezgoda je bila u tome što se u džepu nalivpero nije smjelo okrenuti naopako, jer bi često tinta iscurila. Kako bi uklonio taj nedostatak, Penkala se dosjetio jahača (knipse), koji je od tada montirao na svako nalivpero, a po želji i na penkalu. Na svakoj knipsi bilo je ugravirano: Penkala patent.
U rano proljeće 1907. Penkala na Tuškancu 5 otvara laboratorij pod imenom Elevator, i tvrtku “Elevator”, Vinovica, proizvodi E.M Penkala i dr., gdje je proizvodio različite kemijske preparate.
Ondje je izumio suhu tintu. Nalivpero sa suhom tintom punilo se čistom vodom. Do tada su se unutrašnji džepovi sakoa, košulja i vesta često prljali tintom. Taj nedostatak sada je popravio savršenijim tipom nalivpera koje više nije puštalo tintu.
19.08.1927. godine tvrtka Penkala Werke A.G. i ing. Theodor Kovacs, Penkalin suradnik, sklapaju ugovor s velikim njemačkim proizvođačem tinte Günther Wagner A.G. za proizvodnju pisala Model 100. Penkala i Kovacs unose svoje patente, a Wagner proizvodnju.
Model 100 je vjerojatno najlegendarnije nalivpero u povijesti, poznatije kao Pelikan. Proizvodnja modela 100 započela je 1929. godine.
