NA DANAŠNJI DAN: Lorenzo Bernini, William Blake, Nikola Mašić, Friedrich Engels, Stefan Zweig, Željko Sabol, Teheranska konferencija, Emilij Laszowski, Ernest Hemingway

Lorenzo Bernini, barokni kipar i slikar – 1598.

Giovanni Lorenzo Bernini (Napulj, 7. prosinca 1598. – Rim, 28. studenog 1680.) je bio talijanski kipar, graditelj i slikar; glavni predstavnik baroka u Rimu i jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika uopće.

Rana Berninijeva djela bila su nadahnuta helenističkim skulpturama, i mitologija je čest motiv njegovih radova s početka 17. stoljeća. Godine 1620. radi poprsje pape Pavla V., a četiri godine kasnije je na svom prvom graditeljskom zadatku – veličanstvenom baldahinu iznad glavnog oltara Bazilike sv. Petra. Uskoro je imenovan glavnim arhitektom za sve radove na Bazilici, u kojoj je sam izradio nadgrobne spomenike papama Urbanu VIII. i Aleksandru VII.

Lorenzo Bernini,

Od ostalih njegovih djela u Bazilici značajna je Katedra sv. Petra, okružena kipovima četvorice crkvenih naučitelja. Među ostalim poznatim Berninijevim kipovima su Ekstaza sv. Terezije, Apolon i Dafne i David. Od arhitekturalnih projekata najznačajnija je kolonada na Trgu sv. Petra; nekoliko rimskih palača (Palazzo Barberini, Palazzo Chigi i dr.), i neprihvaćeni nacrt za istočno krilo Louvrea; nekoliko crkava, uključujući Sant’Andrea al Quirinale; fontane i dr. Bernini portretira francuskog kralja Luja XIV., ali biva odbijen od francuskog dvora, što ipak neće spriječiti njegov golem utjecaj na francusku skulpturu. To je najočitije na brojnim skulpturama Versaillesa i u djelima francuskih kipara Coysevoxa i Pugeta.

William Blake, engleski književnik, slikar i grafičar – 1757.

William Blake, rođen u Londonu 28. studenog 1757., bio je engleski književnik, slikar i grafičar. Bio je samouk. Likovno se obrazovao kopirajući Michelangela, Rafaela i Dürera i crtajući detalje arhitekture i plastike u Westminsterskoj opatiji, a književnu kulturu je stekao čitajući i imitirajući engleske renesansne pjesnike i suvremene ‘predromantike’.

William Blake

Njegov nazor na svijet formirao se u proučavanju Swedenborgovih teozofskih spekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu, ali je ipak, i kao slikar i kao pjesnik, ostvario originalna djela. On se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike u svojim lirskim pejsmama.

Osim ‘Pjesničkih skica’, njegova prvijenca, nijedno od njegovih djela nije tiskano za njegova života, a u javnost su mogla doprijeti samo u malobrojnim primjercima što ih je vlastoručno izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koju je sam izumio.

Od njegovih slikarskih radova osobito se ističu ilustracije Miltona, starozavjetne ‘Knjige o Jobu’, Dantea.

Friedrich Engels, filozof – 1820.

Engels Friedrich, njemački filozof i političar (Barmen kraj Wuppertala, 28. XI. 1820 – London, 5. VIII. 1895). Jedan je od tvoraca znanstvenog socijalizma, odnosno teorije marksizma.

Počeo je djelovati u krugu njemačkih intelektualaca mladohegelovaca, u kojem je bio i Karl Marx, okupljenih oko Doktor-kluba, što ga je predvodio B. Bauer. Od 1842. živio je u Engleskoj, gdje je radio u tvrtki svojega oca Erment & Engels u Manchesteru.

Friedrich Engels

Ondje je proučavao radnički život i napisao djelo Položaj radničke klase u Engleskoj. Od 1844. blisko je surađivao s Marxom, s kojim je napisao više djela, od kojih su najznačajnija Njemačka ideologija i Manifest komunističke partije. Engels je bio idejni vođa europskih socijalista. Uključio se u rad Prve internacionale, 1872. sudjelovao je u radu Petoga kongresa u Hagu, te je bio član Glavnoga vijeća. Potaknuo je osnutak nacionalnih socijaldemokratskih stranaka te nastanak sindikata i jačanje solidarnosti među radnicima raznih država. Ostala važnija djela: Anti-Dühring i Podrijetlo porodice, privatnog vlasništva i države.

Nikola Mašić, hrvatski slikar – 1852.

Nikola Mašić

Dana 28. studenog 1852. rođen je Nikola Mašić, hrvatski slikar. Studirao je slikarstvo u Beču, Münchenu i Parizu, te putovao Italijom (Napulj, Pompeji, Herculanum).

U Zagrebu je od 1884. godine bio profesor crtanja, a od 1894. do smrti ravnatelj Strossmayerove galerije. Njegovo slikarstvo može se okarakterizirati kao idilični akademizam, a glavni motivi su seoske, uglavnom posavske idile i studije običnih ljudi, najčešće žitelja Like i Posavine.

Zajedno s J. Vancašem napisao je knjigu o đakovačkoj katedrali.

Stefan Zweig, austrijski književnik – 1881.

Stefan Zweig

Dana 28. studenog 1881. u Beču je rođen Stefan Zweig, austrijski književnik i novinar.

Svjetski poznat je postao po svojim stilistički briljantno psihologijski analiziranim esejima, novelama, biografijama i romanima.

U vrijeme vrhunca svoje književne karije, 1920.-ih i 1930.-ih, Zweig je bio jedan od najpoznatijih pisaca u svijetu.

Godine 1938. emigrirao je prvo u Veliku Britaniju, a zatim u Brazil, gdje je počinio samoubojstvo.

Željko Sabol, književnik – 1941.

Sabol, Željko, hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i pjesnik (Bjelovar, 28. XI. 1941 – Zagreb, 5. IX. 1991).

Diplomirao je 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je kustos Gradskoga muzeja u Bjelovaru, potom u Zagrebu voditelj Galerije Forum i od 1980. urednik u Leksikografskom zavodu.

Željko Sabol

Pjesmama se javio 1960-ih pod utjecajem »razlogovske« poetike (Dio po dio, 1964; Opreke, 1967; Kao krug na vodi, 1969). Zaokupljen sviješću o ljudskoj nemoći i apsurdu postojanja, objavio je i zbirke Krila, teška krila (1975), Sve je skriveno u tvome imenu (1979) i U gluho doba (1982). Više je njegovih pjesama uglazbljeno (Djevojka za jedan dan; Zakuni se ljubavi; Sve se vraća, sve se plaća). Posmrtno mu je objavljena zbirka Bez nas (1997). Objavljivao je i književne i likovne kritike, eseje i studije u listovima i časopisima (Telegram, Razlog, Republika, Odjek, Mogućnosti, Oko i dr.), predgovore u katalozima (N. Rojc, I. Lovrenčić, Š. Perić, N. Reiser, M. Šutej, Š. Vulas) te monografije (D. Jelavić, 1988) kojima je sudjelovao u vrjednovanju naraštaja suvremenih hrvatskih umjetnika. Organizirao je mnogobrojne izložbe u zagrebačkim galerijama te u bjelovarskome muzeju (200 godina zajedno, Bjelovar, 1991).

Teheranska konferencija – 1943.

Teheranska konferencija je konferencija najviših predstavnika Saveznika u Drugom svjetskom ratu, održana u Teheranu, 28. studenog – 1. prosinca 1943. Sudjelovali su britanski premijer Winston Churchill, američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt i generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog saveza Josif Staljin, te njihovi najviši vojni i politički suradnici.

Teheranska konferencija

U vrijeme održavanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat: Italija je već kapitulirala, a Njemačka i Japan bili su u defanzivi. Njihov je otpor međutim bio još vrlo jak i pred Saveznicima su stajale teške zadaće. Težište diskusije bilo je na Europi: otvaranja “drugog fronta” od strane zapadnih saveznika (uz onaj u Italiji), operacije na Istočnom frontu, pomoć Narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji, uvlačenje Turske u rat, poslijeratno uređenje Njemačke, buduće granice Poljske, sovjetski teritorijalni zahtjevi.

Unatoč razlikama u ocjenama i pogledima na neke političke i vojne probleme, saveznički predstavnici suglasili su se u opsegu i koordinaciji predstojećih operacija na istoku, zapadu i jugu Europe radi uništenja njemačke vojske. Postigli su i načelnu suglasnost i o glavnim političkim pitanjima.

Donesene su odluke: Saveznici će pomagati partizane u Jugoslaviji; uvući Tursku u rat na strani Saveznika; ako Turska zarati protiv Njemačke a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, SSSR će objaviti rat Bugarskoj; iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj započet će u svibnju 1944., a u isto vrijeme Crvena armija će otpočeti veliku ofanzivu.

Emilij Laszowski, hrvatski povjesničar i arhivist – 1949.

Emilij Laszowski

Emilij Laszowski bio je hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik.

Bio je urednik mjesečnika za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku Vitezović.

Inicirao i uredio knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati. Na njegov poticaj osnovani su 1907. Muzej grada Zagreba s arhivom i zagrebačka Gradska knjižnica.

Umro je u Zagrebu 28. studenog 1949.

Hemingwayu Nobelova nagrada – 1954.

Ernest Hemingway

Američki književnik Ernest Hemingway dobio je na današnji dan Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine, ali Hemingway nije mogao prisustvovati ceremoniji u Švedskoj. Umjesto toga napisao je govor koji je pročitao John Cabot, američki veleposlanik u Švedskoj. Naime, u siječnju te godine Hemingway i Mary letjeli su u maloj Cessni iznad Afrike. Pilot Roy u zraku je pokušao izbjeći jato ptica ali je zakačio o telefonsku žicu. Avion je tada ozbiljno oštećen. Hemingway i pilot nisu imali teže ozljede, a Mary je slomila nekoliko rebara.Proslavio se svojim romanima i kratkim pričama: “Zbogom oružje”,”Za kim zvono zvoni”, “Snjegovi Kilimandžara”, “Starac i more”.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;