NA DANAŠNJI DAN: Ljubica Oblak-Strozzi, Rudi Supek, Ivan Supek, Vjenceslav Richter, Branko Gavella, Pablo Picasso, Dan bibliobusa, Svjetski dan Roma
Ljubica Oblak-Strozzi, primadona – 1896.
Ljubica Oblak-Strozzi (Sarajevo, 8. travnja 1896. – New York, 23. ožujka 1981.), hrvatska operna pjevačica
Ljubica Oblak-Strozzi
Od 1916. do 1922. djelovala je u zagrebačkom HNK, zatim u Wroclawu, a od 1924. do 1934. godine prvakinja je opere u Berlinu. Gostovala je diljem Europe, a jedna je od najvećih interpretkinja svojeg vremena. Dramskim sopranom velike izražajnosti i vrhunskim glumačkim kreacijama ostvarila je niz uloga među kojima se posebice ističu Verdijeva Aida, Wagnerova Elizabeta, Puccinijeva Tosca i Straussova Saloma.
Bila je u braku s Titom Strozzijem, u kojemu je rođena kći koja živi u Sjedinjenim Državama i nije nastavila kazališnim putem svojih roditelja.
Rudi Supek, sociolog – 1913.
Rudi Supek (Zagreb, 8. travnja 1913. – Zagreb, 2. siječnja 1993.) bio je hrvatski filozof, sociolog i psiholog.
Rudi Supek
Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Studirao je kliničku psihologiju u Parizu, a 1952. godine doktorirao je na Sorboni. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pridružio se francuskom pokretu otpora. Nijemci su ga zatvorili u koncentracijski logor Buchenwald kod Weimara, jedini logor kojeg su logoraši sami oslobodili. Bio je nositelj legije časti i pukovnik francuskog pokreta otpora.
Radio je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Godine 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao je Odsjek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osnivača Korčulanske ljetne škole. Od 1967. do 1973. godine urednik je časopisa Praxis, a utemeljio je i uređivao časopis Pogledi. Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike.
Ivan Supek, hrvatski fizičar, filozof, pisac i humanist – 1915.
Ivan Supek (Zagreb, 8. travnja 1915. – Zagreb, 5. ožujka 2007.), hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist.
Supek je 1940. godine doktorirao fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom fizičara Wernera Heisenberga, s kojim je nastavio rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. godine.
Autor je brojnih romana i drama s filozofskim, političkim i znanstveno-fantastičnim temama. Njegov roman Proces stoljeća priča je o procesu protiv poznatog američkog fizičara Roberta Oppenheimera.
Bio je kritičar procesa globalizacije i zagovornik teze o socijalnoj jednakosti te je u doba prisilne šutnje u domovini održavao predavanja na mnogim svjetskim sveučilištima (američkim, britanskim, njemačkim i francuskim). Umro je u svom stanu u Zagrebu 5. ožujka 2007. nakon duge bolesti. U spomen na Ivana Supeka, gimnazija u Zagrebu nosi njegovo ime kao X. Gimnazija “Ivan Supek” te svake godine od 5. ožujka do kraja mjeseca travnja održava proslavu Dani Ivana Supeka.
Vjenceslav Richter, arhitekt – 1917.
U svojim teorijskim radovima o urbanizmu (Sinturbanizam, 1964; Heliopolis, u časopisu Arhitektura, 1968) te kiparskim (Sistemska plastika, 1963; Reljefometar, 1964) i slikarskim ostvarenjima (Sistemska grafika, 1973) dosljedno je provodio načela likovne sinteze konstruktivizma i funkcionalizma. Autor je izložbenih paviljona u Bruxellesu (1958) i Milanu (1964), robne kuće u Blatnici (1978) i više obiteljskih kuća (Rabuzin u Ključu, 1979; Jeličić u Zagrebu, 1985; Klinar u Puli, 1988). Bavio se uređenjem interijera (Kazališna kavana u Zagrebu, 1970) i scenografijom (S. S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu, 1959; R. Strauss, Elektra, 1981). U njegovoj kući na Vrhovcu u Zagrebu od 2000. je otvorena Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1992).
Branko Gavella, kazališni redatelj – 1962.
Branko Gavella (Zagreb, 28. srpnja 1885. – Zagreb, 8. travnja 1962.), hrvatski redatelj, teatrolog i kazališni pedagog. Filozofiju i germanistiku studirao je u Beču. Pisao je kazališne kritike u dnevniku Agramer Tagblatt, a 1914. prvi put režira u HNK. Potiče osnivanje glumačke škole, ravna dramom HNK i postavlja svoje najbolje predstave, te realizira brojna djela opernog repertoara. Osobito se zalagao za scensko izvođenje hrvatske dramske baštine.
Branko Gavella
Režira u godinama nakon Drugog svjetskog rata u Bratislavi, Ostravi i Ljubljani, a od 1949. ponovo je u svom rodnom gradu, a 1950. preustrojio je zagrebačku Zemaljsku glumačku školu u Akademiju za kazališnu umjetnost (danas ADU). 1953. pokreće utemeljenje Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Dramsko kazalište Gavella). Režirao je oko 270 dramskih, opernih i operetnih djela, a napisao je knjige: ˝Hrvatsko glumište˝, ˝Glumac i kazalište˝ i ˝Književnost i kazalište˝).
Branko Gavella jedan je od najvećih umjetnika što ih je imala hrvatska pozornica. Stvaralac i teoretičar, organizator i pedagog, redatelj, prevodilac i publicist koji svojim nezaobilaznim djelom postaje pojmom i simbolom cijelog kazališnog razdoblja. Zanimljivo je i da je kao nogometni sudac sudio prvu prvenstvenu utakmicu na području današnje Hrvatske, odigranu između HŠK-a Croatia i Tipografski ŠK-a u rujnu 1912.g.
Pablo Picasso, slikar – 1973.
Pablo Picasso, španjolski slikar, grafičar, kipar, keramičar i scenograf (Málaga, 25. X. 1881 – Mougins kraj Cannesa, Francuska, 8. IV. 1973). Jedan od najvećih i najutjecajnijih umjetnika XX. stoljeća i osnivač (uz G. Braquea) umjetničkoga smjera kubizam.
Isprva pohađao umjetničku školu u Barceloni, potom kratko studirao slikarstvo na Akademiji San Fernando u Madridu (1897). Od 1904. boravio u Parizu, gdje se nadahnuo djelima E. Delacroixa, H. Daumiera, impresionista, osobito E. Degasa, te H. Toulouse-Lautreca i P. Gauguina.
U modrom razdoblju hladnim modrim tonovima prikazivao je svijet beskućnika, prosjaka, bludnica, dok je u ružičastom razdoblju osnovni ton ružičaste boje davao intimno i melankolično ozračje motivima putujućih cirkusa, svirača, akrobata.
Pablo Picasso
Slika Gospođice iz Avignona nagoviješta njegovo novo razvojno razdoblje – kubizam (izgrađeno pod utjecajem P. Cézannea te afričke i polinezijske plastike), koji novom koncepcijom oblika i prostora označava prekretnicu u europskom slikarstvu.
U prvom razdoblju rastavljao je objekt na osnovne geometrijske oblike i uveo u slikarstvo novu tehniku, kolaž. Potom je prešao na sintetsko tretiranje motiva (pretežito mrtvih priroda). U neoklasičnom razdoblju vratio se čistoj liniji i klasičnoj modelaciji snažnih ljudskih figura.
U kontaktu s nadrealizmom, prelazi na tematiku s područja podsvijesti i fantastike (motiv Minotaura), potom izgrađuje sugestivni ekspresionizam (monokromna ekspresivna Guernica, 1937., simbolički prikaz apokaliptičkih strahota Španjolskoga građanskoga rata). Za okupacije Francuske 1940–44. u mnogobrojnim radovima daje odraz svojih raspoloženja i pogleda na događaje koji se zbivaju u svijetu. Nakon 1945. bavio se i skulpturom, keramikom i grafikom, u kojoj je u različitim tehnikama ostvario golem opus. U mnogim inačicama popularizirao je motiv bijeloga goluba mira.
Posljednje desetljeće života proveo je u dvorcu Vauvenargues kraj Cannesa, gdje je u njegovu atelijeru uređena memorijalna zbirka, a muzeji s njegovim djelima nalaze se u Barceloni, Parizu i u Málagi.
Dan bibliobusa
Na današnji dan obilježava se dan bibliobusa. Bibliobus (biblio+[auto]bus) ili pokretna knjižnica je posebno vozilo opremljeno policama s knjigama i drugom građom te je namijenjena prijevozu i posudbi knjižnične građe uz stručnu pomoć knjižničara.
Bibliobus omogućava pružanje knjižničnih usluga osobama koje žive na udaljenim mjestima ili kojima je iz bilo kojeg drugoga razloga onemogućeno da osobno dolaze u knjižnicu. Bibliobus je sastavni dio mreže narodnih knjižnica te obilazi sela i ruralna područja prema utvrđenom rasporedu, najčešće, svaka dva tjedna.
Suvremeni bibliobusi imaju i do nekoliko tisuća knjiga i građu na drugim medijima. U Hrvatskoj ima 11 bibliobusa i 1 bibliokombi (podaci iz 2008 g.) Preteča današnjih bibliobusa su bile pokretne knjižnice na zaprežnim kolima koje su se pojavile u 19. stoljeću u Velikoj Britaniji i početkom 20. stoljeća u SAD-u.
Tokom 20.stoljeća kao bibliobus se sve više upotrebljavaju motorna vozila a pravi procvat bibliobusi doživljavaju nakon 2. svjetskog rata kada se bibliobusne službe osnivaju u Francuskoj, Njemačkoj, Skandinaviji, SSSR-u, Oceaniji itd. Povijest bibliobusa u Hrvatskoj seže u 1969 g. kada je Gradska knjižnica Rijeka osnovala prvu bibliobusnu službu u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Knjižnice grada Zagreba su osnovale bibliobusnu službu 1976 g. dok su knjižnica Nikola Zrinski iz Čakovca i Knjižnica i čitaonica Fran Galović iz Koprivnice osnovale svoje bibliobusne službe 1979 g.Gradska knjižnica Zadar osniva bibliobusnu službu 2006 g.
Svjetski dan Roma
Dan je službeno proglašen 1990. godine u Serocku u Poljskoj, mjestu četvrtog Svjetskog romskog kongresa Međunarodne romske unije , u spomen na prvi veći međunarodni susret romskih predstavnika održan u Chelsfieldu kraj Londona od 7. do 12. travnja 1971. godine. Na tom je kongresu donesena odluka o romskoj himni za koju je izabrana pjesma Đelem, Đelem (romski: Idem, idem) i odluka o zastavi za koju je odabrana plavo-zelena dvobojnica s crvenim kotačem u sredini, simbolom napretka i pokreta, ali i migracije Roma tijekom povijesti.
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis
