NA DANAŠNJI DAN: Janus Pannonius, Mark Twain, Gustav Janeček, Frano Supilo, Winston Churchill, Bogoslav Šulek, Zagrebačka filharmonija, Josip Štolcer-Slavenski, Vladimir Anić, Sveti Andrija, dan računalne sigurnosti
Janus Panonius, hrvatski astronom – 1472.
Dana 30. na današnji dan 1472. umro je Janus Pannonius, hrvatski humanist, pjesnik i diplomat.
Janus Panonius
Janus Panonius bavio se astronomijom i astrologijom, a visoku izobrazbu stekao je u Padovi, talijanskom gradu, u kojem su, u razdoblju od XIV. do XIX. stoljeća, studirali brojni Hrvati. Na udimskom dvoru u humanističkom krugu Ivana Viteza od Sredne djelovali su također Regiomontanus i Galeotto Marzio, a čini se da je u tom krugu bila prisutna i ideja o heliocentričnom sustavu. Ivan Česmički napisao je Orfičku odu Suncu, u kojoj kaže da je Sunce gospodar zvijezda. Ideje iz Vitezova kruga utjecale su i na Kopernika, koji je realizirao ideju o planetnom sustavu, u kojem je Sunce u središtu, a planeti se zajedno sa Zemljom kreću oko Sunca.
Mark Twain, američki književnik – 1835.
Američki pisac i humorist, jedan od najvećih humorista u svjetskoj književnosti, prvi i najveći tipično američki pisac, Mark Twain ili pravim imenom – Samuel Langhorne Clemens, rođen je 30. studenog 1835. godine u mjestu Florida u Missouriju. Kada mu je bilo četiri godine s roditeljima se seli u mjesto Hannibal, gdje pohađa osnovnu školu. Nakon smrti oca 1847. godine kreće na tiskarski zanat. Kasnije je radio kao tiskar u Keokuku (Iowa), New Yorku, Philadelphiji, Pennsylvaniji i drugdje po SAD-u. Potom je bio kormilar na parobrodu na rijeci Mississippi sve do početka američkog građanskog rata 1861., kada je na kratko kao dragovoljac pristupio konjaništvu Konfederacije. Kasnije te godine pridružio se bratu u novoosnovanom teritoriju Nevada gdje je radio u rudniku srebra.
Mark Twain
Godine 1862. postaje izvjestitelj novina Territorial Enterprise u mjestu Virginia City u Nevadi, a 1863. počinje pisati članke za iste novine pod pseudonimom Mark Twain. Na rijeci Mississippi ta fraza znači ‘dva hvata duboko’. Većina Twainovih najboljih djela napisana je tijekom 1870-ih i 1880-ih u Hartfordu, te u vrijeme ljeta na farmi Quarry pokraj mjesta Elmira. Twainov rad inspiriran je nekonvencionalnim Zapadom, a popularnost njegovih djela označila je kraj dominacije, u američkoj literaturi, pisaca iz Nove Engleske. Kasniji slavni američki pisci Ernest Hemingway i William Faulkner pozivali su se na Twaina kao na svoju inspiraciju. Dva možda najpoznatija Twainova djela su “Pustolovine Toma Sawyera” i “Pustolovine Huckleberryja Finna”. U posljednjim godinama svog života Twain je pisao manje, ali je često javno govorio o mnogim temama. Ostao je zapamćen i po odijelima s bijelim crtama koja je uvijek nosio u javnim nastupima. Primio je počasni doktorat Oxfordskog sveučilišta 1907. godine. Pri kraju možda je zanimljivo spomenuti kako je Twain bio i jedan od rijetkih prijatelja Nikole Tesle. Mark Twain preminuo je 21. travnja 1910. godine u mjestu Stormfieldu.
Gustav Janeček, hrvatski kemičar – 1848.
Janeček, Gustav, hrvatski kemičar i farmaceut češkog podrijetla (Konopiště, 30. XI. 1848 – Zagreb, 8. IX. 1929). Diplomirao farmaciju (1871), a studij kemije završio doktoratom (1875) u Pragu.
Gustav Janeček
Habilitirao na Tehničkoj visokoj školi u Beču (1879). Od 1879. izvanredni, a od 1881. redoviti profesor tadašnjega Mudroslovnoga fakulteta u Zagrebu, gdje je punih 45 god. bio predstojnik Kemijskoga zavoda, u tri navrata i dekan fakulteta. Utemeljitelj moderne kemije i suvremenoga kemijskoga studija u Hrvatskoj, izgradio dva sveučilišna kemijska zavoda (na Strossmayerovu i na Marulićevu trgu u Zagrebu).
Godine 1882. sudjelovao u osnivanju Farmaceutskoga učevnog tečaja, preteče današnjega Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta. Bio je rektor Sveučilišta 1908/09., od 1887. redoviti član JAZU, 1921–24. i njezin predsjednik. Objavljivao radove i pisao udžbenike iz fizikalne, organske, farmaceutske i forenzične kemije te kemijske analize (Rukovodnik za praktične vježbe u kvalitativnoj kemijskoj analizi, 1883). S J. Domcem objavio Hrvatsko-slavonsku farmakopeju. Utemeljio Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice (1893). Osnutkom veletrgovine Isis (poslije Medika) u Zagrebu (1918) i tvornice kemikalija i farmaceutskih preparata Kaštel u Karlovcu (1921), preteče današnje Plive, pokrenuo u nas proizvodnju lijekova i trgovinu njima.
Frano Supilo, hrvatski političar i publicist – 1870.
Frano Supilo
Dana 30. studenog 1870. u Cavtatu je rođen Frano Supilo, hrvatski publicist i jedna od vodećih osoba u hrvatskoj politici početkom 20. stoljeća. U politički život ušao je kao osnivač i urednik dubrovačke ‘Crvene Hrvatske’, društvenopolitičkoga lista pravaške koncepcije. Borio se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Supilo je odigrao glavnu ulogu u promjeni javnoga mnijenja, što je, u nizu izbora, dovelo do pada talijanasko-srpske koalicije koja je mješavinom izbornih manipulacija, favoritizma bečkoga dvora i paralizom hrvatskih stranaka došla na vlast u dubrovačkoj općini u osamdesetima. U vodstvo Stranke prava izabran je 1895. Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka, a od 1900. djeluje u Rijeci kao povjerenik pravaša Dalmacije, nastojeći preko novina koje je uređivao utjecati na hrvatsku politiku, orijentirajući ju prema političkoj suradnji Južnih Slavena i sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženim germanizacijom.
Winston Churchill, britanski političar – 1874.
Winston Churchill
Winston Churchill bio je britanski političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata. Osvojio je 1953. Nobelovu nagradu za književnost zahvaljujući knjigama u kojima je opisao modernu englesku i svjetsku povijest. Sir Winston Churchill 2002. godine je izabran za najvećeg Britanca u povijesti u anketi 100 najvećih Britanaca. Sir Winston Leonard Spencer Churchill rođen je 30. studenog 1874. godine u mjestu Oxfordshire. Godine 1895. završio je vojnu akademiju u Sandhurstu. Kao časnik britanske vojske borio se 1897. – 1898. protiv ustanika na sjeverozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana.
Bogoslav Šulek, hrvatski jezikoslovac – 1895.
Bogoslav Šulek,
Dana 30. studenog 1895. u Zagrebu je umro Bogoslav Šulek, hrvatski jezikoslovac, povjesničar, publicist i leksikograf. Pučku školu pohađao u Sobotištu, evangelički licej u Požunu (Bratislava).
Ne zaredivši se za pastora i ne mogavši poći na studij u Jenu, u studenome 1838. dolazi k bratu u Brod na Savi, uspostavlja vezu s Ljudevitom Gajem (1839.) i od jeseni iste godine u Zagrebu radi u tiskari Franje Župana.
U Gajevim izdanjima počinje surađivati 1841. Godine 1844/45. glavni je urednik ilegalnoga lista ‘Branislav’ koji je tiskan u Beogradu.
Osnovana Zagrebačka filharmonija – 1919.
Zagrebačka filharmonija
Dana 30. studenog 1919. u Zagrebu je na poticaj Dragutina Aranya osnovana Filharmonija kazališnog orkestra, vodeći simfonijski orkestar u Hrvatskoj, koji od 1920. godine djeluje pod nazivom Zagrebačka filharmonija. Do 1928. financirala se prihodima od koncerata, a te je godine osnovano Hrvatsko filharmonijsko društvo radi materijalnog pomaganja njezina djelovanja. Svoju umjetničku vrijednost potvrdila je mnogobrojnim gostovanjima u europskim zemljama i na američkom i azijskom kontinentu.
Josip Štolcer-Slavenski, hrvatski skladatelj – 1955.
Štolcer-Slavenski, Josip, hrvatski skladatelj (Čakovec, 11. V. 1896 – Beograd, 30. XI. 1955). Glazbu je studirao kod Z. Kodálya na Konzervatoriju u Budimpešti (1913–16), potom kod V. Nováka u Pragu (1920–23). Usavršavao se u Parizu (1925–26).
Josip Štolcer-Slavenski
Godine 1924. trajno se preselio u Beograd, gdje je djelovao kao profesor na glazbenim školama, a potom i kao profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji. Štolcer-Slavenski ostavio je opus od približno 180 djela. Skladao je gotovo sve glazbene žanrove: vokalnu liriku, zborove, vokalno-orkestralna djela, instrumentalnu (solističku, komornu, orkestralnu), scensku i filmsku glazbu te djela eksperimentalnoga karaktera.
Za Štolcer-Slavenskoga može se reći da je bio glazbeni vizionar, ali i da je skladao mimo glavnih struja i glazbenih normi svojega doba. Njegov stvaralački put moguće je podijeliti na dva razdoblja: ranije, koje se oslanja na impresionističke i ekspresionističke elemente (orkestralni Nokturno, 1916; 1. i 2. gudački kvartet 1924. i 1928; tri glasovirske suite i glasovirska sonata), te kasnije, u kojem se bavi zvukovnim eksperimentiranjem i problemima forme (Haos, 1932; Muzika, 1936). Značajan izvor nadahnuća Štolcer-Slavenski nalazio je u folkloru ne samo svojega rodnog Međimurja i širega područja Balkana (npr. simfonijska suita Balkanofonija, 1927), već i u glazbi Dalekog istoka (npr. Simfonija Orijenta za soliste, zbor i orkestar, 1934). Instrumentaciji svojih djela pristupao je vodeći računa o zakonima akustike, posebice o odnosima među alikvotnim tonovima.
Vladimir Anić, jezikoslovac – 2000.
Anić, Vladimir, hrvatski jezikoslovac i leksikograf (Užice, Srbija, 21. XI. 1930 – Zagreb, 30. XI. 2000). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te rusistiku. Od 1960. do 1974. nastavnik je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je 1963. obranio doktorsku disertaciju Jezik Ante Kovačića.
Vladimir Anić
U zvanju izvanrednoga profesora 1974. prelazi na Filozofski fakultet u Zagrebu; godine 1975–92. bio je predstojnik Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik. Predavao je i na inozemnim sveučilištima (SR Njemačka 1966/67., Švedska 1976). Objavio je veći broj studija, rasprava, ogleda i prikaza u časopisima i zbornicima, posebice s područja akcentologije, fonologije, morfologije i sintakse, zatim leksikologije, leksikografije, terminologije te stilistike hrvatskoga standardnog jezika. Bavio se proučavanjem razvitka hrvatskoga jezika u Dalmaciji, posebno jezikom u djelima Šime Starčevića i Mihovila Pavlinovića. Važne su mu knjige Glosar za lijevu ruku (1988), o filozofskom aspektu jezične problematike, i Jezik i sloboda (1998), o problemima rada na rječniku.
S Josipom Silićem izradio je Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986., ³1990), kojemu je izmijenjeno izdanje objavljeno 2001., nakon Anićeve smrti, pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Svoja najpoznatija djela, kao leksikograf, objavio je tek posljednjih petnaestak godina života. Rječnik hrvatskoga jezika (1991), prvi suvremeni objasnidbeni rječnih hrvatskoga, smatra se Anićevim životnim djelom (drugo dopunjeno izdanje 1994., treće prošireno izdanje 1998). Veliki rječnik hrvatskoga jezika ili Veliki Anić (2003), koji je priredila Ljiljana Jojić, zapravo je četvrto izdanje Anićeva Rječnika iz 1991., no znatno dopunjeno. Taj je rječnik doživio mnoge kritike zbog svojega odnosa prema hrvatskomu standardnom jeziku.
Sveti Andrija
Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar bio je jedan od dvanaest apostola i prvi biskup grada Carigrada, bio je ribar na Genezaretskom jezeru (tj. Galilejskom moru) u Kafarnaumu, kamo su obojica stigli iz rodne Betsaide.
Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga, Sveto pismo Andriju više ne spominje. No zato o njemu pišu obilno mnogi apokrifni spisi koji, premda u njima nije uvijek lako odvojit stvarnu predaju od fikcije. Podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, potvrđuje i otac crkvene povijesti Euzebije Cezarejski. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvanog Passio (Muka), u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli, da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Pouzdan je povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazijanskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća. Istog datuma slavi se i u zapadnoj i u istočnoj Crkvi.
Dan računalne sigurnosti
Obilježavanje Dana računalne sigurnosti organizira se kako bi se podigla svijest korisnika o problemu računalne sigurnosti. Ovaj je dan odlična prilika za ljude i organizacije koji se bave računalnom sigurnošću da korisnicima skrenu pažnju na problematiku računalne sigurnosti barem jedan dan u godini.
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;
