NA DANAŠNJI DAN: Ivana Orleanska, Ferdo Livadić, Vladimir Nazor, Zvonimir Balog, Boris Pasternak, Aleksej Leonov, Zinka Kunc, utemeljenje Hrvatskog Sabora, hrvatska kuna
Ivana Orleanska – 1429.
Ivana Orleanska ili Djevica Orleanska (pravo ime Jeanne d’Arc , francuska narodna junakinja (Domrémy-la-Pucelle, između 1410. i 1412 – Rouen, 30. V. 1431). Njezina pojava utjecala je na odlučan preokret u Stogodišnjem ratu.
Ivana Orleanska
Toj mladoj seljanki, kojoj su »glasovi s neba« naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednoga vojnog odreda. Oslobodila je opsjednuti Orléans (1429), pobijedila Engleze kraj Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kraj Compiègnea je, međutim, pala u ruke Burgundaca (stranke domaćih velikaša, pristaša engleskoga kralja) i bila izručena Englezima.
Po njihovu diktatu, crkveni sud (na čelu s biskupom P. Cauchonom) osudio ju je na smrt kao krivovjerku i vješticu; spaljena je na lomači u Rouenu. Mrtva junakinja rehabilitirana je prilikom revizije procesa 1456., a Katolička crkva proglasila ju je 1920. sveticom. Druga nedjelja u svibnju, posvećena uspomeni na nju, slavi se u Francuskoj kao nacionalni blagdan. Oko Ivane Orleanske, koja je postala simbolom francuskog domoljublja, isplele su se ubrzo nakon njezine smrti mnoge legende, a njezin je lik stoljećima nadahnjivao književnike i ostale umjetnike.
Ferdo Livadić, skladatelj – 1799.
Ferdo Livadić (Celje, 30. svibnja 1799. – Samobor, 8. siječnja 1879) je hrvatski skladatelj, prvi moderni hrvatski skladatelj, začetnik narodnog stila u hrvatskoj glazbi, te jedan od vođa Ilirskoga pokreta, odnosno Hrvatskog narodnog preporoda.
Ferdo Livadić
Prvo glazbeno obrazovanje stekao je u samoborskoj školi, gdje mu je učitelj bio Josip Herović, osnivač samoborske puhačke glazbe (1807.). U Zagrebu je nastavio obrazovanje učeći pjevanje i violinu. Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama.
On je u svome domu jedne zimske večeri 1833. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu Još Hrvatska ni propala na tekst svoga prijatelja i vođe Ilirskoga pokreta Ljudevita Gaja.
Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Iza njega je ostao sačuvan opus od oko 140 hrvatskih popijevaka, desetak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene, 40 koračnica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi. Svojim je djelom otvorio put hrvatskoj nacionalnoj glazbi Vatroslava Lisinskog i Ivana Zajca.
Vladimir Nazor – prvi posljeratni predsjednik Sabora – 1876.
Vladimir Nadzor, hrvatski književnik rođen u Postirima na Braču, 30. svibnja 1876. Studij je završio u Grazu 1902, radio je kao srednjoškolski profesor u Zadru, u istarskim mjestima, Zagrebu i kao upravitelj dječjega doma u Crikvenici. Od 1931. živio je u Zagrebu, gdje je 1933. umirovljen. Kad je izbio rat, zajedno s Ivanom Goranu Kovačićem prebjegao je 1942. na teritorij pod nadzorom partizanskih jedinica. Nakon rata postao je predsjednik Prezidija Sabora SR Hrvatske.
Vladimir Nadzor
Kao umjetnik riječi Nazor je vrlo prepoznatljiv među hrvatskim modernistima, od kojih se razlikuje ponajviše po tom što je u njega svjetotvorna imaginacija jača od stilotvorne. Njegove rane pjesme modernističke su više po svojim motivima, a ne teže stilskomu rafinmanu kakav je svojstven većini hrvatskih modernista. Iznimno je, međutim, bogata Nazorova versifikacija. U njoj dolazi do izražaja potencijalno mnogoobličje akcenatskoga stiha, koji se u hrvatskom pjesništvu, nakon višestoljetne prevlasti silabičke versifikacije, bio ustalio 1870-ih, u izvornom i u prijevodnom pjesništvu.
Nazorov opsežan pripovjedački opus dodiruje se s pjesničkim, osobito u dijelu u kojem prevladavaju motivi iz mita, legende i folklora (Istarske priče, 1913; Stoimena, 1916; Arkun, 1920). Djelomično je pak obilježen temama iz dalmatinskih ambijenata (Priče s ostrva, iz grada i sa planine, 1925–26), a pretežno se sastoji od memoarskoga materijala. Ipak, Nazor kao prozni pisac pokazao je i smisao za aspekte života strane njegovu pjesništvu, a znao je uvjerljivo i realistički analizirati narav i ponašanje ljudi u društvenim svjetovima svojega djetinjstva i mladosti (Vra Krste, Voda). Važan su dio Nazorova proznoga opusa i putopisi, napose onaj s putovanja u Egipat (Putopisi, 1942), kao i memoarska proza (Na vrhu jezika i pera, 1942; Kristali i sjemenke, 1949), u kojoj ima više zanimljivih osvrta na pojave iz hrvatskoga književnog života.
Zvonimir Balog, književnik -1932.
Zvonimir Balog (Sveti Petar Čvrstec blizu Križevaca, 30. svibnja 1932. – Zagreb, 2. studenoga 2014.) poznati je hrvatski pisac za djecu.
Rođen je 30. svibnja 1932. godine u Svetom Petru Čvrstcu blizu Križevaca. U Zagrebu je završio Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju. Studirao je pedagogiju.
Zvonimir Balog
U životu je radio puno poslova, a neki od njih su: administrator, pipničar, dekorater, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik časopisa, televizijski urednik i drugo. Osim što je pisac, on je slikar, kipar i ilustrator.
Napisao je šezdesetak knjiga za djecu i odrasle, a i autor je nekih antologija.
U teoriji književnosti i književnoj kritici Zvonimir Balog smatra se utemeljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije. Zvonimir Balog najnagrađivaniji je hrvatski dječji pisac. Višestruko je nagrađivan svim poznatim književnim nagradama. Književno djelo Zvonimira Baloga poznato je i čitateljima izvan Hrvatske. Tekstovi su mu prevedeni na devetnaest jezika.
Boris Leonidovič Pasternak, književnik – 1960.
Boris Leonidovič Pasternak (Moskva, 10. veljače 1890. – Peredelkino kraj Moskve, 30. svibnja 1960.) je bio ruski pjesnik, književnik i nobelovac. Djelovao je kao pjesnik, novelist, romanopisac i prevoditelj. Odrastao je u intelektualnoj sredini, studirao je filozofiju u Moskvi i Marburgu.
Boris Leonidovič Pasternak
U mladosti je bio futurist. Poezija mu je pretežno tematski apolitična, literarna i intelektualna. Piše i poeme s temom prve i druge ruske revolucije. U romanu ˝Doktor Živago˝ oslonio se na tradicije romana 19. stoljeća te je izgradio djelo na fabuli o sudbini nekoliko obitelji, obuhvaćajući prostor od zapadnih ruskih granica do Sibira, s Moskvom u središtu, opisujući dvije ruske revolucije te završavajući epilogom u vrijeme Drugog svjetskog rata. U SSSR-u mu je roman nazvan ˝antisovjetskim˝, dok mu je na Zapadu 1958. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, koju nije primio.
Ova tragedija prepričava događaje koji obuhvaćaju posljednji period Carske Rusije, te ranih dana Sovjetskog saveza. Iako je ovim romanom stekao svjetsku slavu, ipak je ostao najviše zapamćen kao pjesnik. ˝Sestra moja, život˝, napisana 1917., je nedvojbeno najutjecajnija zbirka poezije objavljena na ruskom jeziku u 20. stoljeću.
Aleksej Leonov – prva svemirska šetnja – 1960.
Leonov je bio jedan od 20 pilota izabranih u prvoj grupi astronauta 1960. Levov je proveo oko 18 mjeseci na treninzima za misiju kretanja po beztežinskom prostoru. Trebalo je napraviti šetnju u misiji Vostok 11 ali iako je ova misija otkazana povijesni događaj se dogodio na letu Voshod 2.
Aleksej Leonov
Izvan svemirske letjelice je bio 12 minuta. Na kraju ove šetnje njegovo odijelo se toliko napuhalo pod uticajem vakuuma da nije mogao ući u zračnu komoru. Da bi dozvolio pritisku da izađe malo je otpustio ventile i jedva je uspio vratit se u kapsulu.
Godina 1968 je odabran za zapovjednika Sojuz leta koji je otkazan jer su Amerikanci već izveli to u misiji Apollo 8. Također je trebao biti i prvi Rus koji je sletio na mjesec, ali je i ova misija otkazana. Leonov je trebao biti i komandir nesretne Sojuz 11 misije, ali njegova posada je zamijenjena.
Ipak Leonovo drugo putovanje u svemir je bilo jednako značajno kao i prvo. Zapovijedao je Sovjetskim dijelom misije Apollo-Sojuz, Sojuz 19, prvog zajedničkog projekta SSSRa i SAD-a.
Zinka (Kunc) Milanov, primadonna assoluta – 1989.
Kunc-Milanov, Zinka, hrvatska pjevačica, sopran (Zagreb, 17. V. 1906 – New York, 30. V. 1989). Pjevanje je studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Jan Ouřednik, Marija Kostrenčić te pod paskom M. Trnine). Prvi je put nastupila 1927. u Ljubljani.
Zinka Kunc Milanov
Godine 1928–35. bila je prvakinja zagrebačke Opere, u kojoj je ostvarila 27 uloga u rasponu od Bellinija preko Verdija i Puccinija do Wagnera i R. Straussa. Neko je vrijeme djelovala u Pragu. Godine 1937. prvi je put nastupila u newyorškom Metropolitanu i do 1966., s prekidom 1947–51., bila njegova primadonna assoluta. Ondje je pjevala 14 uloga i nastupila 424 puta. Njezin bogat, snažan, savršeno ujednačen dramski sopran smatra se jednim od najljepših glasova XX. st., a pianissimi u visokim položajima transcendentalne su ljepote. Savršen legato daje njezinim interpretacijama veličanstven belkantistički luk. Majstorstvo interpretacije razradila je s bratom B. Kuncom i u radu s velikim dirigentima (A. Toscanini, B. Walter).
Njezine kreacije u Verdijevim, Ponchiellijevim, Mascagnijevim, Mozartovim, Puccinijevim i Bellinijevim operama teško su dostižan uzor pjevačkog umijeća. Snimala je za gramofonsku tvrtku RCA. Broj njezinih živih snimaka sve je veći. Dobitnica je specijalne medalje kao jedna od 87 istaknutih osoba stranoga podrijetla koje su svojim doprinosom zadužile New York i SAD.
Utemeljenje Hrvatskog Sabora – ostvarenje hrvatske državnosti – 1990.
Dana 30. svibnja 1990. godine utemeljen je prvi demokratski izabrani hrvatski Sabor. Konačno, poslije dugo vremena i raznolikih režima, koji su svojom prisilom ili duhovnom obmanom tjerali hrvatski narod na sam rub opstanka, Hrvati su stekli pravo da budu svoji na svome, da djeluju na crti vlastitih interesa, a ne unutar nametnutog zajedništva, nazivalo se ono Ugarskom, Austrijom, Prvi demokratski višestranački izbori u Republici Hrvatskoj provedeni su 1990. godine.
Hrvatski Sabor
Temeljem Ustava iz iste godine Sabor Republike Hrvatske (kako je prvotno bio naziv za Hrvatski sabor, uveden još amandmanima na Ustav SR Hrvatske 1990. godine) imao je dva doma: Zastupnički dom i Županijski dom. Sabor je još do 1992. zadržao sustav od prije definirana tri vijeća, a 1993. ustanovljen je Županijski dom kao regionalno predstavništvo u kojem je s po tri zastupnika bila predstavljena svaka županija (imao je 68 zastupnika: po tri iz svake županije i grada Zagreba, te do pet koje je mogao imenovati predsjednik republike). Izbori za županijski dom Sabora bili su provedeni 1993. i 1997. godine.
Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta: 1997. postaje Hrvatski državni sabor (pri tom ne treba miješati naziv s Hrvatskim državnim saborom koji je postojao za vrijeme NDH), a 2000. Hrvatski sabor. Ustavnim promjenama 2001. godine ukinut je Županijski dom te Hrvatski sabor postaje jednodoman. Tada bivši “Zastupnički dom” postaje jednostavno “Hrvatski sabor”.
Dan državnosti u Republici Hrvatskoj je blagdan koji se obilježavao 25. lipnja, na dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Taj dan se od 2020. godine obilježava na dan 30.05. Dan državnosti je službeni državni blagdan te se taj dan ne radi. Do 2001. godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. Danas se taj datum obilježava kao spomendan – Dan Hrvatskoga sabora.
Uvedena Hrvatska kuna kao nacionalna valuta – 1994.
hrvatska kuna
Dana 30. svibnja 1994. godine uvedena je hrvatska kuna. Zamijenila je privremeni novac, zapravo novčani bon, hrvatski dinar koji je bio uveden 23. prosinca 1990. godine i kojim se Hrvatska definitivno u novčarskome pogledu odcijepila od već bivše federativne Jugoslavije.
Za razliku od dinara, koji će ostati zapamćen i po 30 i više postotnim smanjivanjima vrijednosti na mjesec te stabilizacijskom programu ujesen 1993. godine, nakon kojega je učvršćen i s dobrim temeljima dočekao pravi novac, kuna se iskazala kao jedna od najstabilinijih valuta u Europi.
……
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
