NA DANAŠNJI DAN: Georg Simon Ohm, Gustav Mahler, Marc Chagall, Miroslav Krleža, Stojan Vučićević, rat u Sloveniji, teroristički napad u Londonu, Dan čokolade

Georg Simon Ohm, fizičar – 1854.

Georg Simon Ohm

Georg Simon Ohm (Erlangen, 16. ožujka 1787. – München, 7. srpnja 1854.), njemački fizičar. Istaknuo se radovima s područja elektriciteta i magnetizma. Formulirao je zakon prema kojem je jakost struje koja prolazi vodičem proporcionalna naponu (Ohmov zakon).

Proučavao je nastajanje topline u vodiču kojim protječe struja, a bavio se različitim problemima s područja akustike.

Mjerna jedinica Ohm kojom se iskazuje vrijednost električnog otpora nazvana je po njemu.

Istraživao je i u području akustike, optike, metala i matematike.

Gustav Mahler, kompozitor – 1860.

Gustav Mahler

Mahler je za života bio jedan od vodećih orkestralnih i opernih dirigenata. Bio je i jedan od najznačajnijih skladatelja kasnog romantizma, iako njegova glazba u glazbenim krugovima nikada nije bila potpuno prihvaćena dok je bio živ.

Mahler je u nizu bečkih simfoničara Prve bečke škole, koji se proteže od Josepha Haydna, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta, te romantičara Antona Brucknera i Johannesa Brahmsa, bio posljednji. Također je u svoja djela uključivao i ideje ne-bečkih romantičnih skladatelja poput Roberta Schumanna i Felixa Mendelssohna. No znatan utjecaj na njega izvršio je Richard Wagner koji je, po Mahlerovu mišljenju, jedini skladatelj nakon Beethovena čija se glazba temelji na tematskoj razvojnosti.

Marc Chagall, slikar – 1887.

Marc Chagall

Chagall, Marc, francuski slikar i grafičar bjeloruskog podrijetla (Ljosno kraj Vitebska/Vicebska, 7. VII. 1887 – Saint-Paul-de-Vence, 29. III. 1985).

Studirao u Sankt Peterburgu, Berlinu i Parizu, gdje boravi od 1910. Razvija intenzivnu slikarsku, grafičku i scenografsku djelatnost u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji (1914–23), Americi; od 1946. ponovno je u Francuskoj.

Formirao osebujan likovni izraz u ozračju kubizma, ekspresionizma, simboličnog misticizma i nadrealizma.

Nadahnut ruskim pučkim legendama i folklorom, trajno opsjednut uspomenama na provincijski židovski okoliš iz djetinjstva u Vitebsku i fantazmagoričnim priviđenjima, rafiniranom je senzibilnošću i imaginacijom stvorio originalna umjetnička djela, koja fasciniraju mješavinom groteske i senzibilne poezije te osebujnim koloritom. Slikama i ilustracijama djela (La Fontainea, N. V. Gogolja) stvara morbidan i melankoličan svijet, u kojem se isprepleću san i java, realno i irealno (Autoportret sa sedam prstiju, Zaručnici, Ja i moje selo, Bijelo raspelo, Slušajući pijetla). Radio freske u pariškoj Operi (1963) i novoj zgradi Metropolitan Opere u New Yorku (1966), vitraje u katedralama u Metzu, Reimsu, sinagogi u Jeruzalemu (1961) te u Palači UN-a u New Yorku.

Radio je scenografiju za ruske balete te kazališne predstave u europskim i američkim kazalištima. Chagallov muzej otvoren je u Nici 1969.

Miroslav Krleža, hrvatski pisac – 1893.

Najplodniji i najsvestraniji književnik u povijesti hrvatske književnosti, Miroslav Krleža, rodio se 7. srpnja 1893. u Zagrebu

Miroslav Krleža

Krleža je ostvario vrhunske domete u svim književnim vrstama. Iako je nasljedovao bogatu europsku kulturnu i književnu baštinu, nije se priklonio nijednom utvrđenom modelu pa se ni njegov opus ne može svrstati ni u jednu stilsku formaciju.

Osebujnost su njegova stvaralaštva, među ostalim, i iste tematske cjeline u svim djelima, esejima, romanima, dramama, opsesivne teme intelektualca suočena s rasapom individualne svijesti. Uređivao je sve, od Legendi preko časopisa do Zastava. Možda najveću poruku dao je suvremenim Baladama Petrice Kerempuha. Desetljeća Krležina stvaralaštva obilježila su 20. stoljeće. Iako je pokrenuto čak nekoliko edicija, još ne postoji niti jedna koja bi obuhvaćala cijeli Krležin opus. Dodatno takav eventualni pokušaj otežava i činjenica da je sam autor neprekidno intervenirao u svoja već objavljena djela.

Izuzetno je važan i njegov rad na enciklopedistici, gdje je u suradnji s Matom Ujevićem i na njegovu tragu ustrojio Leksikografski zavod koji sada nosi Krležino ime, a koji je po kvaliteti izdanja ravan najvrednijim svjetskim enciklopedijskim institutima, te čini, uz Maticu, Akademiju i Sveučilište, jednu od tri ili četiri glavne kulturne institucije hrvatskoga naroda.

Stojan Vučićević, pjesnik – 1941.

Stojan Vučićević (Turkovići, BIH, 7. srpnja 1941. – Zagreb, 22. rujna 1989.), hrvatski pjesnik,[1] putopisac, prevoditelj i novinar.

Stojan Vučićević

Rođen je 7. srpnja 1941. u Turkovićima, u Hercegovini, a osnovnu i srednju školu je pohađao u Metkoviću i Pločama.

Godine 1960. uhićen je i bez suđenja upućen u logor za političke zatvorenike na Svetom Grguru (Goli Otok).

U Zadru je završio Filozofski fakultet. Radio je kao novinar u književnim časopisima te na Televiziji Zagreb u uredništvu kulture. Zadnja njegova pjesma, objavljena nekoliko dana prije njegove smrti, nosi naslov Umrijeti u Hrvatskoj.

Početkom listopada 1968. seli se u Zagreb, gdje se zapošljava kao novinar kultnog lista za kulturu Telegram, a potom kao tajnik književne revije Republika. Sljedeće, 1969. godine u nakladi splitskog Vidika objavljuje svoju treću zbirku pjesama Čavli, a u veljači 1970. postaje urednik Republike. radio je na Televiziji Zagreb kao redaktor.

Desetodnevni rat u Sloveniji – 1991.

Potpisan ‘Brijunski sporazum’ između Slovenije i Jugoslavije – kraj ‘desetodnevnog rata’ u Sloveniji

Brijunskim sporazumom potpisanim između Slovenije i Jugoslavije 7. srpnja 1991. godine završio je ‘desetodnevni rat’ u Sloveniji. Sukob između JNA s jedne i slovenskih snaga teritorijalne obrane i policije s druge strane, započeo je dva dana nakon proglašenja neovisnosti u Sloveniji.

rat u Sloveniji

Lokalne jedinice JNA bile su popunjene uglavnom ročnim vojnicima pod zapovjedništvom jugoslavenskog ministra obrane Veljka Kadijevića, brojale su oko 35 tisuća ljudi, a bile su naoružane svim vrstama oružja i vojnih vozila. Slovenski vojska pod zapovjedništvom Janeza Janše bila je lako naoružani i brojali su oko 26 tisuća ljudi no izdržali su deset dana nanijevši moćnoj JNA strateški poraz.

Slovenci su u sukobu imali 18 poginulih i 182 ranjenih, dok je JNA pretrpjela gubitke od 44 poginulih i 146 ranjenih. Brijunskom deklaracijom, koja je potpisana na zahtjev Europske zajednice, prihvaćen je tromjesečni moratorij na proglašenje neovisnosti Republika Hrvatske i Slovenije što je trebalo osigurati mir na prostoru Jugoslavije. Deklaracijom je posebno zatraženo i da prestanu oružani skukobi na području Slovenije i Hrvatske, te da se JNA povuče u vojarne koje su na području Hrvatske već bile blokirane od strane malobrojnih pripadnika Narodne zaštite i policije. JNA je Sloveniju napustila no to je tek označilo početak pravog rata u Hrvatskoj.

Teroristički napad na londonski javni prijevoz – 2005.

Teroristički napad u Londonu

Teroristički napad na London koji se odvio 7. srpnja 2005. (često nazivan još i kao 7/7) bila je serija koordiniranih samoubilačkih napada na Ujedinjeno Kraljevstvo, usmjerenih prvenstveno na londonski javni prijevozni sustav tijekom jutarnje prometne špice.

Tijekom tog jutra četiri bombe su aktivirane, tri na londonskom metrou, a četvrta je eksplodirala sat vremena kasnije u poznatom londonskom dvokatnom autobusu. Šezdesetpet ljudi, ukljućujući bombaše, je poginulo u napadu, a oko 700 ljudi je ozljeđeno. Eksplozije su uzrokovale bombe domaće izrade.

Dan čokolade

Dan čokolade

Iako se ovaj dan u različitim zemljama slavi na različite datume, kao službeni datum dolaska čokolade u Europu uzima se upravo 7. srpnja 1550., dok se zasluge pripisuju španjolskim redovnicima koji su diljem starog kontinenta proširili priče o Theobromi cacaou. Do popularizacije dolazi 1660. na francuskom dvoru gdje su entuzijasti Marija Terezija i Luj 14. uživali u slatkom piću pripisujući mu svojstva afrodizijaka. Povijest čokolade započinje u doba starih srednjoameričkih domorodaca Maja, Asteka i Olmeka koji su od sjemenki kakaovca spravljali poseban napitak dodajući mu razne začine poput vanilije, čilija, cimeta i papra. Kakaovac je u Europu donio Kristofor Kolumbo, no čokolada je tek u 19. stoljeću postala onakva kakvu je poznajemo danas. Čokolada je najbolji antioksidans i magnezijem najbogatija namirnica. Oslobađa hormon sreće koji je najbolji lijek protiv stresa i boli, te čak potiče naš imunološki sustav, čime pridonosi dugovječnosti. Uzevši sve nabrojeno u obzir, današnji dan savršen je za uživanje u ovoj omiljenoj namirnici.

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org