NA DANAŠNJI DAN: Fridrik Vilim I, Bitka kod Sinja, Walter Scott, Atlanska povelja, Sveti Maksimilijan Kolbe, Enzo Ferrari, Nela Eržišnik, Miroslav Mađer

Fridrik Vilim I., pruski kralj – 1688.

Fridrik Vilim I.

Fridrik Vilim I. rođen je u Berlinu, 14. kolovoza 1688. godine, a bio je pruski kralj, markgrof Brandenburga i izborni knez Svetog Rimskog Carstva. Dolazi iz dinastije Hohenzollerna i poznat je kao “kralj-vojnik”. Fridrik Vilim I. je ustrojio jaku vojsku i udario temelje pruskoj vojnoj moći.

Proširio je državni teritorij mirom u Utrechtu (1713.) i Stockholmu (1720.). Stvorio je temelje za uspon Pruske do europske sile. Nakon njegove smrti 1740. godine zavladao je njegov sin Fridrik II. Veliki, koji s Habsburškom Monarhijom iste godine ulazi u Rat za austrijsko nasljeđe.

Bitka kod Sinja – 1715.

Na današnji je dan, 14. kolovoza 1715. godine, turska vojska poražena u pokušaju opsade Sinja, u spomen na što se održava Sinjska alka, hrvatska viteška igra.

Sinjska alka održava se svake godine u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza u Sinju. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika. 15. studenoga 2010. godine

Sinjska alka je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Walter Scott, književnik – 1771.

Walter Scott (Edinburgh, 15. kolovoza 1771. – Abbotsford, 21. rujna 1832.), škotski pjesnik i romanopisac, često nazivan ˝ocem povijesnog romana˝. Od djetinjstva je pokazivao interes za povijest, pjesništvo, neobična putovanja i fantastične pripovijesti.

Walter Scott

Sakupljao je škotske balade i 1802. javio se zbirkom ˝Minstrelsko pjesništvo sa škotske granice˝. Na početku je pisao isključivo poeziju s temama iz srednjeg vijeka i škotske povijesti. Kao moralist, u svojim se djelima zalaže za pobjedu dobra. Junaci njegovih romana hrabri su i velikodušni, a pravda na kraju nadjača nepravdu. U svojoj prozi daje dramatične zaplete, viteške običaje i snažne ličnosti, a karakteriziraju ga poznavanje škotske i engleske prošlosti te romantičarska raspoloženja. Nakon što je 1813. odbio položaj poete laureatusa, Scott se okrenuo pisanju povijesnih romana. Prvi u nizu više od 20 romana bio je ˝Waverly˝ (1814.). Uslijedili su: ˝Crni patuljak˝ (1816.), ˝Rob Roy˝ (1817.), ˝Srce Midlothiana˝ (1818.) i ˝Ivanhoe˝ (1820.), koji su naišli na široki odjek među čitateljima. Svojim djelima snažno je utjecao na pisce u SAD-u i Europi, među mnogima i na Augusta Šenou, kojeg često nazivaju ˝hrvatskim Walterom Scottom˝. Zanimljivo je da su svi njegovi romani do 1827. izlazili pod raznim pseudonimima. Uz slavne priče u stihovima i romane, Scott je napisao i niz drama, kojima nije postigao toliki uspjeh. Prema Goetheu preveo je i našu Hasanaginicu na engleski jezik.

Atlanska povelja – 1941.

Atlanska povelja

Britanski premijer Winston Churchill i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt objavili su Atlantsku povelju koja definira savezničke ratne ciljeve i predstavlja prvi stupanj povelje UN.

Atlantskom poveljom ustanovljena je poslijeratna vizija uređenja svijeta. Osam osnovnih točaka povelje su da SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo neće zahtijevati nikakva teritorijalna proširenja, da posljeratne teritorijalne prilagodbe moraju biti u skladu sa slobodno izraženom voljom zainteresiranog naroda, te da svi ljudi imaju pravo na samoodređenje, kao i da trgovinske barijere među državama će se smanjiti.

Nadalje, predlaže se unaprjeđenje globalne ekonomske suradnje i socijalne skrbi, potpisnici će raditi na slobodnom prolazu brodova morima zaraćenih zemalja, potpisnici će raditi na svijetu bez straha i rata. Naposljertku, predviđeno je i razoružanje agresorskih zemalja i opće razoružanje nakon rata

Sveti Maksimilijan Kolbe, katolički svetac – 1941.

Katolički svetac, poljski franjevac, utemeljitelj katoličke udruge “Vojska Bezgrešne” i junak Drugog svjetskog rata, Sveti Maksimilijan Kolbe, preminuo je u Auschwitzu, 14. kolovoza 1941. godine.

Sveti Maksimilijan Kolbe

Nacisti su odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: ‘Nitko na svijetu ne može promijeniti istine’, nacisti su ga uhapsili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljan i pretučen.

Tranportiran je u logor Auschwitz. Kada je krajem srpnja 1941. pobjegao jedan zarobljenik, zapovjednik logora Fritzsch odredio je da će desetorica umrijeti zbog toga. Među njima je bio jedan narednik Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe se ponudio da zamijeni mladog narednika. Zapovjednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je umro 14. kolovoza 1941., u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan mu je 14. kolovoza.

Enzo Ferrari – 1988.

Enzo Anselmo Ferrari (Modena, Kraljevina Italija, 18. veljače 1898. – Maranello, Italija, 14. kolovoza 1988.) je bio talijanski vozač trkaćih automobila i poduzetnik, te osnivač momčadi Scuderia Ferrari, kao i automobilske marke Ferrari.

Bio je poznat kao il Commendatore i il Drake. U svojim posljednjim godinama života nazivan je inženjerom (l’Ingegnere) i velikim starcem (il Grande Vecchio).

Nela Eržišnik, hrvatska glumica i komičarka – 2007.

Dana 14. kolovoza 2007. godine u Volovskom je umrla Nela Eržišnik.

Nela Eržišnik

Nela Eržišnik bila je hrvatska komičarka, rođena pod imenom Nevenka Maras, a potom je uzela ime Marija Blažević. Glumačku karijeru počela je u Hrvatskom narodnom kazlištu, a 1953. prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (kasnije Kazalište Gavella).

Proslavila se osobito 1952. naslovnom ulogom u Aristofanovoj ‘Lisistrati’. Kazališnu karijeru završila je naprasno naslovnom ulogom u Nušićevoj ‘Gospođi ministarki’. Filmsku karijeru počela je 1950.-ih i 1960.-ih godina kao filmska glumica u hrvatskim filmovima ‘Sinji galeb’, ‘Jubilej gospodina Ikla’, ‘Ne okreći se sine’, ‘Svoga tela gospodar’, ‘Samo ljudi’, ‘H-8’, ‘Signali nad gradom’, ‘Martin u oblacima’, ‘Breza’.

Miroslav Slavko Mađer, književnik – 2015.

Prof. Miroslav Slavko Mađer (Miroslav S. Mađer) (1. srpnja 1929., Hrtkovci – 14.08.2015., Zagreb), hrvatski književnik i književni kritičar.

Miroslav Slavko Mađer

Glavni dio opusa su mu pjesme, ali i prozni oblici: drame, radijske drame, televizijske drame, kratke priče, oglede, eseje, crtice, novele i humoreske. Piše i djela za djecu.

Jedan je od istaknutih pisaca krugovaša. Radio je kao novinar. Brojna djela su mu doživjela i uprizorenje na hrvatskim kazališnim pozornicama.

Djela su mu prevedena i na talijanski, mađarski i ine jezika. Njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org