NA DANAŠNJI DAN: Dubrovačka Republika, Helen Keller, Joseph Smith, mormoni, Ivan Matetić Ronjgov, prva nuklearna elektrana, tenk i fićo, JNA napala Sloveniju, Jack Lemmon, Dragutin Tadijanović
Dubrovačka Republika – 1358.
Dubrovačka Republika ima točne datume svoga trajanja. Osnovana je 27.lipnja 1358., a ukinuta 31. siječnja 1808. godine.
Dubrovačka Republika bila je patricijska državica nastala iz srednjovjekovne dubrovačke komune. Nalazila se na jugu današnje Hrvatske, na prostoru Dubrovnika i njegove neposredne kopnene i otočne okolice, obuhvaćala je veći dio današnje Dubrovačko-neretvanske županije (povremeno i sjeverno od Neuma). Ukinuta je 31. siječnja 1808. godine.
Dubrovačka Republika
Bila je država vrlo jakog pomorstva i sačuvala je svoju neovisnost trgovinom sa velikim silama, poput Osmanskog Carstva. Dubrovnik, teritorijalno malen kao država, morao je trgovati sa silama, davati im dio teritorija – i tako je uspio do ranog 18. stoljeća. U 15. i 16. stoljeću Dubrovnik je na vrhuncu gospodarske moći. Ubraja se među najrazvijenije zemlje ondašnjeg svijeta. Njegovi brodovi putuju po svim europskim i sredozemnim morima, te Atlantskom i Indijskom oceanu. Temelj dubrovačkog bogatstva bila je posrednička trgovina i pomorstvo.
Dubrovnik je nabavljao sirovine i rude na Balkanu i izvozio ih na Zapad. Tehničku i luksuznu robu kupovao je na Zapadu i izvozio je po balkanskim državama. Zadarskim mirom 1358. Venecija je izgubila sve otoke i gradove na istočnoj obali Jadranskoga mora od Kvarnera do Drača. Dubrovnik je priznao vlast hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca.
Odnosi između Dubrovnika i kralja regulirani su Višegradskim ugovorom od 27. svibnja 1358.. Kralj ugarsko-hrvatski primao je od Dubrovčana godišnji danak od pet stotina dukata, a za slučaj rata morali su ga pomagati na moru, dok se u njihove unutarnje poslove nije miješao.
Helen Keller, književnica – 1880.
Helen Adams Keller (Tuscumbia, Alabama, SAD, 27. lipnja 1880. – Easton, Connecticut, 1. lipnja 1968.), američka književnica i aktivistica.
Helen Keller
Rodila se u časničkoj obitelji koja je bila u velikim vezama s vojskom Konfederacije tijekom američkog građanskog rata. Otac Arthur H. Keller je bio bivši časnik južnjačke vojske, a mati Kate Adams Keller je bila svojta slavnog južnjačkog generala Roberta Edwarda Leeja.
Od djetinjstva je bila slijepa i gluha. Nakon dugotrajnog procesa, uz pomoć učiteljice i kasnije životne pratiteljice Anne Sullivan, uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu. Naučila je nekoliko stranih jezika, a u učenju je iskazala izvanredan smisao za književni i znanstveni rad. Godine 1904. diplomirala je na Radcliffe Colledgeu.
Uz književni rad Keller je bila aktivna u Američkoj zakladi za slijepe (American Foundation for the Blind), gdje je radila na prosvjećivanju i osvješćivanju javnosti za probleme slijepih i gluhonijemih osoba te poboljšanju državne skrbi za slijepe. Obišla je i održavala predavanja u četrdesetak zemalja svijeta.
Joseph Smith, osnivač mormonske vjerske zajednice – 1884.
Joseph Smith (Sharon 23. prosinca 1805. – Carthage, 27. lipnja 1884.) osnivač mormona. ođen je u Sharonu, državi Vermontu 1805. godine. Kad mu je bilo 14 godina, tvrdio je da su mu se Bog i Isus Krist ukazali i Isus mu je rekao da se ne pridružuje nijednoj crkvi, jer su sva njihova vjerovanja zastranila.
Joseph Smith
Prema njegovim tvrdnjama, nakon tri godine mu je anđeo Moroni rekao da ode na brdo Cumorah blizu Palmyre u državi New Yorku, gdje je trebao pronaći knjigu ispisanu na zlatnim pločama, koja govori o povijesti drevnih Amerikanaca i donosi potpuno Evanđelje.
Premda je rečeno da je taj tekst ispisan na ‘reformiranom egipatskom’ jeziku, anđeo mu je rekao da će ju biti kadar prevesti uz pomoć ‘Urima i Thumima’ koje će ondje pronaći. Tvrdio je da je pronašao ploče i sredstva za prijevod, ali Moroni mu je rekao da ih ne dira dok ne prođu četiri godine. Joseph Smith je poslušao.
Tek je godine 1827. počeo iza zastora diktirati trojici pisaca djelo koje je danas poznato kao Mormonova knjiga. Anđeo Moroni je zatim uzeo natrag zlatne ploče.
Kad je 6. travnja 1830. godine knjiga objavljena, Smith je zajedno s petoricom svojih istomišljenika osnovao Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana u Fayetti, državi New York. Premda je uskoro pridobio mnoge sljedbenike, suočavao se s velikom porugom i protivljenjem pa se zbog toga morao neprestano seliti. Podnio je žalbu guverneru države, ali su on, njegov brat i dvojica drugih istomišljenika uhićeni i ostali u pritvoru do suđenja. Suđenje se nikad nije održalo – svjetina je provalila u zatvor u Carthagi da Smitha linčuje; poginuo je u pucnjavi 1844. godine.
Godine 1842. iniciran je u Slobodno zidarstvo.
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana je religijska zajednica što ju je 1830. u Fayetteu, država New York, osnovao Joseph Smith (1805–44). Pozivaju se na Bibliju i na objavu koju je Smith dobivao u više viđenja (prvo 1820). Naišavši na nepovjerenje okoline, s pristašama se uputio u Ohio (1831), pa onda u Illinois (1839), gdje je zbog poligamije i različitih delikata bio uhićen te je od posljedica linčovanja umro. Mormoni su tada pod vodstvom Brighama Younga (1801–77) krenuli u puste zapadne krajeve i naselili se u dolini Velikoga slanog jezera, gdje su osnovali mormonsku državu Utah i podignuli grad Salt Lake City. U njem su 1853–59. izgradili hram, pa je grad postao središtem vrhovne mormonske vlasti, koju uz predsjednika čine dva savjetnika te »kolegij 12 apostola«.
Temelj za razumijevanje mormonskoga nauka je Mormonova knjiga (Book of Mormon, 1830), tobožnji engleski prijevod s nekoga »reformiranoegipatskoga« jezika i pisma, koju je 1827. anđeo Moroni predao Smithu. Mormoni zastupaju monoteizam, a Isusa Krista drže drugom osobom Trojstva. Boga poimaju na poseban način: on je nekoć bio ljudsko biće i postigao je božanstvo pa i čovjek može postati Bogom. Bog ima tijelo i oženjen je. Iz tog odnosa potječu duhovi, koji su dolaskom na svijet postali ljudi. Adam i Eva začetnici su tijela u koja su se uselili duhovi. Otuda mormonsko naučavanje o nužnosti razmnožavanja i vječnosti braka. God. 1852–90. prakticirali su poligamiju, koju je zabranila savezna vlada SAD-a. Krist će doći na kraju vremenâ i uspostaviti tisućgodišnje kraljevstvo u Americi; otuda potječe naziv mormonske zajednice (Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana). Mormoni zastupaju zdrav i umjeren život (zabrana kofeina, alkohola, droga i duhana, umjereno konzumiranje mesa). Njeguju samopouzdanje, red i rad pa je njihova savezna država (Utah) doživjela snažan gospodarski razvoj. Mjesne zajednice predvode starješine, rangirani u tri stupnja. Svaki vjernik mora provesti dvije godine u misionarskom radu. Članovi daju zajednici desetinu prihoda, što omogućuje snažan misionarski polet. Bogoslužje je slično protestantskomu, a reorganizirani mormonski ogranak (1860) nastoji se u vjerskom nauku približiti protestantskim vjerskim zajednicama. Mormona ima gotovo 10 milijuna u približno 150 zemalja (1998). Osim u SAD-u proširili su se u Kanadi i u Europi (Velika Britanija, skandinavske zemlje, Njemačka, Švicarska). Djeluju i u Hrvatskoj.
Ivan Matetić Ronjgov, hrvatski skladatelj i melograf – 1960.
Matetić Ronjgov, Ivan, hrvatski skladatelj i melograf (Ronjgi kraj Viškova, 10. IV. 1880 – Lovran, 27. VI. 1960). Završio učiteljsku školu u Kopru te od 1899. bio učitelj u mnogim istarskim mjestima (Žminj, Barban, Kanfanar, Sveti Petar u Šumi, Gologorica, Pićan, Klana, Opatija).
Ivan Matetić Ronjgov
Pred kraj I. svjetskog rata studirao je glazbu u Beču, a od 1919. do 1921. kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (F. Dugan st.). Potom je bio gimnazijski profesor u Sušaku, gdje je 1923. utemeljio privatnu glazbenu školu. Godine 1925–38. bio je tajnik Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je od 1945. predavao glazbeni folklor. Od 1947. do 1951. bio je profesor glazbene škole u Rijeci.
Melografijom se počeo baviti već tijekom učiteljevanja u Istri, a prve rezultate proučavanja istarske narodne glazbe, teorijske postavke tzv. istarske ljestvice, objavio je 1925–26. u Sv. Ceciliji. Nadovezujući se na ranija nastojanja M. Brajše Rašana, riješio je problematiku latentne harmonije istarskih napjeva. Skladao je u tzv. neonacionalnom stilu većinom vokalne skladbe na temelju istarske ljestvice.
Tužaljka za dječji zbor i soliste Ćaće moj (1933) jedno je od najvrjednijih Matetićevih djela, a posebno se ističu još tzv. »vokalne simfonije«: Roženice (zborska kantata za mješoviti zbor, dva solista i recitatora, 1935), mješoviti zborovi uz soliste Malo mantinjade v Rike na palade (1951), Mantinjada domaćemu kraju (1954), Naš kanat je lip (1956), Na mamin grobak (1959) te solo popijevka Galijotova pesen (1940). Djeci je namijenio Čakavsko-primorsku pjevanku (1940).
U Obninsku kod Moskve otvorena prva nuklearna elektrana na svijetu – 1954.
Tenk JNA zdrobio crvenog fiću – 1991.
JNA napala Sloveniju – 1991.
Rat u Sloveniji ili Desetodnevni rat bio je kratkotrajni rat između Slovenije i Jugoslavije 1991. godine, poslije proglašenja Slovenije kao neovisne države. Redovitu rotaciju na čelu predsjedništva SFRJ, u kojoj je mjesto predsjednika trebao preuzeti hrvatski kandidat Stjepan Mesić, spriječio je srpsko-crnogorski blok, čime je ozbiljno uzurpiran jugoslavenski ustav. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo prijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavije u konfederaciju, a oružani incidenti se nastavili dnevnim ritmom, dvije republike su 25. lipnja 1991. godine proglasile neovisnost. Dva dana nakon proglašenja neovisnosti u Sloveniji je izbio kratkotrajni rat (od 27. lipnja do 6. srpnja) u kojem su lokalne jedinice JNA, popunjene uglavnom ročnim vojnicima, poražene u sukobu s malom slovenskom vojskom kojom je zapovijedao Janez Janša. Istovremeno je u Hrvatskoj počela otvorena pobuna na gotovo svim dijelovima zemlje koje naseljava srpsko stanovništvo.
Jack Lemmon, glumac – 2001.
Jack Lemmon
Lemmon, Jack (pravo ime John Uhler Lemmon III), američki filmski i kazališni glumac (Boston, 8. II. 1925 – Los Angeles, 27. VI. 2001). Sin industrijalca, školovao se na Harvardovu sveučilištu. Nakon nastupa u kazalištu i na televiziji, na filmu debitirao 1954., a 1955. dobio Oscara za epizodnu ulogu u filmu Gospodin Roberts (Mr. Roberts) J. Forda i M. Le Roya. Iznimno darovit, potkraj 1950-ih izgradio osobni stil komičnoga (kadšto i na rubu slapsticka), ali i životno uvjerljiva tumačenja uglavnom nemoćnih, nervoznih, smiješno gnjevnih urbanih tzv. malih ljudi, a najveće domete ostvario je u filmovima Richarda Quinea, te B. Wildera: Neki to vole vruće i Apartman Nastupio je u još četiri Wilderova filma, a 1960-ih i 1970-ih često s W. Matthauom. Nakon uloge alkoholičara u filmu Dani vina i ruža B. Edwardsa sve češće je nastupao u dramskim ulogama promašenih, okolnostima zbunjenih i ogorčenih ljudi. Nastupao je sve do kraja života, ukupno u pedesetak filmova. Na listi najpopularnijih američkih glumaca nalazio se 1963–66. i 1968–70., a osim dobivenih Oscara za tu je nagradu bio nominiran još šest puta; režirao je film Kotch (1971), a 1988. dobio je priznanje Američkog filmskog instituta za životno djelo.
Dragutin Tadijanović, pjesnik – 2007.
Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. u Rastušju kod Slavonskoga Broda. Nižu pučku školu završio je u obližnjem Podvinju, a gimnaziju 1925. u Brodu.
U Zagrebu je te godine upisao studij šumarstva na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, no napustio ga je 1925. kad upisuje studij južnoslavenskih književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je 1937. diplomirao.
Dragutin Tadijanović
U studentskim danima, 1935. postao je korektor Narodnih novina i taj je posao obavljao do 1940. Od 1939. do 1945. bio je honorarni nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Godine 1940. postavljen je na dužnost izvjestitelja za književnost kod Banovine Hrvatske, dok 1944. postaje književnim tajnikom Hrvatskoga izdavalačkog bibliografskog zavoda (HIBZ).
Od tada počinje Tadijanovićeva plodna urednička djelatnost koja se 1945. nastavlja u Nakladnom zavodu Hrvatske, a potom od 1950. do 1958. u Zori.
Godine 1953. Tadijanović je izabran za člana JAZU i postao dvadesetogodišnjim direktorom Instituta za književnost JAZU, kojemu je bio na čelu do kraja 1973.
U tom je razdoblju bio urednik i suurednik sabranih djela najznačajnijih hrvatskih pisaca afirmiravši pritom najviše filološko-kritičke, književnopovijesne i druge kriterije uređivanja kritičkih izdanja.
Tadijanović se afirmirao i kao prevoditelj poezije (Nezval, Goethe, Hölderlin, Novalis, Van Hoddis, Cankar, Vodnik, Kocbek) s njemačkoga, češkoga i slovenskog jezika, a i njegove su pjesme i neke zbirke prevedene na dvadesetak stranih jezika (esperanto, makedonski, francuski, njemački, talijanski, engleski, slovenski i dr.).
Posebno mjesto zauzima Tadijanovićeva djelatnost u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (danas HAZU), čijim je dopisnim članom postao 1953., a redovitim 1965. Akademijin ga je razred za književnost dva puta, 1996. i 1997. godine, zajedno s Maticom hrvatskom, Društvom hrvatskih književnika i Hrvatskim centrom PEN-kluba, predložio Švedskoj akademiji u Stockholmu za najvišu svjetsku – Nobelovu nagradu za književnost.
Umro je u Zagrebu, na današnji dan 2007. godine.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org
