NA DANAŠNJI DAN: Ćiril i Metod, Isaac Newton, Vjekoslav Karas, Jean Cocteau, Tin Ujević, Pero Pirker, prvi bikini, Walter Gropius
Ćiril i Metod počeli širiti kršćanstvo – 863.
Moravski knez Rastislav zatražio je od Mihajla svećenike koji će propovijedati kršćansku vjeru na slavenskom jeziku.
Sveti Ćiril i Metod
Sveti Ćiril i Sveti Metod su kršćanski sveci, a spomendan im je na današnji dan jer su 5. srpnja 863. počeli širiti kršćanstvo po Velikomoravskoj kneževini. Braća Ćiril i Metod rođena su u Solunu koji je u to vrijeme bio okružen Slavenima. Po nalogu bizantskog cara Mihajla angažirani su za misiju kod Slavena. Naime, moravski knez Rastislav zatražio je od Mihajla svećenike koji će propovijedati kršćansku vjeru na slavenskom jeziku.
Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo glagoljicu i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna s Metodom preveo najnužnije crkvene knjige. Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju. Tako su stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.
Isaac Newton iznio teoriju gravitacije i tri osnovna zakona gibanja – 1687.
Isaac Newton
Dana 5. srpnja 1687. godine engleski fizičar Isaac Newton napisao je svoje djelo “Philosophiae naturalis principia mathematica”, u kojem je iznio teoriju gravitacije i tri osnovna zakona gibanja. U njemu je Newton ujedinio istraživanja Galilea i Keplera u jednu teoriju gravitacije te uspostavio osnovu klasične mehanike, u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja.
Newton se smatra najoriginalnijim i najutjecajnijim teoretičarem u povijesti znanosti. Pored otkrića računa beskonačnosti i nove teorije prirode svjetlosti i boja, Newton je postavljanjem tri zakon kretanja i općim zakonom gravitacije temeljito promijenio osnovnu strukturu fizike. Kao jedan od pokretača znanstvene revolucije u 17. stoljeću, Newtonov rad povezao je radove mnogih slavnih fizičara poput Kopernika, Keplera, Galilea i Descartesa u novu moćnu teoriju.
Vjekoslav Karas, hrvatski slikar. – 1858.
Vjekoslav Karas, rođen 1821. u Karlovacu, umro je 5. srpnja 1858. godine. Smatran je začetnikom novijega hrvatskog slikarstva. Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, no osobito je važan kao portretist. Osim slikanjem, bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru. Vratio se u domovinu 1848. i radio u slikarskoj školi u Zagrebu.
Vjekoslav Karas
U Travniku je portretirao Omer-pašu Latasa. Nakon neuspjela pokušaja samoubojstva za boravka kod biskupa Strossmayera u Đakovu, život je završio u Korani.
Slikarsku orijentaciju toga ˝prvog ilirskog slikara˝ najbolje pokazuje neorenesansna ˝Rimljanka s lutnjom˝. U vrijeme portretiranja Irene Türk, Karas zapada u beznadnu ljubav i depresivnu melankoliju. Bez novaca i razumijevanja 5. srpnja 1858. u rodnom Karlovcu u virovima Korane samoubilački traži rješenje očaja i rezignacije.
Svojim djelom ostao je nenadmašni bljesak na tmurnom nebu hrvatske umjetnosti 19. stoljeća. Njegovim je stvaralaštvom obilježen uspon i osamostaljenje hrvatskoga slikarstva u XIX. stoljeću. »Prvi ilirski slikar« ujedno je prvi hrvatski slikar iz sjevernih krajeva koji se školovao u Italiji.
Jean Cocteau, francuski književnik – 1889.
Jean Cocteau, francuski pjesnik, dramatičar, romanopisac i filmski autor (Maisons-Laffitte, 5. VII. 1889 – Milly-la-Forêt, 11. X. 1963). Podrijetlom iz visokoga građanskog staleža, stekao iznimnu naobrazbu.
U suradnji sa S. Djagilevom napisao tekst za balet Plavi bog, a s P. Picassom i E. Satijem prvi kubistički balet Parada, koji je izazvao sablazan. S B. Cendrarsom osnovao izdavačku kuću, a za I. Stravinskoga napisao tekst opere oratorija Kralj Edip.
Jean Cocteau,
Kao vrstan crtač i slikar sam je ilustrirao neke svoje knjige. Osobito ga je nadahnulo kratkotrajno prijateljstvo s R. Radiguetom, čija ga smrt odvodi u depresiju i opij, no i tijekom tog razdoblja piše drame: Mladenci s Eiffelova tornja, Antigona i Kralj Edip; romane: Varalica Tomo, Neposlušna djeca te poeziju: Pjesme , Opéra .
Motiv Orfeja nadahnuo je dramu Orfej i dva filma: Orfej i Orfejeva oporuka. Najvažnije mu je kazališno djelo nadrealistički Pakleni stroj, posvećen edipovskoj problematici. Tema incesta pojavljuje se i u Neposlušnim roditeljima, no u kontekstu neobulevarskoga kazališta.
Kao filmski redatelj i scenarist osobito se oslanja na osobnu mitologiju i fantazije: Ljepotica i zvijer, Dvoglavi orao. Nadaren stvaratelj u svim granama umjetnosti, profinjeni estet i novator forme, ipak je najbliži pjesništvu. Među zapaženijim su zbirkama i Alegorije, Raspeće te Brojka sedam.
Augustin Tin Ujević, hrvatski pjesnik – 1891.
Djetinjstvo je proveo u Vrgorcu, gdje je rođen 5. srpnja 1891. godine. Školu je pohađao u Imotskom i Makarskoj, a u Splitu je s odličnim uspjehom maturirao 1909. Iste godine se upisuje na Filozofski fakultet u Zagrebu, zatim prelazi u Beograd, a već početkom studenoga stiže u Pariz.
Tin Ujević
Ujević se u zajedničkoj, prekretničkoj zbirci 1914. Hrvatska mlada lirika najavljuje kao najvažniji i najcjelovitiji pjesnik između dvaju ratova. 1920. godine se predstavlja Lelekom sebra. U toj prvoj zbirci savršenim sonetima Tin je izrazio produhovljenu ljubav izabranoj, idealnoj ženi, obuhvativši refleksivno začuđujuće bogat registar odnosa prema njoj – od glorifikacije, kad je naziva kraljicom, do prokletstva, kad je izjednačuje s hijenom.
Šest godina poslije objavljena je Kolajna, vjerojatno najuzbudljivija i najzrelija knjiga u ovom dijelu Europe. Slijede zbirke pjesama Auto na korzu, koja je izašla 1932., i Ojađeno zvono, godinu dana poslije.
Završna pjesnikova faza, Žedan kamen na studencu, 1955., očito pokazuje njegovo smirivanje, pomirenje sa svijetom i ljudima, pomalo rezignirano prihvaćanje života sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Od golema broja recenzija, kritika i eseja, Ujević je sastavio dvije knjige: Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa, obje tiskane 1939.
Važan je također kao izvrstan prevoditelj, osobito s francuskog jezika. Umro je 12. studenog 1955. godine u Zagrebu.
Pero Pirker, hrvatski političar – 1927.
Pero Pirker (Varaždin, 5. srpnja 1927. – Zagreb, 1. kolovoza 1972.) bio je hrvatski političar. Bio je jednim od hrvatskih proljećara.
U Zagrebu je išao na studij, gdje je diplomirao pravo. Bio je pripadnik partizanskog pokreta.
Pero Pirker
Bio je zagrebačkim gradonačelnikom od 1963. do 1967. godine, omiljen među Zagrepčanima. Obnašao je dužnost tajnika izvršnog odbora (komiteta) središnjeg odbora (sekretar centralnog komiteta) SKH od 1969. godine.
Hrvatsko je proljeće nasilno prekinuto 30. studenog i 1. prosinca 1971. na sjednici Izvršnog komiteta SKH u Karađorđevu, te 1. i 2. prosinca iste godine na 21. sjednici CK SKJ. Ostavke su nakon te te sjednice podnijeli Savka Dabčević-Kučar, Miloš Žanko, Miko Tripalo, Pero Pirker, Marko Koprtla i Janko Bobetko.
Bio je bolestan od raka. Na prvom plenumu Hrvatske lige za borbu protiv raka izabran je za predsjednika. Hrvatska je liga samostalno uspostavila međunarodne kontakte te samostalno postala članice Međunarodne udruge za borbu protiv raka.
Umro je u zagrebačkoj bolnici 1972. godine. Njegov je golemi sprovod bio manifestacija protiv represije Hrvatskog proljeća.
Na modnoj reviji u Parizu predstavljen prvi bikini – 1946.
Bikini je termin koji se koristi za ženski kupaći kostim iz dva djela, a ime je dobio po otoku Bikini na kojem su izvođena testiranja atomske bombe 1945. godine. To je bio prvi ženski kupaći kostim iz dva dijela koji je otkrivao pupak.
Walter Gropius, arhitekt – 1969.
Walter Gropius
Gropius Walter, njemačko-američki arhitekt i teoretičar (Berlin, 18. V. 1883 – Boston, 5. VII. 1969). Jedan od začetnika i ključnih promicatelja funkcionalističkoga pristupa arhitekturi i industrijskom oblikovanju.
Do 1910. djelovao u atelijeru P. Behrensa, potom se udružio s A. Meyerom, s kojim je projektirao tvorničke objekte i stambena naselja (tvornica Fagus u Alfeldu, 1911; na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2011), koja se odlikuju izrazitom funkcionalnošću i primjenom novih građevnih materijala. Godine 1919. osnovao u Weimaru visoku školu za arhitekturu i oblikovanje Bauhaus, s čvrstim programatskim načelima kojima je cilj bilo povezivanje obrtničke, graditeljske i projektantske naobrazbe te ostvarivanje sinteze svih umjetnosti pod okriljem arhitekture.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org
