NA DANAŠNJI DAN: Bitka kod Varne, Martin Luther, Johann Schiller, marinci, Richard Burton, Vojo Radoičić, Kemal Atatürk, Luciano Sušanj, Norman Mailer, Dan znanosti
Bitka kod Varne – 1444.
Martin Luther, vjerski reformator – 1843.
Martin Luther
Luther Martin, njemački vjerski reformator, osnivač protestantizma (luteranstva) i središnji lik reformacije (Eisleben, 10. XI. 1483 – Eisleben, 18. II. 1546). Sin rudara, odrastao u građanskoj sredini; školovao se u Mansfeldu, Magdeburgu, Eisenachu, te od 1501. na Sveučilištu u Erfurtu, gdje je 1505. postao magister artium. Po očevoj želji trebao je studirati pravo, ali je iste godine iznenada stupio u augustinski samostan u Erfurtu, gdje je 1507. bio zaređen za svećenika. Studij teologije nastavio je u Erfurtu i Wittenbergu, gdje je, nakon prekida zbog putovanja u Rim (1510), koji je na njega ostavio vrlo negativan dojam, stekao doktorat iz teologije.
U Wittenbergu je 1511. preuzeo katedru Biblije i do 1519. predavao Psalme i novozavjetne Poslanice. Bio je pod utjecajem najprije duhovnoga pokreta Devotio moderna, potom i occamovsko-nominalističkoga »novog puta« u filozofiji i teologiji, ali je za njegov osobni duhovno-teološki razvoj odlučujući bio tzv. doživljaj u kuli wittenberškoga samostana (neki ga datiraju približno u 1512–13., drugi u 1518–19), duhovno prosvjetljenje o vjeri, opravdanju i milosti. U duhu svojega nauka o opravdanju ulazi u spor o oprostima (indulgencijama): god. 1517. sastavio je 95 teza koje je poslao njemačkim biskupima (danas se ne drži povijesnom činjenicom da je Luther objesio svoje teze na vrata wittenberške dvorske crkve); u njima ne odbacuje naučavanje o oprostima već traži da se zaustave zloporabe i sramotni nastupi pokorničkih propovjednika. Rasprava s predstavnicima Rima brzo je prešla na bitna vjerska pitanja, kao što su papina vlast, sakramenti i sl. Budući da Luther nije odustajao od svojih teza, bulom Exsurge Domine 1520. bila je osuđena 41 njegova postavka kao krivovjerna. Iste je godine odgovorio kratkim, ali za reformaciju važnim djelima: Kršćanskomu plemstvu njemačke nacije, O babilonskom sužanjstvu Crkve i O slobodi kršćanina; u njima traži reformu Crkve i promjene u crkvenom nauku.
Svoje naučavanje sažeo je u tri »sola«: prednost Sv. pisma pred predajom (sola Scriptura), vjere pred djelima (sola fides) i milosti pred zaslugama (sola gratia). To naučavanje postalo je središnje načelo reformacije.
Bulom Decet Romanum Pontificem papa ga je izopćio (1521). Kada je na saboru u Wormsu odbio odustati od svojih stajališta, car ga je poslao u progonstvo. Pod zaštitom kneza Fridrika III. Saskoga u zamku Wartburg počeo je prevoditi Bibliju na njemački; 1522. nastavio je predavati u Wittenbergu, a 1524. oženio se bivšom redovnicom Katarinom von Bora.
Lutherov prijevod Biblije i njegovi spisi odlučno su utjecali na stvaranje jedinstvenoga njemačkoga književnog jezika.
Friedrich Schiller, književnik – 1759.
Friedrich Schiller
Johann Christoph Friedrich von Schiller (Marbach, 10. studenog 1759. – Weimar, 9. svibnja 1805.) bio je njemački književnik.
Već nekoliko godina prije smrti slovio je pored Goethea za najznačajnijeg predstavnika Weimarske klasike. Preveo je Euripidovu »Ifigeniju u Auli«, Shakespeareov »Macbeth« te Jean Racineovu »Fedru« na njemački jezik. Napisao je i »Odu radosti« koju je uglazbio Beethoven. kao četvrti stavak svoje IX. simfonije. Već duže vrijeme bolestan, Schiller je umro u Weimaru 9. svibnja 1805. ostavivši niz započetih dramskih radova.
Osnovani američki marinci – 1775.
Richard Burton, britanski glumac – 1925.
Richard Burton
Dana 10. studenog 1925. godine u malom velškom mjestu Pontrhydyfen rođen je Richard Burton.
Burton je ostao zapamćen po svom milozvučnom baritonu i iznimnom glumačkom talentu, za kojeg mnogi smatraju da je potraćen u neumjerenom hedonizmu. Dobitnik BAFTA-e, Zlatnog globusa i Tonyja za njaboljeg glumca, u sedam nominacija niti jednom nije osvojio Oscara.
Javnost Burtona pamti i po njegovoj vezi s drugom suprugom, glumicom Elizabeth Taylor, koja je bila česta medijska tema. Umro je 1984. godine, u svom domu u Célignyju u Švicarskoj, gdje je i pokopan.
Ennio Moricone, skladatelj – 1928.
Ennio Morricone
Morricone, Ennio, talijanski skladatelj i dirigent (Rim, 10. X. 1928 – Rim, 6. VII. 2020). Diplomirao na Konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. Najpoznatiji je kao skladatelj filmske glazbe, surađivao je s uglednim redateljima poput Bernarda Bertoluccija (Prije revolucije, 1964. i dr.), Piera Paola Pasolinija (120 dana Sodome, 1975), Elija Petrija (Radnička klasa ide u raj, 1971), Briana De Palme (Nedodirljivi, 1987), Rolanda Jofféa (Misija, 1986), Johna Carpentera (Stvor, 1982) i osobito Sergia Leonea (Za šaku dolara, 1964; Za dolar više, 1965; Dobar, ružan, zao, 1966. i Bilo jednom na Divljem zapadu, 1968 – koji se ističu mješavinom žestine i lirizma te neobičnim aranžmanima). Dobitnik je Oscara za životno djelo 2007.
Vojo Radoičić, slikar – 1930.
Vojo Rajojičić
Vjekoslav Vojo Radoičić (Požega, 10. studenog 1930. – Rijeka, 15. srpnja 2017.), hrvatski je slikar grafičar, ilustrator, scenograf, kipar.
Živio je i radio u Rijeci, Beču i Begovom Razdolju.[1] Vojo Radoičić održao je preko 180 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Za potrebe televizijske i kazališne produkcije izradio je više od 40 scenografija. Poznat je njegov opus vezenih slika na dekorativnim krpama za kuhinjske zidove., o kojima je HTV snimio dokumentarni film (u dokumentarcu nazvane su “krposlikama”). Preminuo je u Rijeci 15. srpnja 2017. u 87. godini života.[
Mustafa Kemal Atatürk, – 1938.
Mustafa Kemal Atatürk
Mustafa Kemal Atatürk, turski vojni zapovjednik, narodni vođa i utemeljitelj turske Republike umro je 10. studenog 1938. Mustafa Kemal Atatürk bio je turski vojni zapovjednik, narodni vođa i utemeljitelj turske republike te njen prvi predsjednik. Atatürk je utemeljio modernu i građansku tursku državu, koristeći svoj veliki ugled i karizmu kako bi sproveo širok program reformi. Izvršio je progresivne reforme koje su iz korijena promijenile lik zemlje i pretvorile je u modernu državu. Između ostalog: proklamirana je jednakost svih građana; provedena je agrarna reforma; ukinut je kalifat (1924.); stvoreno je moderno građansko i krivično zakonodavstvo (1926.); izvršena je reforma kalendara, jezika i pravopisa – uvedena je latinica umjesto arapskog pisma (1928.); odvojena je vjera od države tako što je 1928. uklonio iz ustava dio koji je islam deklarirao kao državnu religiju; zabranjeno je nošenje zara, fesa i feredže; dana je ravnopravnost i izborno pravo ženama (1934.) i dr. Reforme su nailazile na otpor, ali je Kemal energično suzbijao svaki pokušaj vraćanja na staro. I danas u Turskoj postoji kult osobe Atatürka: njegovi portreti se nalaze u javnim zgradama i po trgovima; po njemu su nazvani npr. istanbulska zračna luka, jedan od mostova preko Zlatnog roga (Haliç) i mnoge ulice, a njegovi kipovi krase mnoge trgove. Umro je 10. studenog 1938.
Luciano Sušanj, atletičar – 1948.
Luciano Sušanj
Luciano Sušanj (Rijeka, 10. studenog 1948.) je hrvatski političar, športski djelatnik i bivši atletičar. Aktualni je hrvatski rekorder na 800m te 400m u dvorani i bivši rekorder na 400m.
Najbolje je poznat kao dobitnik zlatne medalje na Europskom prvenstvu u Rimu 1974. godine u utrci na 800 metara. Njegov matični kub je AK Kvarner. 2002. godine je proglašen najboljim hrvatskim atletičarom u povijesti.
U 1990.-ima započinje političku karijeru. Od 2000. do 2014. je bio predsjednik Hrvatskog atletskog saveza. Dopredsjednik je HOO. Prvi hrvatski atletičar koji je 800m otrčao ispod 1:45 (1974.)
Norman Mailer, književnik – 2007.
Norman Mailer
Mailer Norman, američki književnik (Long Beach, New Jersey, 31. I. 1923 – New York, 10. XI. 2007). Odrastao u Brooklynu; diplomirao (1943) na Harvardovu sveučilištu. Proslavio se romanom o vlastitu vojničkom iskustvu iz II. svjetskog rata na Pacifiku, Goli i mrtvi (The Naked and the Dead, 1948). Taj realistički, pa i naturalistički roman o akciji američkoga izviđačkoga voda na malom japanskom otoku smatra se jednim od najboljih djela o ratu u XX. st. Romani Obala Barbarije (1951), o rascjepu u američkoj ljevici, i Park jelena (1955), o Hollywoodu iz razdoblja »lova na vještice«, nisu pobudili osobitu pozornost. Mailer se kretao prema vlastitoj, osebujnoj verziji egzistencijalizma, nemilosrdno napadao establishment, moralne i društvene tabue, eksperimentirao s drogom, a svojim tekstovima i ponašanjem često izazivao i šokirao javnost. Karakterističan je stoga lik anarhičnoga pa i zlokobnoga hipstera u zbirci eseja i kratkih priča Reklame za mene (1959), u kojoj se ističe esej Bijeli crnac.
Sve je više pisao eseje i novinske članke, pa je, postupno stapajući izmišljeno i stvarnosno, ili fikcijsko i nefikcijsko (engl. fiction i non-fiction, odn. faction), uz T. Capotea, začetnik tzv. novoga žurnalizma. Veliku je pozornost izazvao romanom Američki san (An American Dream, 1965), o junaku hipsteru i nasilju s kojim je započeo i njegov dugogodišnji sukob s američkim ženskim pokretom. Grubim, vulgarnim rječnikom progovorio je o nasilju u romanu Zašto smo u Vijetnamu? (1967), a o maršu na Pentagon i prosvjedima protiv toga rata te odnosu zbilje i iluzije pisao je u romanu Vojske noći: povijest kao roman, roman kao povijest i drugo. Napisao je i osebujne biografije M. Monroe (1973), H. Millera (1976) i P. Picassa (1995).
Svjetski dan znanosti za mir i razvoj
Osnovan od strane UNESCO-a 2001. godine ovaj dan slavi se 10. studenoga svake godine. Dan je prigoda da se podsjeti UNESCO-ov mandat i predanost na znanosti. Neki od ciljeva svjetskog dana znanosti za mir i razvoj su jačanje javne svijesti o ulozi znanosti za miran i održivim društvima, promicanje nacionalne i međunarodne solidarnosti za zajedničku znanost između zemalja, obnova nacionalnih i međunarodnih obveza za korištenje znanosti za dobrobit društva.
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr
