NA DANAŠNJI DAN: Asteroid 151, Vladimir Ivir, Nikola Dragaš, Antun Barac, Nikola Fink, Zdenko Strižić, Europska unija, Europski sud za ljudska prava, Svi Sveti, Dan veganstva

Johann Palisa iz Pule otkrio asteroid 151 Abundantia – 1975.

Pod nazivom 151 Abundantia krije se kameni asteroid glavnog pojasa. Asteroid je 1. studenog 1875. iz Pule otkrio Johann Palisa i nazvao ga po Abundantiji, rimskoj božici sreće. Ime Abundantia (eng. abundant = obilat, kojeg ima u izobilju) je odabrano i da bi se proslavilo otkriće sve većeg broj asteroida u 1870-im godinama.

Vladimir Ivir, anglist – 1934.

Ivir, Vladimir, hrvatski anglist (Zagreb, 1. XI. 1934 – Zagreb, 21. II. 2011). Diplomirao anglistiku i kroatistiku 1958. te počeo raditi kao prevoditelj i interpret; 1960. izabran je za asistenta na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Poslijediplomske studije pohađao na University Collegeu u Londonu pod mentorstvom Randolpha Quirka.

Vladimir Ivir

Doktorirao 1965. u Zagrebu disertacijom Odnos adjektivalnosti i verbalnosti u predikativnom položaju u suvremenom engleskom jeziku. Redoviti profesor engleskoga jezika postao je 1982., profesor emeritus od 2006; bio je i dekan Filozofskoga fakulteta (1986–88). Kao istraživač boravio je dulje vrijeme u Centru za primijenjenu lingvistiku u Washingtonu i na Kalifornijskome sveučilištu u San Diegu, a kao gostujući profesor predavao je u Australiji, na Tajvanu, u Americi (Berkeley) i na više europskih sveučilišta. Objavljivao je radove iz sintakse engleskog jezika, kontrastivne analize, generativne lingvistike (o čemu je prvi pisao u nas), leksikologije i leksikografije. Poznat je po svojoj koncepciji teorije prevođenja; bio je istaknuti prevoditelj s engleskoga i na engleski i jedan od najboljih simultanih prevoditelja.

Nikola Dragaš, sportaš – 1944.

Rođen je 1. studenoga 1944. godine u Zemuniku Donjem kao dijete siromašnih roditelja. Oca je izgubio kao malen dječak u Drugom svjetskom ratu.

Nikola Dragaš

Kao dječak igrao je na boće i ploče i kada je jednom na boćalištu ispred lokalne gostionice zamijenio rođaka Luku i pobijedio starije boćare, dali su mu nadimak “Bućan”. U Zagreb je stigao 25. kolovoza 1958. i s Glavnog kolodvora odlazi u Đački dom u Vlaškoj i upisuje Školu učenika u privredi. I dalje se bavi športom, nadaren je za nogomet i kuglanje, a u dvoumljenju jednog je dana otišao na kuglanu u Vlaškoj i ostao zauvijek zaljubljen u kuglu.

Svoju karijeru započeo je u KK “Dinamo” 1963. godine gdje je počeo kuglati dok je veći dio svoje karijere proveo u KK “Medveščak”. Na svjetskim prvenstvima sudjeluje od 1972. godine, gdje je osvojio prvi od tri uzastupna naslova pojedinačnog svjetskog prvaka (Split 1972., Eppelheim 1974., Beč 1976.).

Vlasnik je i ekipnog zlata iz Beča iz 1976., te parovnog iz Budimpešte 1988. zajedno s Borisom Urbancem. Uz 5 zlatnih posjeduje i 5 srebrnih i 7 brončanih medalja, a jedanput je rušio i svjetski rekord.

S Medveščakom je osvojio 7 medalja u Svjetskom kupu i 3 medalje u Europa pokalu te 6 naslova prvaka Hrvatske. Naslove prvaka Jugoslavije i Hrvatske, prije osamostaljenja, nemoguće je prebrojati. Nikola Dragaš je najuspješniji hrvatski kuglač svih vremena i jedan od najuspješnijih uopće.

Antun Barac, povjesničar – 1955.

Antun Barac (Kamenjak, 20. kolovoza 1894. – Zagreb, 1. studenog 1955.) hrvatski povjesničar.

Raspon njegovog znanstvenog zanimanja vrlo je širok i kreće se od kritičko – esejističkih napisa o manje važnim piscima, preko monografija o vrhunskim hrvatskim stvaraocima poput Nazora, Šenoe, Vidrića ili Mažuranića do velikih sinteza o hrvatskoj književnoj kritici 19. stoljeća ili započete povijesti hrvatske književnosti od hrvatskog narodnog preporoda do stvaranja bivše Jugoslavije.

Antun Barac

Dva su temeljna njegova polazišta u vrjednovanju književnosti. Ona mora biti izraz čovjeka u njegovom totalitetu, kao individualnog i društvenog bića, te duboko zahvatiti u osnovna pitanja života. Druga mu je teza da se velika umjetnost rađa samo iz velike boli.

Dakako, najvažniji je vrijednosni kriterij koliko je pisac za svoj doživljaj našao adekvatni izraz.

U svoja proučavanja unio je i specifični nacionalni kriterij, držeći da svaka mala književnost u većoj mjeri odražava društveni život svoga naroda nego velika. Otuda i poznata njegova krilatica o veličini malenih.

Nikola Fink, zoolog – 1968.

Nikola Fink

Nikola Fink ( 10.11.1894., Zagreb – 01.11.1968., Zagreb) prof., dr. sc., zoolog, entomolog, ravnatelj muzeja u Zagrebu, redoviti prof. PMF-a, a jedno vrijeme i dekan toga fakulteta.

Glavno područje njegova znanstvenog rada je fauna naših krajeva.

Bio je direktor zagrebačkog Zoološkog vrta. Njemu u čast jedna nova vrsta račića iz naših krajeva nazvana je monodella finki.

Zdenko Strižić, arhitekt – 1990.

Zdenko Strižić (19.09.1902. Bjelovar – 01.11.1990. (Hannover), arhitekt i urbanist. Kraljevsku realnu gimnaziju polazio je u Bjelovaru 1913.- 1916., a maturirao u Zagrebu 1921. Arhitekturu studira u Dresdenu i Berlinu, a pohađao je majstorsku školu za arhitekturu kod H. Poelziga.

Zdenko Strižić

U Zagreb se vratio 1933., gdje se bavio rješavanjem urbanističkih problema, regulacijom gradova i gradskih četvrti te povijesnim gradskim cjelinama. U bjelovarskom središnjem parku projektirao je kameni paviljon koji je otvoren 1943. Od 1946. do 1956. bio je profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, od 1956. do 1961. na Sveučilištu u Australiji, SAD-u, a od 1962. profesor na Visokoj tehničkoj školi u Brauschweigu (Njemačka). Od 1931. do 1933. projektirao je u Hrvatskoj regulaciju Trga bana Jelačića, Bačvica i Firula u Splitu, regulatorni plan Zagreba, Kaptola u Zagrebu, a izvan Hrvatske Narodni sanatorij u Beogradu i regulaciju Stockholma. Nakon 1933. projektirao je više naselja, pojedinih većih zgrada te obnovio 2 hotela u Dubrovniku. Nakon rata radio je na dovršenju mosta Sušak- Rijeka. Najveći dio projekata ostvaren je u Njemačkoj. Bavio se umjetničkom fotografijom.

Formalno uspostavljena Europska unija – 1993.

Ugovor o Europskoj uniji poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta potpisan je 1. studenog 1992., a stupio je na snagu 1. siječnja 1993. godine. Države članice uspostavile su Europsku uniju (EU) te time ujedno označile novu etapu u integriranju naroda Europe u sve čvršću uniju, u kojoj se odluke donose što je bliže moguće građanima. Ovim su Ugovorom postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenja građanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Ugovorom u Europskoj uniji ovaj je europska integracija iz pretežno gospodarske integracije prerasla u političku uniju.

Utemeljen Europski sud za ljudska prava – 1998.

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) (eng. European Court of Human Rights (ECHR), fr. Cour européenne des Droits de l’ Homme (CEDH)) je sudska institucija Vijeća Europe, osnovana 1959. godine, za zaštitu prava i sloboda koje se jamče Europskom konvencijom o ljudskim pravima (1950).

Sud je postao stalna institucija zaštite ljudskih prava u Europi 1. studenog 1998. godine, kada je stupio na snagu Protokol 11. Europske konvencije o ljudskim pravima. Prije uvođenja ovog protokola, sudsku funkciju je, osim Suda, obavljala i Europska komisija za ljudska prava (1954). Protokol je ukinuo Komisiju, ali je ona nastavila s radom do 31. listopada 1999. godine radi okončanja tekućih postupaka. U prve tri godine samostalnog postojanja Europskog suda za ljudska prava, broj sporova je uvećan za oko 130%. Tijekom 1998. godine bilo je evidentirano 5.979 predmeta, a 2001. godine 13.858.

Pitanje reforme sudskog sustava otvoreno je 2000. godine, pa je Protokol 14. predložen kao mehanizam rasterećenja Suda i unapređenja njegove efikasnosti. Protokol predviđa prijenos nadležnosti s vijeća na suce pojedince, smanjenje broja članova vijeća, pooštravanje uvjeta za pokretanja međunarodnih sporova. Sjedište Suda nalazi se u Strasbourgu u Francuskoj.

Svi Sveti

Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.

Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.

Svjetski dan veganstva

Svjetski dan veganstva obilježava se diljem svijeta 1. studenoga. Ovaj dan utemeljila je 1994. godine Louise Wallis, tadašnja predsjednica britanskog Veganskog društva, kako bi se skrenula pozornost na suosjećanje prema životinjama i promicali etički, zdravstveni i ekološki aspekti veganstva.

Izraz ‘veganstvo’ ima podrijetlo u riječi veg(etarij)anstvo, koja pak proizlazi iz latinske riječi vegetus, što znači zdrav, svjež i pun života ili homo vegetus, što znači – tjelesno i mentalno zdrava osoba, koja ima uravnotežen filozofski smisao za život. Ove godine obilježava se 68. godišnjica uporabe riječi ‘vegan’. Vegani se hrane samo namirnicama biljnog podrijetla, a ne jedu životinje (meso, ribe, školjke…), jaja, mlijeko i mliječne proizvode, med i ostale sastojke životinjskog podrijetla (želatinu, kavijar…). Stoga ih često nazivaju i pravi ili čisti vegetarijanci. Osim prehranom, vegani i svojim načinom života izbjegavaju sudjelovati u iskorištavanju i ubijanju životinja. Ne nose obuću i odjevne predmete od životinjske kože, krzna, vune, svile i perja, koriste kozmetiku i sredstva za čišćenje koji nisu testirani na životinjama, ne posjećuju cirkuse sa životinjskim točkama i zoološke vrtove te ne kupuju životinje, već ih udomljuju.

…

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr