NA DANAŠNJI DAN: Aleksandar Veliki , Jacob Grimm , Ivan Mažuranić, Theodor Fontane, Vjenceslav Novak, Sophia Loren, Istra i Dalmacija Hrvatskoj . Raymond Martin, Jean Sibelius, Krešo Golik

Aleksandar III. Veliki – 356

Aleksandar III. Veliki rođen je na današnji dan 356. pre n. e. u Makedoniji, u severnoj Grčkoj. Aleksandar je u mladosti stekao svestrano obrazovanje, a podučavao ga je čuveni filozof Aristotel.

Aleksandar Veliki

Kao zapovjednik udružene vojske grčkih država osvojio je veliko Perzijsko Carstvo, Egipat te s vojskom došao do Indije. Nakon njegove smrti, u 32. godini života, njegovo se carstvo raspalo u ratovima njegovih vojskovođa.

Njegova osvajanja zbližila su grčku i istočnu kulturu, afirmirala načelo univerzalne vlasti i ostavila duboke kulturno-povijesne posljedice u antičkoj povijesti. Nakon Aleksandrove smrti državu su podijelili njegovi nasljednici.

Nasljednici Aleksandra III. Velikogasu njegovi generali – Ptolemej, Lizimah, Seleuk, koji su u međusobnim borbama razdijelili Aleksandrovu golemu državu. Sve do rimskih osvajanja održale su se tri države: Egipat, Sirija i Makedonija.

Jacob Grimm – 1863.

Njemački filolog i književnik Jacob Grimm umro je u Berlinu, 20. rujna 1863. godine,

Studirao je pravo, a radio kao privatni knjižničar. U Göttingenu je s bratom Wilhelmom držao predavanja iz njemačke pravne povijesti. Posebnu ljubav pokazao je prema folklornoj tradiciji.

Jacob Grimm

Njegove povijesne studije obuhvaćaju područje germanske etnografije, kulture u svezi s razvojem i uporabom jezika. Utemeljitelj je germanske filologije. Braća su Grimm sastavila njemački rječnik Deutsches Wörterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog “modernog” njemačkog jezika još od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemački.

S bratom Wilhelmom objavljuje pod imenom braća Grimm.

Osim izvornih njemačkih djela, mnoge su izvorne francuske priče ušle u zbirku braće Grimm jer ih je ispričao hugenotski pripovjedač koji je braći bio jedan od glavnih izvora. Današnja izdanja njihovih bajka uglavnom su temeljito pročišćene i zašećerene verzije za djecu; naime, izvorne narodne priče koje su braća skupila nekad se nisu smatrale dječjim pričama. vještice, zlodusi, trolovi i vukovi šuljaju se mračnim šumama oko drevnih sela braće Grimm, kao i kroz podsvijest izoliranih njemačkih gradova-država tog doba.

Ivan Mažuranić, ban pučanin 1873.

Ivan Mažuranić

Ivan Mažuranić bio je hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar. Ustoličen za bana 20. rujna 1873. postao je prvi ‘ban pučanin’, dakle prvi ban u hrvatskoj povijesti koji nije bio plemićkog porijetla. Najznačajnija je kreativna ličnost Hrvatskoga narodnog preporoda.

Ivan Mažuranić je podupirao Narodnu stranku, no 1862. godine pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Sklon je oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti.

Ivan Mažuranić je dopisao XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva velikog epa Osman, a njegovo najveće djelo je grandiozni ep Smrt Smail Age Čengića.

Mažuranić je otac riječi računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja, velegrad ili izraza tržišno gospodarstvo.

Theodor Fontane, književnik – 1898.

Theodor Fontane

Theodor Fontane (Neuropin, 30. decembar 1819. – Berlin, 20. septembar 1898.), njemački književnik i novinar.

Porijeklom je iz obitelji francuskih emigranata hugenota. Radio je kao apotekar, a zatim novinar, ratni dopisnik i kazališni kritičar. Bio je sekretar Akademije umjetnosti u Berlinu. Po uzoru na engleske i škotske balade piše sjetne lirske sastavke s motivima iz zavičaja i pruske povijesti. Tek kao 60-godišnjak počinje pisati romane o berlinskom građanstvu. Jedan je od najznačajnih njemačkih romantičara realizma. Njegovim remek-djelom smatra se “Effi Briest” (1894), jedan od najslavnijih njemačkih romana svih vremena, koji je između ostaloga utjecao na “Obitelj Buddenbrook” Thomasa Manna.

Vjenceslav Novak, književnik – 1905.

Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji 11. rujna 1859., gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću.

Vjenceslav Novak

Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju. U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.

U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću.

U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad – život gradske sirotinje i siromašnih đaka. Jednu takvu analizu socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica tadašnjega hrvatskoga društva dao je u svom poznatom romanu Posljednji Stipančići. Umro je 20. rujna 1905. godine u Zagrebu.

Sophia Loren, talijanska glumica – 1934.

Sophia Loren, rođena na današnji dan 1934. u Rimu, pravim imenom Sofia Villani Scicolone, talijanska je glumica i dobitnica Oscara, koja je u 1960-ima stekla svjetsku slavu.

Sophia Loren

Kao dijete smatrala se ružnom djevojkom, ali je kasnije izrasla u ljepoticu. Njena sestra udala se za Romana Mussolinija, sina Benita Mussolinija. Sophia je već s 15 godina otišla tražiti filmske uloge u Rimu, a s plaćom od posla kao model za ilustrirane romantične priče uzdržavala je svoju obitelj.

Nakon malih uloga u filmovima, kao što su Quo Vadis, Sophia je 1957. upoznala starijeg producenta Carla Pontija s kojim se udala na svoj 23. rođendan. Od njega se morala rastaviti kako bi ga spasila od optužbe za bigamiju jer je on već prije bio oženjen, ali je ipak ostala s njim u ljubavnoj vezi.

Kada je 1962. osvojila Oscara za talijansku ratnu dramu La Ciociara, snimljenu po predlošku istoimenog Moravijina romana, postala je prva glumica u povijesti koja ga je dobila izvan engleskog govornog područja.

Godine 1982. odslužila je 18 dana u zatvoru u Italiji zbog neplaćanja poreza. Empire časopis ju je 1995. prozvao 25. najseksi zvijezdom u filmskoj povijesti, a mnogi su ju smatrali privlačnom i nakon što je prešla 60. godinu.

Vraćena Istra i Dalmacija Hrvatskoj – 1943.

ZAVNOH proglasio vraćanje Istre, Rijeke, kvarnerskih otoka, Zadra, Lastova i Palagruže matici zemlji Hrvatskoj – 1943.

Predsjednik Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske Vladimir Nazor, pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje, svojom je »Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj« od 20. rujna 1943. godine potvrdio Pazinsku odluku o sjedinjenju.

U tom su dokumentu ništavnim proglašeni prethodni ugovori Kraljevine Jugoslavije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske s Italijom, kojima su Istra, Dalmacija i otoci pripali Italiji, a hrvatski živalj stavljen u podređen položaj talijanskoj manjini.

Tada je objavljen i proglas kojim se hrvatskom narodu na tom području objavljuje da su oslobođeni od okupatora i sjedinjeni s ostatkom matice zemlje.

George Raymond Martin, književnik – 1948.

George Raymond

George Raymond Richard Martin (Bayonne, New Jersey, 20. rujna 1948.) je jedan od najpopularnijih pisaca fantasyja današnjice. Najpoznatiji je po svojoj zbirci Pjesma leda i vatre. Martin je dugo pronalazio svoj stil pisanja pišući uglavnom kraća djela SF i fantasy tematike i baveći se novinarstvom ali i djela usko vezana uz politiku i njeno uklapanje u svijet fikcije poput priče “Night of the Vampyres”. Prva priča koja je izdana već 1971. bila je naslovljena “The Hero” a prva knjiga 1976. kao zbirka kratkih priča A Song for Lya and Other Stories. Nakon deset godina provedenih u Hollywoodu, vratio se prozi i 1991. započeo pisati ciklus “Song of Ice and Fire” – “Pjesma leda i vatre” sastavljen od sedam knjiga: “A Game of Thrones” – “Igra prijestolja” (1996.), “A Clash of Kings” – “Sraz kraljeva” (1998.), “A Storm of Swords” – “Oluja mačeva” (2000.), “A Feast for Crows” – “Gozba vrana” (2005.), A Dance with Dragons – “Ples zmajeva”, “The Winds of Winter” – “Vjetrovi zime”, “A Dream of Spring” – “San o proljeću” ( najprije nazvana “A Time for Wolves”) koji mu je donio popularnost kod čitatelja fantasyja diljem svijeta.

Jean Sibelius, skladatelj – 1957.

Jean Sibelius

Sibelius Jean (pravo ime Johan Christian Julius Sibelius), finski skladatelj (Hämeenlinna, 8. XII. 1865 – Järvenpää, 20. IX. 1957). Rođen u obitelji švedskog jezičnog izraza, u mladosti je pristao uz finski nacionalni kulturni pokret te su ga pitanja finskog identiteta u glazbi zaokupljala cijeli život. Studirao je u Helsinkiju, Berlinu i Beču, a nakon povratka u domovinu stekao je velik ugled kasnoromantičarskim simfonijama te simfonijskim pjesmama i vokalno-instrumentalnim djelima nadahnutima finskim narodnim epom Kalevala, kao što su Kullervo, Suita Lemminkäinen i Finlandia. Državna stipendija omogućila mu je da se od 1897. u potpunosti posveti skladanju, no nakon 1929. gotovo je prestao komponirati. Tijekom 1900-ih u skladbama kao što je Koncert za violinu i orkestar u d-molu razvio je suzdržaniji, klasicistički stil. Cjelokupni Sibeliusov opus čvrsto je utemeljen u tonalitetu, a nesklonost inovacijama glazbenog modernizma uzrokovala je primjedbe modernista na račun njegova konzervativizma. Unatoč tomu, kasna djela poput jednostavačne Sedme simfonije i simfonijske pjesme Tapiola, u kojima je ostvario sintezu prijašnjih nastojanja, privlače pozornost stručnjaka specifičnim procesima izgradnje cjeline skladba kontinuiranim razvijanjem elementarnih struktura.

Krešo Golik, hrvatski redatelj – 1996.

Krešo Golik

Krešo Golik rođen je u Fužinama 1922. godine. Osnovnu školu polazio je u Fužinama, a gimnaziju i Grafičku školu u Senju i Zagrebu. Prvotno je bio sportski reporter na Radio Zagrebu te redatelj filmskih pregleda u Jadran filmu. Od 1947. godine profesionalno se bavio filmom.

Prvi cjelovečernji film mu je “Plavi 9”. Slijede “Djevojka i hrast” i “Od 3 do 22” te melodramatske komedije “Imam dvije mame i dva tate” i “Tko pjeva zlo ne misli” koje su kritičari uvrstili među najbolje hrvatske filmove svih vremena. Ostvario je velike uspjehe i u televizijskim filmovima i dramama te posebno serijom “Gruntovčani”. Slična Gruntovčanima, i skoro jednako dobra, bila je i njegova serija “Dirigenti i mužikaši”. Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org