NA DANAŠNJI DAN: Adam Smith, Carl Maria von Weber, ustoličenje bana Jelačića, Federico García Lorca, Dražen Petrović, Vojin Bakić, Arpanet, Šestodnevni rat, Svjetski dan okoliša

Adam Smith, ekonomist – 1723.

Adam Smith, rođen u Kirckcaldyu, 5. lipnja 1723., bio je škotski ekonomist i etičar.

U svom djelu ‘Bogatstvo naroda’ objavljenom 1776. godine unio je nove ideje kojima je isticana prirodna sloboda pojedinaca. Taj liberalizam koji je zagovarao bio je potpuna suprotnost državnoj kontroli koju su zagovarali merkantilisti. Uz Davida Ricarda najpoznatiji je predstavnik engleske klasične političke ekonomije.

Adam Smith

Smith drži da pravo bogatstvo ne leži u novcu, kako su tvrdili merkantelisti, nego u korisnomu radu, radu koji stvara prometne vrijednosti. Izraziti je pristalica ekonomskoga liberalizma, koji prihvaća i razvija teoriju radne vrijednosti, iako smatra da ona vrijedi samo za pretkapitalističku privredu.

Adam Smith izučava unutarnju povezanost ekonomskih kategorija, ali bez obzira na njegove duboke analize pojedinih etapa u kapitalističkoj proizvodnji, pokazuje nerazumijevanje za neke bitne karakteristike složenih oblika kapitalizma i njegovih imanentnih proturječnosti. Što razvoj kapitalizma postaje složeniji i suprotnosti oštrije, Smithova teorija postaje sve više puki opis pojava i izražava sve više odnose u njihovu prividnom, vanjskom izgledu.

Carl Maria von Weber, kompozitor – 1826.

Carl Maria von Weber

Carl Maria von Weber (Eutin, 18. studenog 1786. – London, 5. lipnja 1826.), njemački skladatelj, dirigent i pijanistički virtuoz. Otac njemačke nacionalne opere. Jedan je od kreatora njemačkog romantičkog izraza. Karijeru je počeo kao operni dirigent u Breslauu, zatim je vodio operno kazalište u Pragu i novoosnovanu Njemačku operu u Dresdenu. Afirmirao se i kao pijanistički virtuoz na turnejama po Njemačkoj i Švicarskoj. Ostavio je veći broj vokalnih djela i skladbi za raznovrsne instrumentalne sastave i za orkestre. Najpotpunije je izgradio romantički stili i izražaj u svojim operama ˝Strijelac vilenjak˝, ˝Euryanthe˝ i ˝Oberon˝. Njegovo remek djelo ˝Strijelac vilenjak˝ postalo je prototipom njemačke romantičke opere.

Jelačićeva svečana banska instalacija – 1848.

Jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti, barun Josip Jelačić imenovan je carskim dekretom 23. ožujka 1848. hrvatskim banom i generalom. Istovremeno ga je kao pristašu ilirizma i Narodna skupština jednodušno izabrala za bana Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Ban Jelačić

Držeći se slova Zahtijevanja naroda, ukinuo je svojim banskim pismom feudalni ustroj, sazvao državni Sabor u Zagrebu i sjedinio Dalmaciju s Kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom.

Dana 4. i 5. lipnja 1848. godine upriličena je u Zagrebu svečana banska instalacija. Bio je to veličanstven događaj, svečanost dostojna povijesnoga čina.Vidjevši 93 svečane kočije, mnoštvo crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika, veseli puk, Francuz grof Edgar Corberon je taj Jelačićev ulazak u Zagreb usporedio s Napoleonovim ulaskom u Pariz.

Sljedećeg dana obavljena je svečana instalacija i banska prisega na Trgu Sv. Katarine u nazočnosti narodnih zastupnika, velikaša, svećenstva i mnoštva naroda. Ceremonijal ustoličenja nastavljen je u crkvi Sv. Marka i Banskim dvorima, potom predstavom u kazalištu i općim narodnim slavljem.

Federico García Lorca, španjolski pjesnik i dramatičar – 1898.

Federico García Lorca,

Španjolski pjesnik i dramatičar Federico García Lorca, najugledniji španjolski pjesnik 20. stoljeća koji je sjedinio tradicionalne vrijednosti narodne baštine sa španjolskom i modernom književnosti, autor pjesničkih zbirki Dojmovi i krajolici, Pjesme i Ciganski romancero, te dramskih djela Čudnovata postolarka, Krvava svadba, Dom Bernarde Albe i brojnih drugih, rođen je u Fuente Vaquerosu kod Granade, 5. lipnja 1898. godine.

García Lorca i danas je jedan od pjesničkih stupova XX. stoljeća na Zapadu. U Hrvatskoj je snažno utjecao na pjesništvo 1950-ih, a zastupljen je u prijevodima drama i u svim važnim antologijama svjetskoga pjesništva XX. Stoljeća.

Kao osvjedočenog antifašista ubili su ga u građanskome ratu frankisti, bojeći se njegova utjecaja na raspoloženje naroda.

Vojin Bakić, kipar – 1915.

Bakić, Vojin, hrvatski kipar (Bjelovar, 5. VI. 1915 – Zagreb, 18. XII. 1992). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1939); specijalni tečaj pohađao kod F. Kršinića.

Vojin Bakić

U razdoblju 1938–45. oblikovao putene ženske aktove zatvorenih, meko oblikovanih volumena. U drugom razdoblju 1945–48. teži impresionističkoj obradbi površine s izražajnim preljevima svjetla i sjene (portreti: I. G. Kovačić, 1946; S. S. Kranjčević, 1948). U razdoblju 1949–58. na ženskim aktovima i kipovima bikova sažima volumen, detalje spaja u cjelinu te stvara čudesnu ravnotežu velikih, čistih oblika apstraktne ljepote (Akt, 1950; Bik, 1950; Mali bik, 1958). Od 1958. priklanja se izazovima otvorene forme, unutarnjih prostora i svjetlosnih odraza.

Ciklus Razvaline forme označava prijelaznu fazu od puna, čvrsta volumena do tanke površine ljuske, svojevrsna kiparskog negativa. U daljnjem razvoju Bakić među prvima u Hrvatskoj slijedi programska načela geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja. U Razvijenim površinama (1960–64) artikulira stroge i sustavne cjeline sastavljene od nanizanih elemenata, a u Svjetlosnim oblicima (1963–64) stvara maštovite i efektne strukture moduliranjem istovrsnih zrcalnih jedinica od nehrđajućeg čelika.

Skulptura Bik Vojina Bakića

S moćnim krilima nastalima iz dugogodišnjih studija »svjetlosnih formi« realiziran je Spomenik narodu heroju Slavonije u Kamenskom (1958–68). Studije kristalično oblikovanih masa odrazuju se u Spomeniku žrtvama u Dotršćini na ulazu u spomen-groblje (1964). Iz »svjetlosnih oblika« nastao je spomenik Spomen-obilježje naroda Hrvatske u kragujevačkim Šumaricama (1978–81).

Nove pristupe oblikovanju spomenika pokazuju Spomenik žrtvama željezničke nesreće u Zagrebu (1975–78) i Spomenik ustanku u Brezovici kraj Zagreba (1981). Iskustva kompozicija stepeničastih masa odredila su golemi volumen Spomenika revoluciji na Petrovoj gori (1982). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1979).

Osnovan Arpanet, preteča interneta – 1969.

Internet ili međumrežje, javno dostupna globalna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internetski protokol = IP). To je “mreža svih mreža” koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Weba.

Arpanet, preteča Interneta

Internet je 1969. godine osnovalo Američko Ministarstvo obrane. Zvao se ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency – Agencija za napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu). Cilj te mreže je bio da se poveže određeni broj računala u SAD-u. Radilo se o skupoj ideji, no Ministarstvu obrane SAD-a novac nije nedostajao. Arpanet je imao faktor koji je kasnije bio ključan za nastanak i popularizaciju interneta; tijekom šezdesetih godina vladao je hladni rat, zbog čega je Ministarstvo obrane SAD-a strahovalo da bi se mogao dogoditi nuklearni napad. Inženjeri su morali projektirati Arpanet tako da on radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže treba nastaviti funkcionirati bez problema.

Servis World Wide Web izmišljen je u CERN-u u Švicarskoj 1989. godine, a izmislio ga je Britanac Tim Berners-Lee.

Dražen Petrović, hrvatski košarkaš, posljednja utakmica – 1993.

Dražen Petrović (Šibenik, 22. listopada 1964. – Denkendorf (Njemačka), 7. lipnja 1993.), bio je hrvatski košarkaš. Dana 22. listopada 1964. rođen je Dražen Petrović, jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša. Karijeru je započeo u rodnom Šibeniku, nakon čega je potpisao za zagrebačku Cibonu, koju je dva puta odveo na tron Europe.

Dražen Petrović

Nakon Cibone odlazi u španjolski Real Madrid, gdje također postiže uspjehe. Istovremeno je i vođa reprezentacije Jugoslavije, s kojom osvaja broncu i zlato na Europskim i Svjetskim prvenstvima. Njegov talent prepoznat je NBA ligi te je Dražen 1990. postao član Portland Trail Blazersa, a dvije godine kasnije i New Jersey Netsa.

Draženovu karijeru prekinula je stravična prometna nesreća. Poginuo je 7. lipnja 1993. kraj bavarskog grada Ingolstadta.Automobil, kojim je upravljala Draženova djevojka, manekenka Klara Szalatzy, zabio se u kamion-tegljač koji je probio zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječio se preko sva tri traka suprotnog smjera.

Dražen Petrović

S Draženom i Klarom u automobilu je bila i turska košarkašica Hilal Edebal. Dražen Petrović preminuo je na mjestu nesreće, dok su Klara i Hilal teško ozlijeđene. Dan ranije Dražen je u Poljskoj, na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, za hrvatsku reprezentaciju postigao 30 koševa.

Njegov život tragično je okončan u 29. godini. Posljednje počivalište Dražena Petrovića nalazi se na zagrebačkom Mirogoju.

Na današnji dan 1993. Dražen Petrović odigrao svoju posljednju utakmicu, a na isti dan 2002. godineje izabran u košarkašku “Kuću slavnih”.

Šestodnevni rat – 1967.

Poslije 1956. godine, kada su izraelsko-anglo-francuske snage intervenirale protiv Egipta, neprestano je bila prisutna mogućnost vojnog obračuna između Izraela i susjednih arapskih zemalja. Početkom 1967. oružani granični incidenti bili su sve brojniji. Poslije obavijesti da će Izrael napasti Siriju i da skuplja snage prema Jordanu, u svibnju je počela koncentracija egipatskih jedinica na Sinaju. Istodobno je Izrael u najvećoj tajnosti počeo opću mobilizaciju. Stanje je bilo krajnje napeto kada su se povukle snage Ujedinjenih naroda iz sinajske pustinje i kad je Egipat blokirao izraelsku luku Elat u Akapskom zaljevu. Izrael je 5. lipnja 1967. krenuo u napad. Rat je počeo iznenadnim udarom izraelskog zrakoplovstva na egipatska uzletišta. Već prvoga dana rata izraelsko zrakoplovstvo uništilo je gotovo sve borbene zrakoplove Egipta, Sirije i Jordana. Odmah nakon toga počeli su i prodori izraelskih oklopnih jedinica. Na cijeloj sinajskoj fronti egipatske snage napadane su iz zraka i sa zemlje, s razbijenim sustavom zapovijedanja, napuštale su prigodom povlačenja teško naoružanje, vozila i drugu ratnu opremu. Trećega dana rata Izraelci su izbili na obalu Sueskog kanala kod Al Kanta, a idućega dana duž cjelokupne njegove duljine. Egipat je u tom trenutku ostao bez svoje operativne vojske. Uz posredovanja Ujedinjenih naroda, kasno noću 8. lipnja, prekinute su borbe na sinajskoj fronti. Izraelci su postigli zapažene uspjehe i u borbi s Jordanom i Sirijom.

Ronald Reagan, predsjednik SAD-a 2004.

Ronald Wilson Reagan (Tampico, Illinois, 6. veljače 1911. – Bel Air, Kalifornija, 5. lipnja 2004.), američki političar, 40. predsjednik SAD (1981. – 1989.) i 33. guverner Kalifornije (1967. – 1975.).

Ronald Regan

Reagan je na predsjedničkim izborima 1980. godine uvjerljivo pobijedio demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera koji se borio za svoj drugi mandat, a njegova je pobjeda pomogla i drugim kandidatima Republikanske stranke, jer je uspjela povećati broj zastupnika u Senatu za 12, čime je nakon 28 godina povratila senatsku većinu (Demokrati su ostali u većini u Zastupničkom domu). U vrijeme stupanja na dužnost Reagan je imao 69 godina postavši time tada najstarijim izabranim američkim predsjednikom. Bio je prvi Republikanac kojemu je još od 1888. godine pošlo za rukom pobijediti demokratskog predsjednika u borbi za drugi mandat. Godine 1984. još je jednom uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima porazivši Carterovog potpredsjednika Waltera Mondalea i osvojivši većinu glasova u 49 od 50 američkih saveznih država i gotovo 60% svih glasova birača.

Razdoblje njegova dva mandata u Bijeloj kući bilo je prekretnica za američke Republikance i cijeli konzervativni pokret. Među najznačajnije Reaganove poteze spadali su potpuni zaokret u gospodarskoj politici (Reaganomics, smanjenje dotada izuzetno visokih poreza, osobito za bogatije) te zaoštravanje hladnoratovskog sukoba sa Sovjetskim Savezom i drugim komunističkim režimima širom svijeta (u drugom je mandatu Reagan napustio politiku konfrontacije i uspostavio dotada nezabilježenu razinu dijaloga sa sovjetskim vođom Mihailom Gorbačovom).

Dana 30. ožujka 1981. John Hinckley, Jr. u Washingotnu je izvršio atentat na američkog predsjednika Ronalda Reagana. Istraga je kasnije pokazala kako je Hinckley krajem sedamdesetih godina petnaestak puta gledao film Martina Scorsesea “Taksist”, u kojemu glavni junak pokušava ubiti predsjedničkog kandidata. 1982. godine je Hinckley oslobođen optužbi zbog uznapredovale mentalne bolesti.

Šest godina nakon napuštanja Bijele kuće Regan, u studenom 1994. godine, objavio je da boluje od Alzheimerove bolesti. Umro je 2004. godine u dobi od 93 godine.

Svjetski dan okoliša

U Stockholmu je 1972. započela Prva svjetska konferencija o zaštiti čovjekova okoliša, poznata i kao Stockholmska konferencija. Na njoj se okupilo više od 1.200 predstavnika iz 113 država, te više od 500 promatrača raznih vladinih i nevladinih organizacija. Rezultati konferencije su rezimirani u nekoliko osnovnih dolumenata, od kojih je najznačajnija Deklaracija o zaštiti okoliša. Konferencija se općenito smatra prekretnicom u radu UN-a, ali i aktivnosti svih čimbenika na zaštiti okoliša, jer je intenzivnije i organiziranije pokrenula svijet prema ozbiljnom razmišljanju o potrebi zaštite okoliša. Skupština UN-a iste je godine ustanovila i Svjetski dan zaštite okoliša, koji se od 1974. održava svakog 5. lipnja. Svjetski dan zaštite okoliša u svijetu se obilježava na razne načine, skupovima, biciklističkim paradama, akcijama pošumljavanja i čišćenja okoliša, itd., no glavni cilj mu je uvijek isti – stvaranje svijesti o okolišu kod ljudi u cjelini, ali ponajviše pojedinačno jer tek osvješćivanjem pojedinaca mogu se očekivati značajni rezultati na kolektivnoj razini.

……

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org