MIROSLAV VICIĆ, trener RK Rugvica: Za nama je neponovljiva sezona

O sezoni za nama, planovima za buduće razdoblje, ali i razvoju rukometa u Rugvici porazgovarali smo s trenerom Miroslavom Vicićem, koji je uz RK Rugvicu vezan od prvog dana

Iza Rukometnog kluba Rugvica najuspješnija je sezona u povijesti kluba. Seniorska momčad suvereno je osvojila naslov prvaka 2. HRL-Sjever, te će od sljedeće sezone igrati u prvoligaškom društvu, dok su mlađe kategorije nastavile uzlaznom putanjom. Uz U-17 ekipu koja je najvećim dijelom iznijela i teret ulaska u Prvu ligu, Državnu završnicu izborila je u U-15 ekipa, koja je na kraju zauzela četvrto mjesto. O sezoni za nama, planovima za buduće razdoblje, ali i razvoju rukometa u Rugvici porazgovarali smo s trenerom Miroslavom Vicićem, koji je uz RK Rugvicu vezan od prvog dana. 

Zastor je i službeno spušten na sezonu za nama koja je Rugvici donijela puno radosti i veselja.

Stvarno za nama je fantastična sezona. Opravdali smo sva naša nadanja, ali i nenadanja koja nismo mogli pretpostaviti da će se dogoditi. Seniorska momčad, kao i sve mlađe kategorije ispunile su sva očekivanja na čemu im i ovim putem još jednom čestitam. Ova je godina bila neponovljiva jer postigli smo sjajne rezultate koje nam nitko ne može spočitati. Treba znati kako smo mi sa seniorima imali 21 pobjedu u nizu, dok smo u 26 odigranih utakmica koristili čak 30 igrača, koji su imali određenu minutažu. Svaki je igrač neovisno o minutaži dao svoj doprinos, a to nam je donijelo i ovaj rezultat.

U klubu ste od prvog dana, da li ste sanjali tih dana kada nije bilo ni dvorane da će te jednog dana biti prvoligaši i dijelom ponajboljih hrvatskih klubova?

Iskreno, o tome nismo nikada razmišljali. Plan nam je bio formirati ekipu koja će trenirati i da jednog dana napravimo dobar klub. Po meni klub postaje onda kada igrači koji su ovdje trenirali dovedu svoju djecu u taj klub i nastave tradiciju. To nam je bila želja, da budemo mala, ali velika obitelj koja će se prostirati kroz generacije. Treća liga, Druga liga to su nam tada bili nedosanjani sni, da bi sada ušli u Prvu ligu. To je potvrda kontinuiranog rada, jer trener Džigumović i ja ovdje smo od prvog dana i svakog dana smo u klubu već 15 godina. To nas je sada sve nagradilo.

Ako govorimo o mlađim kategorijama prije desetak godina smo pričali, e da nam je jednom otići na Državnu završnicu. Prvi smo puta to uspjeli s generacijom igrača 1994. godišta. Kada smo to ostvarili bila nam je želja konkurirati za medalje, pa smo i to postigli. Onda se javila želja da imamo barem jednog igrača u sedmorci Prvenstva. I to smo ostvarili i sada kada sve zbrojimo mi u principu imamo tri medalje s državnih prvenstava i desetak igrača u najboljim sedmorkama.

Ove godine osim na U-15 Završnici Prvenstva RH, bili ste i sa „zlatnom“ klupskom generacijom 2004. godišta na Završnici. Ostaje li žal što se ta generacija igrača nije oprostila s medaljom?

Ti su dečki u ovih osam godina postizali zaista sjajne rezultate, tako da ovaj jedan turnir i jedna utakmica koja je mogla otići i na našu stranu ne određuje kvalitetu kao takvu. Moramo biti svjesni kako su upravo ti dečki iznijeli seniorski teret ulaska u Prvu ligu. Srećom, oni su već za Uskrs osigurali naslov prvaka, no kod njih se osjetila premorenost. Regenerirali smo ih do Završnice, no tamo smo nažalost došli s pet ozlijeđenih igrača. Roko Grbeša nam se vratio nakon pet mjeseci dva tjedna uoči Završnice, dok su Ivanković i Borovec tamo igrali ozlijeđeni.

Kad se podvuče crta mi smo u Poreču odigrali solidan turnir, no nedostajala je sekunda, jedna obrana ili jedan gol za pobjedu u četvrtfinalu. Mi smo ponosni na tu generaciju i oni su za nas prvaci Hrvatske.

Upravo uz tu mladost (Ivanković, Borovec, Krizmanić, Čupić, Hrka) tu je i plejada iskusnih igrača (kapetan Vondruška, Filipović, Bočkaj, Nedić, Perković) koji upravo na najbolji način dočaravaju taj slogan „mala, ali velika obitelj“.

Zadnje dvije-tri godine dogodila se nevjerojatna sinergija, kojoj je možda pomogla i ta korona, jer mi smo se družili kroz cijelu godinu, jer ovi stariji dečki su trenirali s kadetima koji su imali tu mogućnost. Povezali su se na jedan nevjerojatan način, pri čemu su dečki od 30-ak godina jednaki ovim dječacima od 15, 16 ili 17 godina. Zaista, djeluju kao sjajan tim i na treningu i utakmicama ne vidi se razlika među njima. Imaju međusobno poštovanje i to je ono što ih čini posebnom grupom ljudi. Oni se međusobno druže, zajedno izlaze što možda zvuči smiješno, no ovi mlađi dečki njih doživljavaju kao stariju braću.

Prva liga donosi veće izazove, bojite li se onoga što vas očekuje u narednoj sezoni?

Naša je želja da se pokažemo u najboljem mogućem svjetlu. Radit ćemo najbolje što možemo, trudit ćemo se analizama protivnika da na svaku utakmicu uđemo najbolje moguće pripremljeni. Koliko će to biti dostatno, hoćemo li mi dokazati da ova naša djeca vrijede Prve lige ili je njihova razina vrh Druge lige to ćemo vidjeti tijekom sezone. Problem je taj što mi ne poznajemo protivnike, no isto tako to nam je prednost, jer i mi smo svima nepoznanica. Treba samo izaći na teren, uživati u igri i dati ono najbolje od sebe i tek tada ćemo nakon šezdeset minuta vidjeti da li je to bilo dovoljno za pobjedu. Ovo je svima nama nagrada i trebamo biti ponosni na to što smo prvoligaši.

Rezultate je prepoznala i publika, koja je kada je to bilo omogućeno u lijepom broju pohodila utakmice. Isto tako, roditelji igrača tu su uvijek kada je potrebno nešto odraditi. Upravo, se i tu vidi ta velika povezanost kluba na svim razinama.

Mi imamo sreće s većinom roditelja, jer oni osjete tu poveznicu i privrženost klubu. Osjete da su im djeca ovdje sretna i tu dolazi do te još veće povezanosti. Hvala svim roditeljima koji su nam uvijek na dispoziciji.

Ljudi se polako vraćaju na tribine, a mi vjerujemo kako ćemo jednog dana igrati pred punim tribinama i pred navijačima koji će nam dati dodatni impuls.

RK Rugvica danas nisu samo seniori i generacija igrača 2004. godišta, tu su i nadolazeće mlađe generacije, od kojih su igrači 2006. godišta ove godine također bili na Završnici gdje su na kraju zauzeli četvrto mjesto. Osim toga, klub je i ponosni organizator Međužupanijske mini rukometne lige koja okuplja 50-ak ekipa u tri kategorije.

Igrači 2006. godišta već su okusili i seniorske minute kroz Drugu ligu. Ti su dječaci na Završnici bili četvrti, a njihov rezultat je pozitivno iznenađenje. Bili smo presretni što smo se kroz tešku ligu plasirali na Završnicu, a kad smo tamo došli trudili smo se da odigramo najbolje što možemo. Došli smo do polufinala i tamo smo zaustavljeni od Rudara za jednu loptu, dok smo od Zadra izgubili za treće mjesto. No, polufinale za ovu generaciju je fantastičan uspjeh.

Tu su nam dalje U-13 i U-11 generacije kojima zbog covida nedostaje utakmica, no njima je ova godina bila prijelazni period navike na natjecateljski rukomet. Postignutim rezultatima smo zadovoljni, jer napredak je vidljiv u odnosu na razdoblje od prije godinu i pol. Najvažnije je da je pred njima dobra budućnost i u njima vidimo nasljednike 2006. i 2004. godišta.

U-11 ekipu prošlog ljeta je preuzeo Bojan Bočkaj te smo formirali jednu zanimljivu ekipu koja je zabilježila desetak pobjeda. No, najponosniji smo na ove najmlađe kategorije jer u 2012., 2013., 2014. i mlađima mi okupljamo po godištu 20-ak igrača i upravo tu leži budućnost kluba za naredne godine.

Veliki zalog za budućnost nam je i ta Međužupanijska rukometna liga koju organiziramo već osam godina pod ingerencijom Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Plan nam je za sljedeću ligu da ju podignemo na razinu cijelog sjevera i već sada imamo najavljen dolazak 10-ak klubova s istoka i središta Hrvatske.

Budućnost Rugvice je kako vidimo zajamčena, iako je sezona završila u klubu je i dalje radno.

Nova sezona se nastavlja tamo gdje smo stali. Ništa strašno neće se promijeniti. Ekipa nam ostaje na okupu i vjerujem da će dečki u Prvoj ligi pokazati najbolje što mogu i znaju. U-17 ekipa će nam biti konkurentna za odlazak na Završnicu, a i sve ostale ekipe bit će iskusnije za godinu. Što se tiče ambicija bit će kako bude.