Lepušićeva u tri čina: GONG zakuhao, Bernardić upao, Tomašević pobjegao
Davor Bernardić, je očito pronašao novi politički uzor. Umjesto mirnog i strpljivog Ivice Račana ili možda nekog drugog socijaldemokrata, uzor je pronašao u Trpimiru Goluži, koji je svoje cijelo političko djelovanje sveo na jeftinu predstavu s još jeftinijom retorikom s YouTubea. Sad Bernardić ne ulazi više u prostorije, on upada. Ne postavlja pitanja, on izaziva. Više nije političar – sad je izvođač.
Kaže da su ga pozvali na sučeljavanje. Kaže da nije znao da je otkazano. Kad su mu organizatori rekli da su mu javili na privatni e-mail on to odbija prihvatiti. Jer, jasno, političar s ambicijom traži službenu komunikaciju, ne poruke u spam folderu. I umjesto da kaže studentima što nudi, on ulazi u ulogu – žrtve cenzure. U jednoj ruci pravda, u drugoj Goluža.
Ako je već htio upozoriti na pristranost GONG-a ili FPZG-a mogao je to učiniti jednom rečenicom, možda i mailom ili brzom konferencijom za medije, a ne pokušajem stvaranja žrtve od vlastitog lika i djela.
S druge strane – GONG. Organizacija koja se kune u demokraciju, transparentnost i nepristranost, ali se nekako zatekne kako organizira ekskluzivne događaje za aktualnog gradonačelnika. Pa kad se pojavi netko s “krivim” pitanjima onda zavlada nelagoda. Iako primaju novac iz gradskog proračuna, ponašaju se kao da su izrasli iz zemlje – samonikli i bez duga prema ikome.
E sad. Prvotna ideja bila je debata. Onda su odlučili da ipak neće. Ali pozvali su “prva četiri kandidata po nekakvoj anketi”. Bernardić je, avaj, bio sedmi. Demokracija s filterom, pristup samo uz prethodnu selekciju. I sad se čude što netko dolazi bez poziva. Ako se već financiraš iz gradske blagajne, bar se potrudi da ljudi dobiju e mail, ako već ne možeš prikriti za koga navijaš.
A studenti? Oni su došli čuti odgovore, a dobili reprizu hrvatskog političkog vica: kad se netko konačno pojavi – nije pozvan.
