Leon Ferenček s Uspinjača-Gimkom osvojio juniorski naslov prvaka: Bilo je to posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život
Stara narodna izreka kaže “jabuka ne pada daleko od stabla”. U našem slučaju u tome itekako ima istine. Bolji poznavatelji turopoljskog nogometa sa sjetom će se prisjetiti Siniše Ferenčeka, sjajno veznog igrača koji je najbolje nogometne dane proveo u Poletu iz Buševca s kojim je dogurao do jake 3. HNL-Zapad, da bi potom bio dijelom prve šampionske momčadi HNK Gorice koja je osvojila trećeligaški naslov i promociju u 2. HNL. Aktivan je Sina i danas u veteranima Lokomotive, a neizostavan je dio i veteranske reprezentacije Hrvatske.
Osim toga ne propušta niti jednu utakmicu svojih sinova Filipa i Leona koji nogometni put grade u Zagrebu. Filip je trenutno član Devetke, a Leon Rudeš, ali i MNK Uspinjača-Gimke, s kojom je prošle nedjelje na legendarnom šibenskom Baldekinu osvojio juniorski naslov prvaka.
-Već deset godina sam u nogomet najprije u HNK Gorici, a sada u Rudešu. Futsal sam počeo igrati prije godinu dana i to mi se jako svidjelo, jer nadopunjuje se s velikim nogometom. U futsalu je potrebno tehničko znanje i eksplozivnost, a u njemu do izražaja dolazi faza obrane i napada. Tu se ustvari vidi tko je tehnički kvalitetan i tko je moćan u igri jedan na jedan- započeo je razgovor Leon, koji je imao itekako veliku ulogu u ekipi Uspinjača-Gimke u usponu na tron.
-U početku nisam bio svjestan uspjeha koji smo postigli, no kada si više puta u glavi ponoviš da si prvak Hrvatske, shvatiš kakav i rezultat napravio. Uostalom, treba biti prvak Hrvatske u bilo čemu, a ja sam eto u jednoj od najpopularnijih sportova u Hrvatskoj. S par dana odmaka osjećaj je čudo, jer ovo je bilo jedno posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život. Za sada mi je ovo najvredniji uspjeh- ističe Leon.
Treneri Kujtim Morina i Ćosić inzistirali su na njegovom odlasku u Šibenik, za što je trebalo dobiti i privolu Rudeša. Nakon cjelotjednog “natezanja” Leon je dobio zeleno svjetlo i ekipom otišao na završnicu u kojoj su u polufinalu u lutriji šesteraca bili bolji od Olmissuma, dok su u finalu u susretu punom preokreta sa 6:5 svladali vršnjake Futsal Dinama.
-U ovih tjedan dana mi je otišlo puno živaca. U polufinale smo loše ušli i primili rano gol, no kako je tekma odmicala bili smo sve bolji i bolji i poveli 3:1. U nastavku smo si sve zakomplicirali stvari i Olmissum je poravnao na 3:3, no na šestercima smo imali odlične vratare koji su bili raspoloženi- o polufinalnoj utakmici će Leon.
-Finale je bilo savršena utakmica. Svi smo bili raspoloženi za igru. Gubili smo 1:0, preokrenuli do poluvremena na 3:1, da bi Dinamo poveo 5:3 deset minuta prije kraja. Ipak, trgnuli smo se na vrijeme i zabili brzo golove za poravnanje, a pola minute do kraja i pobjednički gol za “kantu” koja je stigla u Zagreb- priča nam dalje Leon, koji se i dalje vidi u velikom nogometu.
-Veliki nogomet mi je i dalje prioritet, a u međuvremenu svaki puta kada ću moći pomoći ću ekipi s malog nogometa i odigrati sebi za gušt- otkriva nam 18- godišnji Leon, iza kojeg je već i nastup na seniorskoj Kutiji šibica, gdje se u premijernom nastupu upisao i među strijelce.
-Bilo je to jedno posebno iskustvo, gdje smo došli do osmine finala gdje smo poraženi od Biberona, za koji su igrali svi najbolji igrači s područja Balkana- govori nam naš sugovornik koji kao nogometnog uzora prije svega vidi svoga oca Sinišu, koji mu je usadio kako kaže radnu etiku.
-Svi igrači kod kojih mogu prepoznati tu radnu etiku veliki su mi uzori, jer uz talent bez napornoga rada ništa se ne može ostvariti. Samo uz naporan rad, trud, zalaganje, puno znoja, krvi i odricanja može se nešto napraviti- govori nam Leon, koji osim što je odličan na sportskim terenima, nije zapostavio niti školske obaveze.
Trenutno završava treći razred Ekonomske škole u Velikoj Gorici i barem za sada uspješno povezuje relaciju Kosnica-Velika Gorica-Zagreb i obratno.
-Ponekad je jako teško sve uskladiti, jer škola je u Velikoj Gorici, a treninzi u Zagrebu. Vremenski je sve to teško povezati, jer trenutno idem i u auto školu, kao i na dodatne treninge. Teško je, no kada nešto voliš ništa ti nije teško. Mene sve to ispunjava i teško da bih mogao zamisliti svoj život na drugačiji način, jer radim ono što volim- zaključio je Leon Ferenček.