Juraj Križanić, Dragutin Domjanić, Bjelovarska afera, Dubravko Dujšin, Barry White, prvi rekord na 200 metara, Cash Johnny, Tomislav Ladan, Claude Chabrol
Juraj Križanić, hrvatski pisac i političar – 1683.
Juraj Križanić
Juraj Križanić bio je hrvatski pisac, jezikoslovac, političar te zagovornik slavenskog jedinstva. Križanić se smatra jednim od najranijih pristaša panslavenstva. Idejama o ekonomskoj i političkoj nezavisnosti, o ubitačnosti vjerskog razdora i zloupotrebe Crkve, kao i pogledima na rad, ekonomiju i državnu upravu Križanić je jedinstvena pojava unutar hrvatske književnosti u 17. stoljeću. Juraj Križanić poginuo je 12. rujna 1683. godine u redovima poljske vojske prilikom opsade Beča.
Dragutin Domjanić, hrvatski pjesnik – 1875.
Dragutin Domjanić, rođen u Adamovcu 12. rujna 1875., bio je pisac koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodiočnost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske.
Dragutin Domjanic
U borbi ‘starih’ i ‘mladih’ u okviru hrvatske moderne na strani je ‘mladih’. Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana. Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama. Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića kajkavskom narječju. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: ‘Kipci i popevke’, a pjesma Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. Također hrvatska skladateljica Ivana Lang je uglazbila nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. U kajkavskom narječju spjevao je sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire. Autor je i malo znane marionetne igre Petrica Kerempuh i spametni osel u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce ’20-ih godina.
Bjelovarska afera – 1888.
Dubravko Dujšin, hrvatski glumac – 1894.
Dana 12. rujna 1894. godine u Zadru je rođen Dubravko Dujšin, hrvatski kazališni i filmski glumac
Dubravko Dujšin
Dujšin je počeo nastupati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, kojem je ostao vjeran do smrt, još dok je polazio Državnu glumačku školu, u proljeće 1921. Svoje glumačke vrhunce postigao je ulogama Shakespeareovih Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem Begovićevih, Ibsenovih i Držićevih likova. Uspješan je bio i u pučkoj, te salonskoj komediji, što je pridonijelo njegovoj popularnosti. Predavao je glumu, a neko vrijeme bio je i ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta.
Režirao je i deset predstava, gostovao na mnogim pozornicama Jugoslavije, te igrao na filmu. Umro je 30. siječnja 1947. godine u Zagrebu. U čast Dujšinu i njegovom djelu u Hrvatskoj 1977. godine je osnovana Vjesnikova godišnja nagrada za kazališnu umjetnost “nagrada Dubravko Dujšin”.
Barry White, glazbenik – 1944.
Barry White
Barry White, Barry rođen kao Eugene Carter (12. rujna 1944 – 4. srpnja 2003), bio je američki skladatelj i kantautor. Pet puta je nagrađivan nagradom Grammy, i poznat po svojim prepoznatljivom bas glasu i romantičnom imidžu, White je najveći uspjeh postigao u 1970 kao solo pjevač i s Love Unlimited orkestrom, stvarajući soul, funk i disco pjesme kao što su njegova dva najveća hitova, ˝You’re the First, the Last, My Everything˝ i ˝Can’t Get Enough of Your Love, Babe˝. U svijetu, White je imao mnogo zlatnih i platinastih albuma i singlova, prodanih u preko 100 milijuna primjeraka, prema kritičarima Ed Hoganu i Wade Kerganu. Na njega su utjecali južnjački soul umjetnici kao što su Isaac Hayes, Clarence Carter, Ray Charles, Aretha Franklin plus Motown umjetnici Supremes, The Four Tops i Marvin Gaye. Uz Isaaca Hayesa, White-a smatra Allmusic.com kao prvog pjevača koji je izvodio disco glazbu prije njenog stvarnog razdoblja kasnih 1970-ih. Na 4. srpnja 2003, umro je u Cedars-Sinai Medical Center u Los Angelesu nakon što je obolio od potpunog zatajenja bubrega. Dana 20. rujna 2004, posthumno je primljen u Hall of Fame Dance Music na svečanosti u New Yorku.
Prvi rekord na 200 metara – 1968.
Na američkim kvalifikacijama za Olimpijske igre 1968. u Echo Summitu John Carlos pretrčao je 200 metara za 19,92 sekundi. Time je oborio rekord koji je držao Tommie Smith, prestignuvši ga za 0,3 sekunde.
Cash Johnny, glazbenik -2003.
Cash Johnny (J. R. Cash), američki pjevač i skladatelj (Kingsland, Arkansas, 26. II. 1932 – Nashville, Tennessee, 12. IX. 2003).
Johnny Cash
Odrastao na američkome jugu u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji, odmalena je bio izložen folku, gospelu, bluesu i country & westernu. Prvi sastav, The Landsberg Barbarians, osniva za služenja u američkoj vojsci u Zapadnoj Njemačkoj. Nakon razvojačenja (1954) seli se u Memphis i sklapa ugovor s diskografskom kućom Sun Records. S pratećim sastavom The Tennessee Two debitira singl-pločom Cry! Cry! Cry! / Hey, Porter! (1955). U ranim snimkama utemeljuje prepoznatljivo ritmičan i aranžmanski ogoljen zvuk na razmeđu country-glazbe i rockabillyja. Zahvaljujući ekspresivnom vokalu, skladateljskom i pripovjedačkom daru te odmetničkomu vizualnom stilu (»Čovjek u crnom«) od početka je uspostavio blizak odnos s publikom.
Prvim albumom Johnny Cash with His Hot and Blue Guitar (1957), koji uključuje neke prethodno objavljene singlove, učvrstio je status jednoga od najosebujnijih i najpopularnijih američkih izvođača. Iako mu početkom 1960-ih ugled stagnira (najviše zbog ovisnosti o narkoticima), nastavio je snimati značajne skladbe, a njegovu je inačicu pjesme »Ring of Fire« (1963) jednako dobro prihvatila i country i pop rock publika. Atipični konceptualni album Bitter Tears (1965) tematizira povijest američkih Indijanaca i uključuje njegovu interpretaciju folk-standarda »The Ballad of Ira Hayes«. Nekonvencionalan pristup osjetljivim društvenim temama manifestirao se i na utjecajnim koncertnim albumima At Folsom Prison (1968) i Johnny Cash at San Quentin (1969), snimljenima pred zatvorskom publikom. Od 1959. do 1996. povremeno je glumio u filmovima i televizijskim serijama, a 1969–71. vodio je vlastitu televizijsku emisiju The Johnny Cash Show u kojoj je ugostio mnoge istaknute glazbenike (Bob Dylan, Glen Campbell, Louis Armstrong, Joni Mitchell, Roy Orbison, Ray Charles i dr.). Sredinom 1980-ih s Krisom Kristoffersonom, Waylonom Jenningsom i Williejem Nelsonom osnovao je outlaw country supergrupu The Highwaymen, koja je do 1995. objavila tri zapažena studijska albuma.
Posustalu karijeru revitalizirao je sredinom 1990-ih nizom pretežno akustičnih, emotivno intoniranih radova. Osmišljen kao kombinacija autorskih skladbi i reinterpretacija materijala iz područja rocka i folka .
Tomislav Ladan, jezikoslovac – 2008.
Tomislav Ladan
Ladan, Tomislav, hrvatski književnik, jezikoslovac, prevoditelj i leksikograf (Ivanjica, Srbija, 25. VI. 1932 – Zagreb, 12. IX. 2008). Djetinjstvo i godine školovanja proveo u Bosni (Travnik, Bugojno, Banja Luka, Sarajevo), diplomirao na Filozofskome fakultetu u Sarajevu 1958. Od 1961. bio je urednik u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža, gdje je od 1987. bio glavni urednik višesveščanoga Osmojezičnoga enciklopedijskoga rječnika, a od 2001. do smrti i glavni ravnatelj. Eruditski pisac osebujna stila, objavio je više knjiga eseja, kritika i studija (Zoon graphicon, 1962; Premišljanja, 1964; U škarama, 1965; Ta kritika, 1970; Pjesništvo, pjesme, pjesnici, 1976; Parva mediaevalia, 1983). U romanu Bosanski grb (1975., ponovljeno izdanje s prošircima i tumačenjima, podnaslovljeno a work in progress, I–II, 1990), stečevine klasične baštine i zavičajne pučke predaje sjedinjene su s modernističkim tehnikama struje svijesti, romana rijeke i letrističkim eksperimentima. Posebnu pozornost u svim djelima Ladan je pridavao jeziku stvarajući nove inačice i izričaje a i preuzimajući one zaboravljene iz stare hrvatske pismenosti i književnosti. Na temelju sustavna rada na hrvatskom jeziku nastala su i njegova leksikografska djela Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo (2001) i Etymologicon: tumač raznovrsnih pojmova (2006). Osobito se istaknuo kao prevoditelj. Sa starogrčkoga je, u skladu s tradicijom hrvatskoga filozofskog nazivlja, preveo temeljna Aristotelova djela (Metafiziku, Fiziku, Politiku i Nikomahovu etiku), poprativši ih opsežnom znanstvenokritičkom aparaturom (pogovori, bilješke, kazala, sedmojezični tumač temeljnih pojmova), dijelove Biblije (Mudrosne knjige Staroga zavjeta, četiri evanđelja i Otkrivenje), Eshilovu Orestiju, Euripidove Medeju i Elektru. S latinskoga jezika preveo je Ovidijevo djelo (Ljubavi, Umijeće ljubavi, Lijek od ljubavi), Augustinovo trosveščano djelo O državi Božjoj, Novu sveopću filozofiju F. Petrića, Meditacije o prvoj filozofiji R. Descartesa i Fizikalnu raspravu J. F. Domina. Prevodio je i s engleskoga (T. S. Eliot, H. Marcuse, N. Mailer, E. Pound, V. Nabokov, V. Woolf, W. Shakespeare, J. Jones), njemačkoga (P. Weiss, Saga o Nibelunzima), švedskoga (I. Bergman, A. Strindberg) i norveškoga (H. Ibsen). God 1991. objavljena su mu Izabrana djela, a 2001. prvo kolo Sabranih djela.
Ladanov je utjecaj u hrvatskoj kulturi druge polovice XX. st. izniman. Kao kritičar sudjelovao je u profiliranju i učvršćenju naraštaja koji je nacionalnoj književnosti dao prepoznatljivu širinu. Kao esejist je neobičnim i akribičnim, filološki inventivnim i kreativnim stilom povezao medievalnu naobraženost i oprez od pragmatične ovisnosti totalitarnih procedura svojega doba. Kao jezikoslovac istodobno je bio ovisnik o lijepom i preciznom izvodu te jezičnome sustavu, koji se bez neprestane provjere eksperimenta ne bi održao. Kao književnik, osobito u svojem središnjem tekstu, romanu Bosanski grb, sažeo je i u nefabularnome sklopu šifrirao ideogram napetosti koji određuje njegovo djelo, ali i sredinu u koju je ukorijenjen – klasično i moderno, zavičajno i središnje, pučko i elitno, obvezujuće i osporivo. Kao leksikograf pokazao je posebnost leksikografske djelatnosti i umijeća spojivši pojmovnu strogost, jezičnu inventivnost i polihistorska znanja. Kao prevoditelj je hrvatskoj kulturi i znanosti uspio posredovati kapitalna djela Aristotela, Augustina, Petrića, Pounda i dr. U cjelini, uspio je mimo ograničenja i prestiža oblikovati kompleksno i cjelovito djelo kojega se smislenost ne iscrpljuje u predmetu, a u svemu je pokazao i potrebnu mjeru upućenosti te domišljatosti i duhovitosti.
Claude Chabrol, režiser – 2010.
Chabrol Claude
, francuski filmski redatelj, producent, scenarist i kritičar (Pariz, 24. VI. 1930 – Pariz, 12. IX. 2010). Diplomirao književnost, kritičar časopisa Cahiers du Cinéma, s E. Rohmerom objavio knjigu Hitchcock (1957). Predstavnik struje novoga vala, javlja se njezinim prvim istaknutijim filmom Lijepi Serge (Le Beau Serge, 1958). Vrlo plodan, nakon prvih filmova izrazito socijalnopsihološke tematike razvija osebujan stil zasnovan na izvornom pristupu trileru i detekcijskomu filmu (utjecaji A. Hitchcocka i F. Langa) i otkriva jedinstveno tematsko svjetonazorno područje, obilježeno katkad i sarkastičnim prikazom građ. okoliša te s likovima kojima upravljaju iracionalni porivi. U mnogim mu filmovima u liku protagonistice nastupa supruga S. Audran. Važniji filmovi: Rođaci (1959), Naivne djevojke (1960), Košute (1968), Nevjerna žena (1968), Krik u tami (Mesar; Le Boucher, 1970), Crvene noći (doslovno: Crvena svadba; Les Noces rouges, 1973), Violette Nozière (1978), Klobučarove utvare (Les Fantômes du chapelier, 1982), Ceremonija (La Cérémonie, 1995).
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
