Nezaobilazan sudionik društvenih događanja

JOSIP JANČIĆ-BABRIGA: Ne žalim ni za ničim, kroz život sam spoznao prave vrijednosti

Vatrogasac po zanimanju, nogometaš u krvi, a danas kao umirovljenik još uvijek je aktivan, ponajviše u Lovačkom društvu Srna gdje je predsjednik
DSC_6514

Tražeći osobu koja je svojim djelovanjem ostavila itekako traga u cjelokupnom društvenom životu Velike Gorice boljeg sugovornika od Josipa Jančića Babrige nismo mogli pronaći. Vatrogasac, lovac, nogometaš, plemenitaš, a nadasve „prava“ osoba bili su samo neki od razloga zašto smo pokucali na njegova vrata i odlučili ispričati njegovu priču.

Od 1. rujna 1979. u vatrogastvu

Cijeli svoj radni vijek proveo je kao vatrogasac. U vatrogasnu službu Josip je stupio 1. rujna 1979., i od tada je aktivan sudionik goričkog vatrogasnog života. Iako je u zasluženo mirovinu otišao 4. svibnja 2021., danas je još uvijek vatrogasno aktivan, kao zamjenik zapovjednika u matičnom mu DVD-u Velika Gorica.

-Jako teško sam se priviknuo na umirovljeničke dane, jer sam kroz cijeli život bio jako aktivan, pogotovo kroz svoju službu, koja mi danas nedostaje. Bilo se jako teško priviknuti na to, no to je sada iza mene- započeo je razgovor Josip Jančić, koji nas je ugostio u svom ugostiteljskom objektu Babriga, koji je otvoren 1996.

Pivijada i kotlovinijada njegov doprinos društvenom životu

-Bez obzira na to što sam u mirovini moji su dani ispunjeni. Odlazim na Udarnik, gdje sam se umirovio s 40 godina i dalje na utakmice, aktivan sam kao predsjednik Lovačkog društva Srna, u Lovačkom savezu Zagrebačke županije sam član predsjedništva, dok sam u vatrogastvu ostao kroz DVD Velika Gorica gdje sam zamjenik zapovjednika- govori nam Josip koji se prisjetio i nezaboravnih Dana piva u Velikoj Gorici, koje je organizirao zajedno s neumornim Borivojem Zimonjom i Klubom 100, uz koji ga kažu samo lijepa i nezaboravna sjećanja.

-Iz naših druženja spontano je došlo do pripremanja turopoljske kotlovine prvo kod Pučkog otvorenog učilišta, a drugi puta u parku kod naše crkve, nakon čega je to preraslo u Gastro Turopolja, na koji se redovito odazivamo. Pobjednik prvog natjecanja u pripremanju kotlovine bio je Dragec Kovačević, dok je Nikola Hrvačić osvojio drugu kotlovinijadu- prisjeća se naš sugovornik, koji nikada nije požalio što je ušao u svijet vatrogastva.

Napredovao do zapovjednika Vatrogasne postrojbe Velika Gorica

-Ja sam u postrojbu došao kao golobradi mladić. Volio sam taj posao, kao i sve tamo, kao da je to moja kuća. Tako sam se ponašao cijeli život vodeći veliku brigu o cijeloj opremi. S godinama sam napredovao i do toga da sam bio zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica. Tu smo u te dvije godine napravili značajne pomake- priča nam Babriga, čijom intervencijom je započela obnova tadašnjeg dotrajalog voznog parka.

-Bila su to teška vremena, no stali smo na svoje noge i sve je kasnije bilo puno lakše u funkcioniranju.

Situacija u Javnoj postrojbi danas je kud i kamo bolja i prosperitetnija, „staru gradu vatrogasaca“ naslijedila su neka mlada lica, koja danas hodaju dobro utabanim stazama, čemu je pridonio i naš sugovornik.

-Vatrogasac ne smije biti slomljiv, mora biti čvrst i odlučan. Na intervenciji ste prepušteni sebi i sami morate rješavati situacije. Upravo zbog toga vatrogasac mora biti snalažljiv i okretan- naglašava Josip, koji je surađivao s brojnim zapovjednicima, od kojih posebno ističe Tihomira Vargu, koji je kako kaže bio „čovjek od struke, koji živi i voli vatrogastvo“.

-On je u kratkom vremenu što je bio u Velikoj Gorici napravio jedan veliki iskorak. Šteta, što ga je politika maknula- ističe Jančić.

Legenda Udarnika, koja žali za promjenom imena

Osim vatrogastva, Babriga je neizbrisiv trag ostavio u nogometu. Udarnik je bio njegova sportska ljubav, gdje je kopačke o klin objesio s 40 godina. Nažalost, oproštajnu utakmicu nije imao, iako je svojim igrama, ali i cjelokupnim angažmanom u i oko kluba zaslužio.

-Uz Udarnik sam od svoje mladosti. Kako je klub ostao bez cijele jedne generacije, naši specijalci kako ih ja volim nazivati skupljali su djecu po selu. Tada sam se pojavio u klubu sa svojom generacijom dečkiju. Bila su to lijepa nogometna vremena jer osim igranja nogometa bilo je tu i puno radnih akcija oko stvaranja uvjeta i objekata kojima danas gospodari klub- o nogometnom putu će naš sugovornik uz kojega su tih godina za Udarnik igrali Pater, Štenko, Toro, Bebi, Frenki, a kasnije su im se pridružili i Čapa Mesarić i Kvaka.

-Bili su to prekrasni i nezaboravni trenuci, jer čitavo je selo živjelo tada za Udarnik i tu generaciju igrača. Brojni zagrebački klubovi strepili su tada pred nama, jer smo bili strah i trepet za sve klubove- prisjeća se Josip i otkriva nam jednu anegdotu iz tih vremena;

-Igrali smo u Lučkom, a imali smo svadbu. Nas nije bilo, tek osam nas je došlo na utakmicu i pobijedili smo 3:1. Sutradan je u novinama osvanu naslov „Pijana družina iz Kurilovca pobijedila Lučko“- uz smiješak će i otkriva nam kako ga boli to što nije imao oproštajnu utakmicu.

-Ne kažem, bilo je na Udarniku većih i boljih igrača od mene, no bio sam neslomljiv i uvijek za Udarnik. I dok sam bio u vojsci svake sam nedjelje dolazio na utakmicu- nastavlja prebirati po nogometnim uspomenama Babriga, kojeg danas posebno smeta promjena imena iz Udarnika u Kurilovec.

-Nažalost, danas više nemamo domaćih dečkiju u ekipi. Nemam protiv igrača sa strane ništa, no to nema dušu, kao što danas imaju neki naši selski klubovi. Ono što me veseli je veliki broj djece u klubu. Uvijek smo znali reći „nas ne, a Udarnika bude zanavek“. Nažalost, Udarnika više ni zanavek. Ne mogu se složiti s tom promjenom imena. Ne znam kome je smetalo ime Udarnik- zapitao se.

Kao strastveni lovac najzaslužniji za pokretanje Lovačkog bala

Osim u vatrogastvu i nogometu, životni ga je put odveo i lovstvo. Sve je kaže započelo u ranoj mladosti, kada su kao djeca lovili zečeve i fazane, dok su pazili na krave koje su bile na ispaši.

-S vremenom se rodila želja da postanem lovac. Prije odlaska u vojsku položio sam lovački ispit, nakon čega sam se učlanio u Lovačko društvo Srna- priča nam Jančić, koji je danas predsjednik Srne već punih 20 godina.

A uz njegovo ustoličenje na mjesto predsjednika pokrenuta je još jedna tradicija, ona Lovačkog bala, koji je danas postao nezaobilazna fešta za sve lovce i one koji se tako osjećaju.

-To je bio jedan veliki angažman, no nije mi žao. Danas je to prepoznatljiva priča, a ja s ponosom mogu reći kako moja Velika Gorica ima lovački bal, dok mnoge sredine to ne mogu reći.

No, osim Lovačkog bala, kao predsjednik značajan je obol dao u izgradnji samog objekta i cijelog prostora oko Lovačkog doma, koji je danas reprezentativan.

Velika Gorica više nije ista

Razgovarajući o prošlim vremenima, naš sugovornik ističe kako Velika Gorica iz njegovih mladenačkih dana i danas više nije ista, kao i njegov rodni Kurilovec.

-Znali smo se po našim selima iz kojih smo dolazili. Danas, toga više nema. Goričani su tada bili nedodirljivi i „preštimani“, mi ostali smo bili „seljaci“. Danas se to izgubilo. Sva naselja naslonjena na Veliku Goricu stopila su se s gradom- govori nam Babriga, koji je za kraj imao samo jednu poruku;

-Živite punim plućima, dok još uvijek možete, jer starost za čas pokuca na vrata!

Intervju
Naši ljudi našeg kraja
Velika Gorica