Izveli pakleno lukav i luđački hrabar podvig: Pobjegli iz najzloglasnijeg zatvora na svijetu
Na današnji dan, 11. lipnja 1962. godine, trojica muškaraca – Frank Morris te braća John i Clarence Anglin – izveli su pakleno lukav i luđački hrabar podvig. Radilo se o bijegu iz najzloglasnijeg zatvora na svijetu – Alcatraza. Doduše, nisu bili prvi koji su zbrisali iz njega, ali su bili prvi, ali i jedini, koji su bijeg preživjeli. Tako barem pokazuju brojne indicije, piše Povijest.hr.
Naime, usred Zaljeva San Francisca, na hridi čiji surov izgled tek na rijetkim mjestima ublažava kržljavo raslinje, smjestio se Alcatraz, zatvor koji je, do ukidanja 1963. godine, bio rezerviran za “najgore od najgorih” i iz kojeg je, govorilo se, bilo nemoguće pobjeći. Nije se radilo o pretjerivanju – Alcatraz je doista bio utvrda odsječena od kopna jakim strujama.
Foto: Screenshot/YouTube
Stvoren plan
Godine 1934. preuređen je u zatvor najviše razine sigurnosti. Bio je dugogodišnje surovo odredište za zatvorenike. U Alcatrazu se nadzirao svaki njihov korak. Bijeg se nije činio kao realna mogućnost: ako bi netko i uspio svladati prepreke u vidu stražarskih tornjeva, električnih detektora pokreta te stotinu i pedeset do zuba naoružanih čuvara, pred njim bi se ispriječio hiroviti Tihi ocean. Hladne oceanske struje svaki su pokušaj preplivavanja činile nemogućom misijom.
Bilo je, međutim, onih koji su, oslanjajući se na vlastitu snalažljivost, pokušali “klisnuti” iz zloglasne kaznionice. Nečovječne mjere postupanja prema zatvorenicima, mnogima su dale hrabrost da pokušaju napustiti ovo mjesto, ma kako šanse za uspjeh bile male.
Tijekom godina, provedenih iza rešetaka zloglasne kaznionice, Frank Morris je slušao priče o neuspješnim pokušajima bijega iz nje, o nesretnicima koji su nestali u oceanskim dubinama. Uvjeren u svoju intelektualnu superiornost, zarekao se da će uspjeti u onome u čemu su toliki podbacili. Godine 1962. u glavi ovoga beskrupuloznog no lukavog kriminalca stvoren je plan.
Foto: Screenshot/YouTube
Plan bijega
S pravim alatom, mislio je, mogli bi se probiti dotrajali zatvorski zidovi, desetljećima izloženi snažnim vjetrovima i slanoj morskoj vodi. U tu svrhu regrutirao je Allena Westa, ne pretjerano bistrog no hrabrog i snažnog zatvorenika. Po Morrisovu nalogu, ovaj se, radeći na poslovima čišćenja, uspio domoći nekoliko starih turpija. Još dvojica urotnika, braća John i Clarence Anglin, ukrali su pak žlice iz zatvorske kantine te ih predali Morrisu. Alat za kopanje bio je spreman.
Jedini izlaz bili su ventilacijski otvori, koji su vodili u nenadzirani hodnik između zidova ćelija. Bili su preuski da bi se odrastao muškarac provukao kroz njih, pa su ih Morris i kompanjoni odlučili proširiti pomoću prikupljenog alata. Kako je kopanje proizvodilo zvukove, tom aktivnošću su se bavili samo u trenucima kad čuvara nije bilo u hodnicima. Dok su trojica kopala, četvrti bi glasno svirao harmoniku, prigušujući suspektnu buku.
Nakon višemjesečna iscrpljujućeg i stresnog rada, momci su se uspjeli probiti do hodnika iza zidova ćelije. Koristeći trenutke bez nadzora, od tamo su se popeli na krov zatvorskog bloka, gdje su, izvan vidokruga stražara na tornjevima, uredili malenu improviziranu radionicu. Ondje su prionuli sljedećem zadatku – izrađivanju splavi od ukradenih zatvorskih kabanica. Nakon više tjedana, neobično plovilo bilo je spremno za svoj neizvjesni put.
Foto: Screenshot/YouTube – Morris, John Anglin, Clarence Anglin
Sloboda ili smrt
Prije ukrcaja, trebalo je, međutim, riješiti ružnu no vrlo izvjesnu mogućnost da stražari zamijete njihovu odsutnost. Morrisova genijalnost tu je doista bljesnula – od sapuna, paste za zube, kaširanog papira i kose prikupljene u zatvorskoj brijačnici, izradio je prilično realistične glave. Svaki bjegunac stavio je svoga “dvojnika” u krevet te ga visoko prekrio dekom. Otvore u zidu skrili su pak kartonima na kojima su nacrtali ventilacijsku rešetku.
Dana 11. lipnja 1962. godine, stigao je dugoiščekivani trenutak. Trenutak koji je vodio u slobodu ili smrt. U avanturu su krenula samo trojica. Naime, inače hladan kao špricer, Allen West je u posljednjem trenutku doživio neku vrstu napadaja panike te, tresući se kao prut, odlučio ostati u svojoj ćeliji. Pod okriljem noći, Morris i braća Anglin su se popeli na krov zatvorskog bloka. Sa spakiranom splavi, spustili su se niz hrđavu, dotrajalu cijev. No, najgore ih je tek čekalo.
Mukotrpno i polagano se krećući, prešli su preko dvije ograde s bodljikavom žicom – Morris je prethodno precizno izračunao mjesta na kojima će to učiniti, izbjegavajući svjetla stražarskih reflektora. Bjegunci su se potom odšuljali prema oceanu te se, napuhavši splav harmonikom, otisnuli na njegovu tamnu, prijeteću površinu. Šibani vjetrom, počeli su veslati. Njihova tijela nisu nikada pronađena.
Foto: Screenshot/YouTube
Domogli se slobode
Iako je službeni zaključak istrage bio da su se utopili, poput tolikih bjegunaca prije njih, upućeni smatraju da su se ipak domogli Angel Islanda, nenaseljenog otoka smještenog sjeverno od Alcatraza. Smatra se da su od tamo pobjegli na kopno te utonuli u anonimnost. Naime, pet godina nakon Morrisova bijega, policiji se javio njegov nekadašnji školski kolega, tvrdeći da ga je vidio na Istočnoj obali.
Braća Anglin viđena su barem desetak puta, najčešće na sjeveru Floride. Osim toga, obitelji Anglin redovito su pristizale razglednice potpisane imenima “Clarence” i “John”, no analiza rukopisa dala je neodređene rezultate.
Zanimljiv je i sljedeći podatak – na sprovodu Clarenceove i Johnove majke, primijećene su dvije natprosječno visoke i drečavim bojama našminkane “žene”, koje su nestale s groblja prije kraja obreda. Trinaest godina poslije bijega, pojavila se fotografija koja je prikazivala dvojicu muškaraca u nekome brazilskom ugostiteljskom objektu – najmanje deset osoba zaklelo se da je riječ o braći Anglin.
Foto: Screenshot/YouTube
