In memoriam Vladimir Tomljanović
Nakon kratke i teške bolesti 6. travnja u Zagrebu je u 81. godini života preminuo zaslužni nogometni djelatnik i nezaobilazno ime vrbovečkog sporta dipl. pravnik Vladimir Tomljanović. Rođen je 1939. godine u Derventi, u Bosni i Hercegovini. U rodnim gradu završio je osnovnoškolsko obrazovanje dok je maturirao u Gimnaziji u Slavonskom Brodu.
Potom se upisao na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao 1964.
Od 1975. živi i radi u Vrbovcu, najprije kao sudac u Općinskom sudu Vrbovec, a potom kao predsjednik suda u razdoblju od 1977. do 1991. Od 1991. do umirovljenja 2009. zaposlen je u Državnom odvjetništvu Vrbovec na radnom mjestu općinskog državnog odvjetnika.
Uz uspješnu profesionalnu karijeru cijeli život je vezao uz nogometni sport kojem je ostao vjeran sve do posljednjeg daha. Kao ugledan i cijenjen sudac bio je jedini biran za predsjednika NK PIK Vrbovec u tri navrata: 1979. – 1981., 1983. – 1985. i 1987. – 1988. I svaki puta je uvelike pomicao granice djelovanja i zaslužan za ostvarenje povijesnih klupskih rezultata. Pružio je veliki doprinos 1979. prilikom prelaska Općinskog nogometnog saveza Vrbovec i NK PIK Vrbovec u Zagrebačku nogometnu zonu. Nesebično prisutan u životu kluba zalagao se za angažiraniji rad s najmlađim nogometašima te inicira osnivanju prve generacije pionira u jesen 1979. Pod njegovim predsjedanjem PIK Vrbovec započinje uspon od lokalnog nogometnog kluba u prepoznatljiv i ugledan klub republičke reputacije. PIK Vrbovec je najprije kao prvak Zagrebačke nogometne zone u sezoni 1983./84. izborio plasman u Regionalni ligu ZO Zagreb, a potom u sezoni 1987./88. kao regionalni prvak ulazi u Hrvatski nogometnu ligu sjever. Godinama kasnije aktivan je i u radu veterana PIK Vrbovec gdje je bio i predsjednik, ali istodobno vjerno prati zbivanja u klubu u kojem se ponovo reaktivirao na mjestu potpredsjednika Vrbovca od 2013. do 2015.
U ratnim godinama i u vrijeme tranzicije hrvatskog društva stvara postojane temelje uspješne sportske zajednice jer je 1991. izabran za prvog predsjednika Saveza športova Općine Vrbovec, koji je zapravo sljednik Saveza sportova za fizičku kulturu općine Vrbovec.
Povjerenik društva prijatelja i navijača splitskog Hajduka u Vrbovcu kojem je bio izuzetno privržen kao navijač. Jedan od glavnih inicijatora što je Hajduk 1992. jedini puta do sada gostovao u Vrbovcu. Sudjeluje u raznim humanitarnim i revijalnim utakmicama poput Debeli – Mršavi te u javnom životu na raznim sportskim izložbama.
Za svoj samoprijegorni i višegodišnji rad u sportu i javnom životu primio je niz društvenih i javnih priznanja, nagrada i odlikovanja od općinskog pa do državnog ranga. Između ostaloga tako je proglašen za sportskog djelatnika općine Vrbovec u dva navrata i to za 1979. i 1986., ali svakako je najvrjednije hrvatsko odlikovanje „Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara“ za osobite zasluge u sportu koje je primio 1997., a godinu dana kasnije odlikovan je i „Redom hrvatskog pletera“ za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana, dobitnik Godišnje nagrade grada Vrbovca, te priznanja za poseban doprinos u razvoju sporta Grada Vrbovca 2009.
Njegovo ime po dostignućima na sportskom i društvenom djelovanju svakako spada među najveća koja su stvarala povijest NK PIK Vrbovec, ulažući i veliki entuzijazam u razvoju vrbovečkog sporta. Veliki je to gubitak za sportski život Grada Vrbovca jer je njegova ostavština bila prije svega stvarana na međusobnog uvažavanju, progresivnim stremljenjima i pridržavanju kodeksa sportskih djelatnika. Vladimir Tomljanović se kao istinski intelektualac i sportski funkcionar nesebično i iskreno zalagao za razvoj svog grada Vrbovca, a kako je dostojanstveno živio i djelovao tako je i u tišini otišao, ali njegovo nasljeđe zaslužuje vrbovečki naklon velikom čovjeku.
Zbog izvanrednih okolnosti koje vladaju radi epidemije koronavirusa, supruga Nela i djeca Dominika i Benedikt, obavještavaju rodbinu, prijatelje i znance da će sahrana Vladimira Tomljanovića biti održana u obiteljskom krugu.
Zdenko Brezarić
