Hrvatski paradoks demokracije: Izbori s unaprijed poznatim ishodom
Kada se vlast formira bez ijednog glasa, bez jedne jedine konkurentske liste, to je demokracija samo po proceduri, ali ne i po suštini. Građani tih općina nemaju pravo izbora jer im nitko nije ni ponudio alternativu. U 35 općina sastav vijeća je poznat prije nego su se birališta otvorila. Na lokalnim izborima prije četiri godine to je bio slučaj u 15 općina. Rastući broj ovakvih “izbora bez izbora” pokazuje jasnu tendenciju – demokracija se sve više svodi na administrativni ritual.
HDZ koristi ono što mu sustav omogućava
Važno je naglasiti: HDZ ne krši pravila, već koristi ono što mu sustav omogućava. Ima organizaciju, logistiku, prisutnost na terenu i motivaciju da sudjeluje u svakom dijelu vlasti. Njihovi načelnici i gradonačelnici desetljećima su prisutni u lokalnim sredinama, poznaju svakog birača, često drže kontrolu nad lokalnim institucijama, vatrogasnim društvima, sportskim klubovima i udrugama. Sustav koji funkcionira – jer ga koriste učinkovito i dosljedno.
Problem nije u tome što HDZ pobjeđuje, nego u tome što mu nitko ne parira. U demokraciji, legitimna dominacija nije problem – ako postoji konkurencija. U ovom slučaju, problem je što suparnika jednostavno nema.
SDP – simbol izgubljene političke volje
Dok HDZ koristi sustav, SDP ga ignorira. U čitavoj priči o 29 općina s jedinom listom, SDP je prisutan u samo jednoj (Stari Mikanovci), i to u koaliciji s HSS-om. To je porazna slika. Stranka koja bi trebala biti glavna alternativa HDZ-u ne može ni skupiti kandidate. Lokalna organizacija SDP-a je devastirana, kadrovski iscrpljena i politički nevidljiva. Nacionalne teme, urbani identitet i kritika Vlade ne znače ništa u općinama gdje birači traže nekoga tko zna tko im kosi igralište i tko može popraviti lokalni put.
SDP ne zna, ne može ili ne želi ponovno izgraditi svoje uporište na terenu. Bez toga, stranka postaje politički fosil.
Apatija građana – najtiši saveznik statusa quo
No, odgovornost nije samo na strankama. I građani snose svoj dio krivnje. Apatija, nezainteresiranost i kronični nedostatak povjerenja u politički sustav rezultiraju niskom izlaznošću i izostankom pritiska za promjene. Građani u mnogim općinama su prihvatili status quo jer vjeruju da promjena nije moguća. Taj fatalizam najviše koristi onima koji već imaju moć. Jer dok oporba luta, a građani šute, vlada onaj tko ima organizaciju i disciplinu.
Rješenje? Dugoročno, uporno, dosadno
Popravak ovog stanja nije spektakularan. Ne dolazi preko noći, ni preko Twittera. Traži zakonodavne promjene koje onemogućuju izbore s jednom listom. Revitalizaciju oporbe na lokalnoj razini, posebno u organizacijskom smislu, ali i poticaje za nezavisne i lokalne liste koje mogu biti protuteža. Također bilo bi dobro da i stanovnici počnu biti više građanski aktivni i potiču lokalne inicijative koje mogu barem probuditi raspravu.
Demokracija će u Hrvatskoj opstati ne zato što postoji zakonom, nego zato što je netko želi živjeti i braniti, svakodnevno, u svakoj općini. Za to treba volja, znanje i strpljenje.
A trenutačno je jasno: HDZ koristi mogućnosti koje su mu dane. Oporba i građani – tek trebaju odlučiti žele li ih uopće koristiti.
