Gotovina zaplakao na mimohodu: Svaki put se trebamo s pijetetom sjetiti onih koji su dali živote za Hrvatsku
Dok je nakon svečanog vojnog mimohoda Ulicom grada Vukovara u Zagrebu u pozadini svirala pjesma Marka Perkovića Thompsona Ako ne znaš šta je bilo, kamere su zabilježile dirljiv trenutak: umirovljeni general Ante Gotovina obrisao je suze. Emocije su ga, kako je bilo vidljivo, u potpunosti svladale.
U tom trenutku, reporterka HRT-a Dajana Šošić pokušala mu je postaviti pitanje u prijenosu uživo, no Gotovina je zamolio da pjesmu posluša do kraja. Tek nakon toga obratio se javnosti – sabrano, mirno, ali i duboko emotivno.
– Ovaj mimohod je dokaz da važne datume i simbole države na jedan svečan i veličanstven način samo mogu obaviti naše oružane snage. Time su oni i čuvari tradicije. Njihova glavna i temeljna zadaća je čuvanje naše suverenosti i naše sigurnosti – rekao je Gotovina za RTL.
Prisjetio se i ratnih godina.
– To je bio jedan lijepi početak priče u početku Domovinskog rata. Naše oružane snage su ustrojene da bi nas obranile od agresora. Godinama smo to radili. Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine. I mnogi koji su izgubili zdravlje i koji nose trajni biljeg – vidjeli smo ih danas. Sretan sam što sam proveo ovaj dan zajedno s njima, i s borcima i s mladim ljudima – poručio je.
Oslobodili smo zemlju od agresora
Na pitanje gdje je bio na današnji dan prije 30 godina, Gotovina je kratko rekao:
– Vjerojatno na Brijunima.
Dodao je kako je upravo tada počeo završni čin rata.
Na opasku novinarke kako današnji prikaz vojne sile ostavlja dojam moći kakvu Hrvatska u Domovinskom ratu nije imala, Gotovina je odgovorio:
– Što bi bilo kad bi bilo, nije bilo. Imali smo ono što smo imali i s time smo izvršili zadaću. Oslobodili smo zemlju od agresora, učinili je sigurnom i zemljom slobodnih ljudi za sve koji žele živjeti s nama, poštivati naše zakone i naše simbole.
Prisjetio se i da je upravo tijekom kolovoza 1995. doživio i jedan osobni trenutak sreće.
– Pa da, tada sam se i oženio. To je život – rekao je s osmijehom.
