Gdje je stao park?
Prije otprilike godinu i pol dana započeli su radovi na uređenju parka na Savici. Naravno radovi su počeli u jeku kampanje za lokalne izbore. Samo ‘gradilište’ postalo je okupljalište za raznorazne kandidate. Lista ‘Zagreb je Naš’ vodila se logikom paljenja svijeća za preminuli park, Bandić je organizirao kvazi referendum kako bi uvjerio građane da većina građana želi da Grad uredi park, Mrak Taritaš je organizirala politički skup u samom parku, reakcija Sandre Švaljek svela na mantru kako gradom treba kvalitetno upravljati, dok se vrlo vjerojatno Drago Prgomet jedini od kandidata nije tamo pojavio.
Tko se danas uputi na zagrebačku Savicu u parku će vidjeti iste ljuljačke koje su tamo godinama, ledinu na kojoj je još jedino zamjetan hrbat što su ga napravili bageri na početku radova, radova koji su stali, a čija ploča se još uvijek nalazi na istočnom ulazu u park. Ploča sramežljivo najavljuje parkiće, trkaću stazu, biciklističku stazu, a sve je oblikovano u nekakvu čudnu fleku najsličniju amebi. Amebe su jednostanična bića koja su se jedino u stanju kretati.
No, tko se sjeća uzroka drame u parku na Savici? Nisu se gore navedene lijeve stranke i strančice ustale zato toga što im smeta staza za trčanje ili parkić. Ne! Njima je smetala crkva. Crkva koja je površinom bila oko 20% predloženih konstrukcija koje je Grad ponudio kao alternativu za uređenje parka.
Bili za crkvu, park bez ‘amebe’ ili s građevinama u obliku amebe istina je jedna. Danas je park na Savici neuredan. Dio je raskopan, stazice su u koliko toliko dobro stanju, parkić sigurno treba obnoviti, klupice ne bi bilo na odmet zamijeniti, a Savica je i dan danas bez crkve. Kako stvari stoje crkve neće biti ni u skorijoj budućnosti. Usprkos nastojanjima Vijeća mjesnog odbora Savica i Vijeća gradske četvrti Trnje, Grad je do sada ostao gluh na zahtjeve za pronalazak adekvatne lokacije na kojoj bi se gradila Crkva.
Zbog svađe oko parka Savica je ostala s jednim zemljanim brežuljkom i bez ideje kako dalje uređivati vlastiti okoliš.
