GASTRO: Sicilijanski kolač od krumpira – sljubljivanje Mediterana i to bez ribe i maslinova ulja!?
Na prvi pogled, zato što pripada Italiji, brzopleto se sicilijanska poistovjećuje s talijanskom kuhinjom, što je pomalo brzopleto zaključivanje. Jest da Sicilija povijesno, politički, kulturno, pa i gastronomski doista pripada Italiji, no sicilijanski način pripreme hrane je poseban. Stil kuhanja na otoku Siciliji iskazuje tragove svih kultura koje su postojale na otoku tijekom dva tisućljeća. Nedvojbeno, sicilijanska gastronomija ima puno toga zajedničkog s talijanskom, ali osjeti se tu i grčki, španjolski, francuski i arapski utjecaji.
Sicilijanski kuhar Mithaecus, rođen tijekom 5. stoljeća prije Krista, zaslužan je što je u Grčku donio znanje o sicilijanskoj gastronomiji. Njegova je kuharica bila prva na grčkom, pa se zato njega navodi kao najstarijeg autora kuharice u Europi čije je ime poznato.
Arapski utjecaji na sicilijansku kuhinju prate arapsku dominaciju na Siciliji u 10. i 11. stoljeću, a uključuju upotrebu marelica, šećera, limuna, slatkih dinja, riže, šafrana, grožđica, muškatnog oraščića, klinčića, papra, pinjola i cimet. Pronađeni su i normanski utjecaji, poput naklonosti mesnim jelima. Židovska zajednica, koja je također živjela na otoku, ostavila traga na sicilijanskoj kuhinji, oni su odgovorni za uvođenje češnjaka prženog na maslinovom ulju. Kasnije su Španjolci donjevši brojne nove namirnice iz Novog svijeta, uključujući kakao, kukuruz, papriku, puretinu i rajčicu, zajedno s ostalim proizvodima, dali svoj obol posebnostima sicilijanske kulinarske prakse. Grci su na istočnoj obali otoka bili kolonizatori još u doba antike, a u svakonevnoj su prehrani davali i prednost ribi, maslinama, mahunama, pistacijama i svježem povrću. Veliki dio otočke kuhinje potiče upotrebu svježeg povrća poput patlidžana, paprike i rajčice te ribe poput tune, orade, brancina, sipe i sabljarke. U Trapaniju u krajnjem zapadnom kutu otoka, sjevernoafrički utjecaji su očigledni u upotrebi kus-kusa itd.
|
Sastojci : |
|---|
| 1 kg | krumpira (za kuhanje) |
| 200 g | pancete |
| 100 g | tvrdog sira (planinski ili gauda) |
| 150 g | sira mozzarella |
| 40 g | ribanog sira |
| 3 česena | češnjaka |
| 2 dl | mlijeka |
| 4 kom | jaja |
| 100 g | maslaca |
|
1 žlica |
peršina |
| 100 g | krušnih mrvica |
| sol, papar |
Način priprave:
Najprije staviti kuhati krumpir u lonac sa hladnom vodom. Zatim pancetu narezati na sitne kockice i prepržiti u posudi bez masnoće. Tvrdi sir i mozzarellu također narezati na sitne kockice. Kada krumpir omekša, ocijediti ga, oguliti i protisnuti. Ostavite malo krumira kojeg izrežete na kocke i stavite na vrh kolača prije pečenja. Na laganoj vatri otopiti mlijeko i maslac pa ugasiti vatru te dodati protisnuti krumpir. Začiniti solju i paprom i izraditi pire. Zatim, u pire redom dodavati prepržene kockice pancete, nasjeckane sireve i ribani sir, protisnuti češnjak, umućena jaja te sjeckani peršin. Kuhačom sve zajedno dobro izmiješati. Dobivenu smjesu premjestiti u, papirom za pečenje obložen kalup za tortu, ravnomjerno rasporediti te posipati krušnim mrvicama. Peći u zagrijanoj pećnici 60-80 minuta na temperaturi od 180-190 stupnjeva. Gotov kolač prije vađenja ostaviti u kalupu da se malo ohladi. Može se poslužiti kao hladni ili topli prilog jelima ili kao samostalno jelo. Dakako, uz neku od sezonskih salata!
