GASTRO: Kiseli kupus s kobasicama i špekom – idealna zimska kombinacija!

Gastronomska povijest u hrvatskoj interpretaciji, uglavnom, istražuje utjecaje velikih naroda na našu nacionalnu kuhinju koja je nastala pod velikim germanskim i romanskim utjecajem, dok su svoj obol našim jelima, nedvojbeno, dali i Osmanlije. Ipak, postoje namirnice i jela koja su naš autohtoni prilog europskoj i svjetskoj gastronomskoj baštini. Kiseli kupus je jedna od njih. Naime, poznat još iz doba stare antike. Rimljani su ga smatrali najboljim povrćem, prvi glasovi o njemu u Europi sežu u 4. stojeće prije Krista, a svoj su doprinos širenju Europom dao Džingis-kan i Tatari koji su svojim prodorima širili i miris kisela kupusa, koji se tako udomaćio u u istočnoeuropskim i germanskim kuhinjama, ali i u drugim zemljama, uključujući Franačku.

Neprijeporno je da fermentirane namirnice, kao način čuvanja hrane, odavno prisutne, no svi priznaju da slavenski, time i hrvatski način kiseljenja kupusa tijekom povijesti je prevladao. Razlika je u tome što su se u rimskom načinu priprave glavice kupusa posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, dok slavenski postupak zasniva na stvaranju mliječne kiseline nastale bakterijskom fermentacijom šećera iz kupusa.

 

Sastojci:

800 g nerezanog kiselog kupusa
250 g slanine
2 kom. domaće kobasice
1 glavice crvenog luka
3 česena bijelog luka
1 žlica mljevene crvene paprike
2 žlice svinjske masti
2 dl bijelog suhog vina
1 žličica začina kim
sol, papar

 

Način priprave:

Kiseli kupus i uz dodatak češnjaka i masnoće. Postupak se svodi na reduciranje vode tako da, spravljeno jelo ne smije imati puno tekućine. U međuvremenu kobasice skuhati u slanoj vodi kojoj dodamo malo vina. Skuhati i krumpir odvojeno. Malo kima dobro odgovara kuhanom kiselom kupusu, a crvena paprika je neizostavna. Jelo poslužujemo u zdjelicama – na dno kupus, preko njega kobasice, a sa strane krumpir.