GASTRO: Hrvati jedu najviše kruha i pekarskih proizvoda u Europi. Zato nije glupo brojati kalorije!
Prema statistikama Hrvati godišnje pojedu čak 62 kilograma kruha i drugih pekarskih proizvoda po glavi stanovnika, čime smo prema kriteriju konzumacije gotovih industrijskih proizvoda od žitarica izbili na prvo mjesto u Europskoj uniji. Prosječan Europljanin u istom razdoblju pojede ravno 7 kilograma manje!
No, osim te kvantificirane porazne činjenice “bode” i podatak da među pekarskim proizvodima koje toliko volimo i svakodnevno konzumiramo prevladava kruh od bijelog brašna koji je ubjedljivo najmanje prihvatljiva opcija u gami pekarskih proizvoda kojima obiluje naše tržište, tako da su trgovine prekarskih proizvoda u Hrvatskoj, u stvari, postale najmasovniji oblik fast food, trv. brze hrane, nažalost, s tendencijom rasta.
Podsvjesno gledano, mi smo oduvijek bili “gladni kruha”, tako da kod nas izjave tipa “ja kruh moram jesti i sa tjesteninom i uz krumpir” dio nacionalne gastronomske mitologije, no da se na nju nadovezao globalni trend strelovitog rasta uporabe indurstrijski proizvedenih poluprerađevina, usput svaki peti kruh u Hrvatskoj i većina pekarskih proizvoda su polugotovi industrijski proizvodi prepuni različitih kemijskih dodataka (aditiva) vrlo dvojbene nutricionističke vrijednosti, a i u tranzicijskom siromaštvu cijena krušnih izrađevina je među najznačajnijim čimbenicima odluke o kupnji pojedinog proizvoda, zaključak koji se nameće sam od sebe je da je kultura kruha i pekarskih proizvoda u Hrvatskoj vrlo slaba. Kad je kruh i pekarski proizvodi u pitanju jedemo nekvalitetn, previše i, što je najparadoksalnije, skupo. Jer, upravo su ti proizvodi u Hrvatskoj među skupljima u Europi.
Ušli smo u vrzino kolo, koje je nemoguće promijeniti bez promjene prehrambenih, posredno kulturnih navika. Zato smo odlučili rubriku na našem portalu podijeliti po danima, tako da ćemo ponedjeljkom razmatrati nutricionističke vrijednosti pojedinih namirnica i njihovih izrađevina, svjesni da je gastronomija i kulinarija potraga za okusima, teksturama hrane i doživljajima, ali ipak je dobro znati što jedemo.
Započinjemo s kroasanima, koji su u svijetu poznati po francuskoj inačici croissant, što znači mjesec mlađak. No, croissant, ipak nije francuskog, već autrijskog podrijetla. Prema predaji, kroasan je nastao u Austriji za vrijeme turske opsade Beča 1683. godine. Kako su se pekari, ujutro, prvi u gradu ustajali prvi su primijetili da Turci organiziraju napad i alarmirali su grad. Tako su uvelike pridonijeli obrani i spašavanju Beča. U znak sjećanja na taj događaj napravili su kroasan i oblikovali ga, prema turskom simbolu, kao polumjesec. Croissant je francuskim uičinila supruga francuskoj cara Luja XVI. Marija Antoaneta, koja je bila austrijskog podrijetla, odnosno kćer austrijske carice Marije Terezije.
CROISSANT
|
Hranjive vrijednosti u 100 g: |
|
|---|---|
| energija | 1.749 kJ ili 419 kcal |
| standardna težina | 57 g |
| masti | 25,3 g |
| zasićene masne kiseline | 17,8 g |
| ugljkohidrati | 40,3 g |
| šećeri | 6,3 g |
| bjelančevine | 6,5 g |
| sol | 1,14 g |
Prednosti i mane:
Kroasan dobiva svoju prepoznatljivu hrskavu teksturu zahvaljujući visokom omjeru maslaca i brašna. Tijesto se razvlači na tanke slojeve koji se mažu maslacem. Upravo maslac čini kroasan vrlo bogatim zasićenim mastima, tako da je samo jedan kroasan dnevno tijekom tjedan dana dovoljan da “natučemo” dodati dodatnih 1500-2000 kalorija, što u tijelu znači otprilike dodatni kilogram masti! Istodobno, klasičan francuski doručak podrazumijeva i croasan, a Francuzi, statistika kaže, uopće nisu nacija debelih ljudi. Razlog je vrlo jednostavan, uvijek se konzumira uz doručak, najviše dva do tri puta tjedno i redovito samo jedan komad. A doručak je, to je staro pravilo, najmanje sporan obrok jer se tijekom dana energija koju smo njime unijeli u organizam potroši. Francuzi su, inače poznati po puno količinski manjih obroka dnevno, što je zdrava navika. Uz sto tamo se kroasan smatra slasticom, kolačem.
