FILIP OROZ, trener-igrač NK Lonja: Shvatio sam da bi mi puno značilo da iz „ničega“ napravim nešto

Nitko iz Uprave županijskog prvoligaša Lonje nije očekivao da će Lonjičaki biti najugodnije iznenađenje u ovoj sezoni i da će zasjesti na prvo mjestu. Naime, u ljeto su Lonju napustili: Igor Maksimović, Slavko Vidović, Vjekoslav Šumić, Petar Jerković, Kristijan Hmelina, Luka Franić, Luka Baček i Ivan Fluka koji su bili standardni prvotimci. Predsjednik Ivan Kralj i članovi Uprave su zasukali rukave te su u novoj momčadi Lonje svoje mjesto pronašli: povratnici Ivica Salopek, Mario Simonović, Nikola Starčević, Danijel Solarić, Bruno Hren, Josip Pavić, Toni Srdarević, Andrija Barišić, a seniorskim pripremama bili su priključeni talentirani juniori Karlo Severec, Ante Topalović, Matej Dokuš, Josip Risonjić, Petar Gruden… Dakako, da je u cjelokupnom remontu momčadi trebao i novi trener pa je izbor pao na iskusnog igrača Filipa Oroza, koji je tijekom prošle sezone bio stožerni igrač Lonje.

Upravo je trener Filip Oroz pun pogodak jesenskog dijela kojem je Uprava Lonje iskazala veliko povjerenje u jednom iznimno izazovnom trenutku stvaranja nove momčadi. Oroz odlično poznaje igrače Lonje pa mu je bilo puno lakše posložiti momčad koja sada bez respekta juriša na jesenski naslov. Na početku ambicije Lonje su bile zlatna sredina, ali je bilo i naznačeno, da se neće odreći niti rezultata iz prošlih dviju sezona kada su završili na visokom 3. mjestima. Upravo je trener Oroz pokrenuo zajedno sa seniorima Lonje rezultatsku lavinu, koji drže prvo mjesto nakon 6. odigranog kola 1. ŽNL Istok. Lonja je ostvarila 5 pobjeda te jednu utakmicu odigrala neriješeno s gol razlikom 14 : 6 i osvojila 16 osvojenih bodova. Trenutno je prvi klupski strijelac Andrija Barišić koji je postigao 5 zgoditaka.

Stoga smo obavili razgovor s trenerom Filipom Orozom koji uspješno vodi Lonju, koja je prema dosad ostvarenim rezultatima postala jedan od najozbiljnijih kandidata za osvajanje jesenskog naslova.

Lonja se nalazi već par kola u liderskoj ulozi novog prvenstva. Kako ste uspjeli takoreći novu momčad Lonje dovesti u takvu poziciju?

Iskreno kada sam čuo da sam kandidat za trenera Lonje te da je otišlo šest i više prvotimaca na prvu sam bio protiv angažmana. Međutim, duže razmišljajući shvatio sam da bi mi puno značilo da iz „ničega“ napravim nešto, jer bi time sam sebi dokazao, da uz potporu ekipe u mom slučaju i suigrača radim dobar posao. Prošao sam puno klubova i trenera u svojoj karijeri te od svakog uzeo nešto što je meni pomagalo i što me je uvijek tjeralo da budem bolji. Imam svoje principe po kojima radim, neki nisu bili navikli na takav način rada do sada, ali zato vremenom prihvaćaju moje treninge savjete i sugestije. Na prvom okupljanju sam im rekao samo da želim da svima dokažu da mogu igrati ovu ligu, osigurati bezbrižan opstanak te ako bude mogućnosti da se uključimo i u borbu prema vrhu. Ono što su postigli moju igrači je nestvaran rezultat kojem se divimo iz kola u kolo pri pogledu na tablicu. U ovom rangu natjecanja mislim da je najbitnije stvoriti prijatelje, a ekipa će iz toga izgraditi zajedništvo i momčadski duh koji će donijeti pobjede i pozitivno ozračje u svlačionici. Dakako, da se onda takva vrlo dobra atmosfera prijenosi i na članove Uprave, ali i među redove navijača i simpatizera kluba. Moram napomenuti da nam je na početku sezone izuzetno puno značio povratak legende lonjičkog nogometa, Ivice Salopeka, koji je naš istinski kapetan uz kojeg naši mladi igrači stasaju i dobivaju na samopouzdanju. Puno mi znači što su na okupu ostali iskusni igrači: Ivan Marko Ivoš, Ivan Kobaš, Matija Pušić, Matija Delija, Davor Pavlić, Franjo Mandić i braća Mihael i Krešimir Forgač koji su nositelji igre i potpora mlađim igračima da se razviju i grade samopouzdanjem sa svakom odigranom utakmicom. Šteta što se u međuvremenu teže ozlijedio Mihael Forgač pa njega ne možemo računati do kraja jesenskog dijela, a ozlijedio se i mladi Ivan Horvatinović. Međutim, u međuvremenu se vratio Luka Baček pa opet dobivamo kvalitetnog igrača u momčadi. Imamo kvalitetni sastav, spoj mladosti i iskustva, koji se još uvijek uigrava i svakom utakmicom dižemo razinu naše igre, što se nadamo da će biti dostatno da izdržimo do kraja na prvom mjestu.

Kako se sada osjećate na toj poziciji jer ste postali meta ostalih klubova koji žele srušiti lidera?

Idemo od utakmice do utakmice, ne preskačemo stepenice. Ne zamaramo se ni najmanje takvim stvarima. Imamo svoj model igranja utakmice koji se za sada pokazao dobrim i pokušat ćemo nastaviti u tom tonusu. Istina je da nas sada svi drugačije gledaju jer kad igraš protiv prvoga imaš psihološki pozitivan moment koji ti ni jedan trener ne može usaditi. Tim teže za nas, ali kažem mi igramo nogomet, doći će i porazi jer je i to sastavni dio nogometa. Ako je netko bolji neka pobjedi, stisnuti ćemo im ruku, čestitati i poželjeti im sreću.

Koji su Vam najveći rivali u borbi za jesensku titulu?

Možda će zvučati čudno, ali mislim da naš najveći rival možemo biti mi sami sebi, dok god se poštujemo i igramo nogomet iz gušta ne trebamo gledati druge. Trebamo uživati u trenutku nogometne igre, još ako te i rezultat prati nitko sretniji od nas. Vjerujem u svoju momčad, gledamo sebe te ne dijelimo protivnike na dobre i loše jer oni su ti koji nas čine boljima. Ali ako baš moram nekoga izdvojiti mislim da su tu Kloštar, Dinamo Hidrel i Meštrica među najozbiljnijim kandidatima za osvajanje jesenskog dijela prvenstva.

Koliko Vam je teška uloga trener – igrač?

Nije mi prvi takav slučaj, već sam tako radio kad sam bio u Rakovcu. Da je teže sigurno da je nego gledati i bolje vidjeti sa strane, ali rezultat nam ide u korist pa zašto mijenjati neke stvari. Uživam u dvostrukoj ulozi i čekam da netko od naših mlađih dečki nauči nešto od nas starijih te da nas u narednom vremenu zamjeni. Imamo potencijalne mlade igrače pred kojima je vrijeme…

U kojoj mjeri Uprava prati uspjeh prve momčadi?

Kao i svagdje tako je i kod nas trenutno, tko sretniji od Uprave čiji je klub na čelu tablice. Nemamo loše riječi prema Upravi kluba, prate nas u svim zahtjevima i željama koliko mogućnosti dozvoljavaju. Skromni smo, ne tražimo puno pa nam je klopa, cuga i druženje sasvim dovoljno. Na kraju iz toga dolaze lijepe stvari u kojima trenutno guštamo. S predsjednikom Ivanom Kraljem sam u svakodnevnom kontaktu i puno razgovaramo i izmjenjujemo inicijative i prijedloge kako da klub što bolje funkcionirao jer su naši seniorski rezultati na kraju krajeva i promidžba same Lonjice na nivou istočnog dijela Zagrebačke županije. Za uspjeh seniora i općenito kluba pored predsjednika Ivana Kralja zaslužni su: nezamjenjivi Franjo Poturiček Frenki, sveprisutni Marko Solarić, te Tihomir Antolković, Mladen Horvatinović, Siniša Ivoš, Krešimir Kralj, Josip Kralj, Dalibor Branjušić, Anto Topalović i drugi. Svi zajedno radimo na unapređenju rada u Lonji, a time smo privukli i veliki broj gledatelja na naše utakmice, ne samo iz Lonjice nego i iz Vrbovca, Peskovca, Gračeca i drugih okolnih mjesta. Kada nam na svaku utakmicu dođe više od 100-tinjak gledatelja, to je definitivno znak da Uprava kluba radi dobar posao, a naše je da se odužimo što boljim seniorskim rezultatima. Stoga ne možemo više pobjeći od činjenice da smo jedan od glavnih kandidata za jesenskog prvaka. U klubu nema euforije, jer smo svjesni da nam pretjerano oduševljenje može samo naštetiti, ali da nam godi ova situacija liderske situacije, to je sigurno.

Izvrsni rezultati Lonje sve više privlači gledatelja na nogometno igralište u Lonjici pa su utakmice pored sportskog postale i društveno zbivanje ne samo Lonjice nego i šireg kraja. Naime, uz mnoštvo nogometnih navijača i kibica, lijepo je vidjeti i sve više djevojaka i žena s djecom, koji svi zajedno uživaju u nogometnim utakmicama i druženjima. Lonja je trenutno daleko najuspješniji nogometni klub s područja Nogometnog središta Vrbovec pa bi osvajanje jesenskog naslova bilo u pravoj klupskoj godini. Lonja je ove godine namjeravala obilježiti nizom manifestacija proslavu 60. obljetnice osnutka, ali je proslava odgođena za 2021. zbog epidemije koronavirusa.