DUBRAVKA CUNDEKOVIĆ, umirovljena profesorica Gimnazije Velika Gorica: Uvijek smo se sretni vraćali u razred, koji će nam sada malo i nedostajati

Već tradicionalno povodom Svjetskog dana učitelja, koji se obilježava 5. listopada, Zagrebačka županija prigodno je nagradila učitelje, nastavnike i profesore koji su kroz radni vijek podučavali djecu, a sada su otišli u mirovinu. Prijem je održan po 20. puta, a domaćin ovogodišnjeg bio je Sveti Ivan Zelina.

Među 41 nagrađenim učiteljem, nastavnikom i profesorom bila je i Dubravka Cundeković iz Gimnazije Velika Gorica.

-Drago mi je što smo danas ovdje zajedno i da na ovaj način obilježimo ovaj važan trenutak, kada prelazimo u malo drugačiji tempo naših života- kazala je Dubravka Cundeković, koja je u Gimnaziji Velika Gorica provela radni vijek od 42 godine pridavajući hrvatski jezik.

-Ponekad sam bila stroga, no naš je posao jako mukotrpan, rudarski i težak i da ne uvedemo pravila igre ne bi se ništa usvojilo niti znalo. S druge strane, svi mi profesori smo poput Feniksa koji usprkos tome poslu koji od nas zahtijeva puno energije, dinamike i tolerancije uvijek smo se sretni vraćali u razred. Zbog toga smo i izdržali sve te godine u razredu. Bila sam sretna i zadovoljna, jer uvijek se na kraju sjetim da nisam Sizif, jer sve ono što smo radili čini mi se na kraju je imalo smisla tako da taj rad i trud nije bio uzaludan- naglasila je profesorica Cundeković, koja u mirovini ne misli mirovati.

-Uvijek postoje neke knjige koje nisam stigla iščitati, jer su tu uvijek bili neki dnevnici čitanja, eseji, lektire…. Sada će se pronaći vremena za čitanje toga što će me radovati, ali i za uživanje u cvijeću i unucima. Iskreno, osjetit će se i ona mala žal za razredom- otkrila nam je ova umirovljena profesorica i otkrila neke lijepe trenutke iz svoga rada u Gimnaziji Velika Gorica.

-Tijekom ovih četrdeset godina đaci koje sam podučavala danas su uspješni na svojim područjima za koja su se opredijelili. I danas mi se javljaju bivše generacije učenika koje su mi čestitale i odlazak u mirovinu. Nedavno sam bila na dvadesetoj godišnjici mature jednog razreda gdje me jedan učenik upitao “profesorice je l’ se vi sjećate kada ste mi u prvom razredu rekli dam kao konj iz jednog putopisa”. Odgovorila sam mu “Petre, kako se ne bih sjećala pa to je tata tebi najprije govorio da si tako uporan, a ja sam potvrdila da si tako uporan i plemenit. Dakako, bilo je ti još jako puno lijepih trenutaka- zaključila je razgovor Dubravka Cundeković.