DARKO BLAŽINČIĆ, glavni tajnik ZSUGVG: Za daljnji razvoj velikogoričkog sporta potrebna je sinergija svih sudionika
Darko Blažinčić u velikogoričkom sportu je prisutan od 1998. kada se priključio Udarniku iz Kurilovca, odakle je otišao u Radnik gdje je bio do posljednjeg dana kluba, čiji je status 2009. naslijedila HNK Gorica, gdje je i danas na poziciji tehničkog direktora. Osim toga, od 2013. prisutan je u Zajednici sportskih udruga, gdje je u dva mandata bio dopredsjednik, dok je u posljednjem mandatu postao glavnim tajnikom. Na novoj se poziciji dobro snašao, a profesionalnim odnosom koji ga krasi od prvog dana sportskog djelovanja pokrenuo je mnoge stvari.
Za početak razgovora možete li nam malo više reći o svojim sportskim počecima u Velikoj Gorici, koji sežu na kraj 90-tih godina?
Moj velikogorički sportski put vezan je uz nogomet i Kurilovec, gdje sam se u rad kluba uključio 1998. na poziv ondašnje Uprave. Obnašao sam dužnost tajnika, sportskog direktora i trenera, a krajem 2003. prešao sam u Radnik, gdje sam bio sve do formiranja HNK Gorice, gdje sam i danas tako da je moj sportski put ušao u 25-tu godinu.
Krenuo sam iz rođenog i voljenog Preloga, gdje sam igrao za NK Mladost, sve do juniora. No, put me preko Zagreba, Splita i opet Zagreba odveo u Veliku Goricu, gdje živim od 1995.
Danas, osim što sam tehnički direktor u HNK Gorici, od ožujka 2021. glavni sam tajnik Zajednice sportskih udruga, tako da možemo reći da kroz ove dvije funkcije skrbim za dobrobit velikogoričkog sporta.
Sami ste rekli kako ste uz nogomet gotovo 25 godina, možete li usporediti vrijeme kada ste krenuli i danas, jer mnoge su promjene obilježile to razdoblje.
Nogomet velikim koracima ide prema naprijed i to u svakom pogledu. Ja uvijek volim reći kako se nogomet igrao prije 100 godina, i kako će se igrati ponovno za 100 godina. No, sve ostale stvari koje su vezane za nogomet podižu se sustavno na jednu višu razinu, što je za svaku pohvalu. Na prijelazu stoljeća piramida turopoljskog nogometa počela se narušavati jer Radnik je ispao u Jedinstvenu županijsku ligu, što su drugi klubovi iskoristili i prestigli Radnik, zahvaljujući kvalitetnim upravama i pojedincima koji su skrbili za te klubove. Sjećam se kako smo mi u Kurilovcu tada imali jednu mladu i ambicioznu ekipu ljudi, te smo se u dvije godine plasirali u 3. HNL, što je bio veliki uspjeh, a rezultate seniora su popratili i rezultati mlađih kategorija jer se i u nogometnoj školi također dobro radilo.
Infrastrukturni i ostali prateći uvjeti u tom razdoblju bili su na daleko nižoj razini, no kako je vrijeme odmicalo, stanje se poboljšavalo na svim razinama, u infrastrukturi, upravljanju klubovima i logističkoj potpori. 2006. godine Radnik se kroz kvalifikacije vratio nazad u Treću ligu i tada je napravljen prvi veći iskorak u rezultatskom uspjehu kluba. Nažalost, Gradski je stadion tada bio dosta zapušten, jedan pomoćni teren je bio oranica, dok se glavni i prvi pomoćni teren nisu održavali kako treba, nije se ulagalo. Strpljivo korak po korak gradili smo ondašnji Radnik i podizali kvalitetu rada ali i Gradskog stadiona, no to je bilo nedovoljno i s odmakom mogu reći kako se tada trebalo puno više ulagati. Ono što je najviše pridonijelo razvoju Radnika i infrastrukture bila je uloga HNS-a koji nas je prepoznao i imao veliko povjerenje u nas te nam povjeravao organizaciju velikog broja međunarodnih utakmica mlade reprezentacije Hrvatske ali i niza kvalifikacijskih utakmica za prvenstvo Europe svih mlađih muških i ženskih reprezentacija Hrvatske. Sjećam se kako je reprezentacija U-21 koju je tada vodio Slaven Bilić tada odigrala osam utakmica u Velikoj Gorici.
Formiranjem HNK Gorice i dolaskom Nenada Črnka na čelno mjesto u klubu, udareni su novi temelji u razvoju kluba te je klub nastavio s uspješnim rezultatima a dobio je i punu potporu Grada Velike Gorice koji je iz godine u godinu ulagao sve veća sredstva u razvoj infrastrukture te se došlo do ovoga što danas imamo i na što možemo biti ponosni.
Sada mogu reći kako je stvorena jedna dobra i stabilna piramida velikogoričkog nogometa te imamo klubove u gotovo svim rangovima natjecanja. Raduje me što svi klubovi imaju uređenu infrastrukturu koja je zasigurno među boljima u regiji, a tu prvenstveno zasluge idu Gradu koji je ulagao u taj segment. Ja samo mogu istaknuti kako je pred nogometom u Velikoj Gorici lijepa i svijetla budućnost.
No, Velika Gorica nije samo nogomet, tu su i košarka, rukomet, odbojka, streljaštvo, ali i brojni pojedinačni sportovi koji također postižu sjajne rezultate.
Ljudima širom Hrvatske, ali ponekad i nama samima, neshvatljivi su ti uspješni rezultati naših sportaša i mogu s ponosom reći da su velikogorički sport i sportaši najveći promotori Velike Gorice. S financijskim sredstvima s kojima Zajednica sportskih udruga i klubovi raspolažu a koja nam se u skladu s gradskim proračunom dodjeljuju, rezultati su začuđujući u onom pozitivnom smislu. Slobodno mogu reći kako su rezultati naših 52 članice koje su u Zajednici, jedan fenomen koji je jako teško objasniti.
Velikogorički sport je pravi primjer kvalitetnog i pravilnog razvoja sporta. Ono, što nam možda malo nedostaje za još bolje rezultate je nedostatak dvoranskog prostora. Velika Gorica postaje poželjan grad za život jer se sve više mladih ljudi doseljava i to ima svoj odraz na društveni život. Kada govorimo o sportu tada treba znati kako se sve više mladih uključuje u sport i sada smo došli u situaciju da klubovi koji koriste dvoranski prostor više ne mogu primati djecu. No, rješavanjem tih problema velikogorički sport će nastaviti s ovim trendom razvoja i zasigurno biti i nadalje u hrvatskom vrhu.
Sve to što je do sada napravljeno po pitanju sporta dobilo je i konačnu nagradu imenovanjem Velike Gorice europskim gradom sporta za 2023.
To je jedan veliki dobitak za naš grad, posebno u promidžbenom dijelu. Kada smo radili pripreme i samu prezentaciju za tu titulu kroz 14 sportsko programskih područja, najbolji pokazatelj da smo to odradili na izuzetno visokoj razini je taj što nam je Komisija ACES Europe dostavila pozitivan odgovor za samo dva dana. Ponosimo se svi zajedno u Zajednici na ovu titulu, jer ona je dokaz ispravnog puta kojim idemo. Ova je nagrada dokaz da smo i međunarodno priznati i da i tamo imamo svoje zajamčeno mjesto. I nadalje, svi zajedno trebamo još puno raditi na podizanju cjelokupne kvalitete goričkog sporta.
Sport počiva na volonterima, ima li onih pravih istinskih volontera još uvijek u sportu?
Uz stručni rad, kvalitetni sportski djelatnici i volonteri jedan su od većih problema. Nažalost, jedna generacija istinskih volontera su ljudi koji su ušli u zavidne godine i kako mi volimo reći oni su se „puno potrošili“ i vuku s onim zadnjim atomima snage. Naš, velikogorički sport počiva na tim volonterima i njima treba reći jedno veliko hvala za sve što su napravili i što čine za boljitak sporta. Ipak, veseli činjenica što dolaze nove mlade snage, no tu ima još dosta prostora za napredak kako bi ti mladi napredovali i educirali se a potom i zauzimali ključna mjesta u klubovima. Oni ne smiju odustati na prvoj prepreci, trebaju vjerovati u sebe jer sport je prepun izazova i padova. No, kada padnete onda se vraćate jači i na tome treba ustrajati. Upravo, tu mi stariji sportski djelatnici moramo pomoći.
U Sportskoj zajednici ste od 2013. te ste u dva mandata bili dopredsjednik, dok ste prošle godine imenovani glavnim tajnikom. Kako gledate na to razdoblje?
S jednim odmakom mogu reći kako smo napravili puno dobrih stvari u proteklih desetak godina. Sport u početku nije bio toliko na vjetrometini i zakonskim obavezama, no sada je došlo jedno novo vrijeme kojem se treba prilagoditi. Svi skupa trebamo biti svjesni činjenice da je došlo drugačije vrijeme i „ono što je bilo jučer ne vrijedi danas“. Posljednjih godina sport je općenito u većem fokusu i pod jednim je novim tretmanom financijskog poslovanja jer je država nametnula jedan stroži režim u kontroli i transparentnosti poslovanja kojega se moramo pridržavati.
U tome dijelu sportska zajednica napravila je veliki pomak i Zajednica sportskih udruga se isprofilirala u svom punom smislu. Kako bismo udrugama olakšali funkcioniranje, Zajednica je sklopila zajedničko knjigovodstvo koje je preduvjet za transparentno poslovanje i namjensko trošenje sredstava, redovito imamo godišnju reviziju poslovanja. Moram napomenuti da su i klubovi sve odgovorniji i prilagođavaju se promjenama tako da se vidi pomak nabolje. Po tom pitanju funkcioniramo na jednoj visokoj razini, pomaci su vidljivi i na tom putu trebamo nastaviti raditi i dalje, jer prostora za napredak ima u svakom pogledu.
Povećao nam se broj članica, kao i broj novih ljudi koji su se istaknuli i u radu Izvršnog odbora i to su sve dobri pokazatelji uspješnosti Zajednice.
Jeste li zadovoljni s komunikacijom koju imate sa sportskim udrugama?
Jesam s obzirom na činjenicu da naša Zajednica ima 52 udruge u svome članstvu i ja kao tajnik komuniciram sa svima njima. Mi ipak pokrivamo 23 različita sporta kroz ove udruge. Tu imamo jedan prostor koji možemo poboljšati i na tome radimo svakodnevno. Ispitivali smo stanje u 10 najvećih sportskih zajednica u Hrvatskoj i vidjeli smo jednu činjenicu da najveći dio Zajednica proračunska sredstva dijeli u omjeru 65 posto za rad članica, a 35 posto za rad same Zajednice. Drugim riječima, sve te Zajednice imaju daleko više zaposlenih, nego mi u Velikoj Gorici, gdje je uz tajnika zaposlen i instruktor nogometa koji je svih obih godina involviran u rad Nogometnog saveza Velike Gorice i Zagrebačke županije, gdje mu je i sjedište. Mislim da tu ima prostora za još bolju komunikaciju ali mislim da je potrebno razmišljati i o zapošljavanju dodatne osobe, jer ovako s jednom osobom i toliko udruga i velikim brojem drugih obaveza to je dosta teško držati na jednoj visokoj razini.
Sport i rezultati idu prema naprijed, što sve treba napraviti kako bi zadržali tu ljestvicu. Malo smo se dotaknuli uvjeta i financija, no moje je pitanje može li Zajednica u sinergiji s Gradom napraviti taj još jedan iskorak?
Za razvoj velikogoričkog sporta potrebna je sinergija svih. Pri tome mislim prvenstveno na Grad i financiranje jer mi se financiramo u najvećem postotku iz gradskog proračuna. Osim grada, tu su i sve ostale sportske institucije u našem gradu, jer nemojmo zaboraviti kako su tu i Sportski savez osoba s invaliditetom, Sportsko rekreativni savez i Školski sportski savez i to su krovne organizacije s kojima treba surađivati. Potom su tu osnovne škole koje u čijoj su nadležnosti sportske školske dvorane i svakako i mjesna samouprava te na kraju svi naši klubovi.
Zajednička sinergija, bolja komunikacija i bolje razumijevanje jedni drugih preduvjet su za još veći i bolji iskorak prema naprijed. Zajednica sportskih udruga tu ima veliku odgovornost jer skrbi o dobrobiti i razvoju velikogoričkog sporta. Zajednica će i nadalje pružati svu potporu svim sportskim klubovima kao što je to činila i do sada u okvirima mogućnosti. Međutim, postavlja se pitanje da li da Zajednica u svome financiranju ide u daljnju kvantitetu ili da financira kvalitetu? Tu sada otvaramo Pandorinu kutiju, jer to je pitanje s kojim se već dugo bavimo i mučimo.
„Rasprodani“ ste 24 sata dnevno, jer veliki dio posla osim u Zajednici sportskih udruga obavljate i u HNK Gorici, kako sve to stižete obavljati na ovako visokoj i kvalitetnoj razini?
Ponekad se i sam pozabavim ovim pitanjem. Međutim često ponavljam, ako se nečega prihvatite, tada morate biti maksimalno angažirani na taj posao i morate dati sve od sebe i jednostavno trebate zanemariti svoj privatni život i sve ostale stvari. Naravno, obitelj je ta koja tu najviše trpi i ponekad mi je žao što nemam još više vremena za njih, posebno za unuke Laru i Belu.
Ako želite svoj posao raditi kvalitetno, treba prihvatiti činjenicu da nemate radno vrijeme i da ste na raspolaganju 24 sata dnevno. Od ranog jutra sam u pokretu i krećem od doma i posvećen sam radu u HNK Gorici i Zajednici sportskih udruga a povratak je u večernjim satima i to je više-manje moj svakodnevni raspored. Ja sam se za to pripremio i to je bio moj izbor, uz ljude koji su me predložili na te pozicije. Dok sam na tim pozicijama i nadalje ću dati sve od sebe da Zajednica sportskih udruga i HNK Gorica stalno idu naprijed te da ostvaruju još bolje rezultate, jer to je moja druga obitelj.
