Budiša: Jakuševec i Karepovac pred pucanjem, ali “napuljski scenarij” za sada nije realan
Photo: Hrvoje Kostelac/PIXSELL Dok se kapaciteti ključnih odlagališta u Zagrebu i Splitu približavaju granicama, a centri za gospodarenje otpadom još nisu dovršeni, otvara se pitanje ulazi li Hrvatska u rizičnu fazu upravljanja komunalnim otpadom. Mirko Budiša upozorava na realne izazove, ali odbacuje scenarij kolapsa poput Napulja.
Ključni problemi sustava i utrka s vremenom
– Problem je što su kapaciteti odlagališta Karepovac u Splitu i Jakuševec u Zagrebu pred svojim popunjenjem, a nisu izgrađeni centri za gospodarenje otpadom – upozorio je Mirko Budiša, zamjenik predsjednika HSLS-a i zamjenik ravnatelja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u emisiji Studio4.
Upravo taj vremenski nesrazmjer između punjenja odlagališta i kašnjenja infrastrukture predstavlja ključni operativni rizik. U Splitu se pokušava “kupiti vrijeme” preusmjeravanjem dijela otpada prema drugim sustavima i intenziviranjem odvojenog prikupljanja, dok Zagreb tek ulazi u fazu projektiranja centra u Resniku.
– Nadamo se da će centar biti izgrađen do 2028., ali iskustva pokazuju da takvi projekti kasne godinu do dvije – rekao je Budiša, otvoreno sugerirajući da bi Jakuševec mogao dosegnuti granice prije dovršetka sustava.
Odvajanje raste, ali obrada kasni
Iako Zagreb bilježi napredak u odvojenom prikupljanju otpada, ključni problem ostaje završna obrada.
– Nedostaju kapaciteti za sortiranje i reciklažu, pa odvojeni otpad često završava kao miješani – priznao je Budiša.
Drugim riječima, sustav je djelomično izgrađen: građani odvajaju, ali infrastruktura ne prati taj tempo. To stvara dodatni pritisak na odlagališta koja se pune brže od planiranog.
Prijeti li “napuljski scenarij”?
Na pitanje prijeti li Hrvatskoj kolaps sustava kakav je viđen u Napulju, gdje je grad ostao bez prostora za odlaganje otpada, Budiša odgovara oprezno, ali umirujuće.
– Sasvim sigurno će i Karepovac i Jakuševec biti popunjeni do svojih maksimalnih kapaciteta, ali ne bih rekao da prijeti napuljski scenarij – poručio je.
Naglašava kako država i Fond prate situaciju i pripremaju alternativna rješenja.
– Ako dođe do vremenskog disbalansa, zasigurno ćemo naći opciju B – rekao je, ne ulazeći u konkretne scenarije.
Planovi postoje, ali zapinje provedba
Na nacionalnoj razini, tvrdi Budiša, planovi i strategije postoje, uključujući izgradnju centara i povećanje stope odvajanja otpada koja je dosegla oko 50 posto.
– U sektoru gospodarenja otpadom ne možete uljepšavati stvari, problemi su vidljivi – rekao je.
No ključni problem ostaje provedba na lokalnoj razini.
– Dio gradova i općina nije uspio postići planirane razine odvajanja, pa se odlagališta pune brže nego što je predviđeno – upozorio je.
Uz to, dodatni pritisak stvaraju ilegalna odlagališta, čija sanacija zahtijeva značajna sredstva i administrativne procedure.
Novac postoji, ali nije dovoljan
Fond je, prema njegovim riječima, u posljednjih nekoliko godina uložio više od 500 milijuna eura u sustav gospodarenja otpadom, uključujući sanacije, sortirnice, kompostane i opremu.
– Novca nedostaje, i iz nacionalnih i iz europskih izvora – priznao je Budiša.
Time se potvrđuje da financijski okvir postoji, ali nije dostatan za ubrzanje svih potrebnih projekata.
Energetska postrojenja kao nedostajući element
Budiša posebno ističe da hrvatskom sustavu nedostaje završna karika – energane za obradu otpada.
– Veliki je nedostatak što plan gospodarenja otpadom Zagreba nije predvidio energanu – rekao je.
Dodaje kako će takva postrojenja, prije ili kasnije, biti nužna kako bi se sustav zatvorio i smanjila ovisnost o odlagalištima.
Zaključak koji se nameće
Iz Budišinih odgovora jasno proizlazi da sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj nije pred kolapsom, ali ulazi u osjetljivu fazu u kojoj će tempo izgradnje infrastrukture i odluke lokalnih vlasti biti presudni.
Između “kontroliranog sustava” i potencijalne krize stoji upravo ono na što se najčešće upozorava – vrijeme.
