Branko iz Velikog Polja i u 95. godini radi s motikom: Život je k’o i rosa
U Velikom Polju, u općini Lukač, živi Branko, 95-godišnjak koji i danas ne ispušta motiku iz ruku. Njegov život obilježen je radom u polju, noćima provedenim u štali i sjećanjima na teška ratna vremena, dok danas s tugom promatra kako selo ostaje prazno. Brankova priča svjedoči o vremenu kada je rad bio temelj opstanka.
– Gledaj ruku mojih! A motiku, svaki dan radim – govori Branko, pokazujući žuljevite dlanove.
Tijekom života bio je poznat po tome da zna teliti krave. Nije pomagao samo sebi nego i susjedima.
– A ja sam radio, telio sam krave sebi. Onda sam telio krave po selu. Pet krava za noć sam jednu telio – prisjeća se.
Dodaje kako je nekada svaka kuća imala barem jednu kravu. – Po dvije, po tri, četiri – govori Branko, opisujući selo u kojem je poljoprivreda bila život.
Odrastao je u teškim vremenima, obilježenim ratom.
– U jedanaestoj godini sam bio. Drugi svjetski rat je bio, nisi znao hoćeš preživiti – prisjeća se. Skromnost i disciplina, koje je tada naučio, pratile su ga cijeli život.
Danas na selo gleda s tugom.
– Nema naroda, ne hoda nitko. Mladi su otišli van, a stari u penziji – priča.
Na pitanje kako je doživjeti duboku starost, odgovara mirno, citirajući životnu mudrost svog strica.
– A sve to tako teče, teče… život je ko i rosa – kaže.
