Budiša: U Gospiću nema katastrofe, ali onečišćenje treba sanirati što prije
Rasprava o onečišćenju okoliša na području Gospića sve se više udaljava od struke i pretvara u političko nadmetanje, smatra Mirko Budiša. U objavi na Facebooku poručio je kako se problem ne smije umanjivati, ali ni prikazivati dramatičnijim nego što ga pokazuju dosadašnji nalazi.
– U ovoj medijskoj histeriji i poplavi političkog populizma oko slučaja Gospić najveća žrtva postala je istina. Slikovito, pada kiša, ali politički i medijski isplativije je vikati da je oluja – napisao je Budiša.
„Nema katastrofe, ali onečišćenje postoji“
Budiša tvrdi kako u Gospiću nema ekološke katastrofe niti ugrožavanja vode za ljudsku potrošnju, dok je utvrđeno onečišćenje pojedinih sastavnica okoliša lokalnog karaktera.
Istodobno naglašava da to ne znači kako problem treba umanjivati ili ignorirati.
– To, naravno, ne znači da onečišćenja i štete okolišu nema. Ima je i sanaciju treba provesti što prije. Ali stručno, zakonito i kvalitetno, a ne pod pritiskom politike, medijske histerije ili utrke u tome tko će izgovoriti težu riječ – naveo je.
Prema njegovu mišljenju, podizanje straha među stanovništvom neće pridonijeti rješavanju problema.
– Oni koji zazivaju histeriju neće ništa postići, osim što će se povećati prodaja flaširane vode u trgovinama. Možda ni to nije slučajno – ustvrdio je.
Pitanje odgovornosti palo je u drugi plan
Budiša smatra da se u javnom prostoru premalo govori o onima koji su odgovorni za nastanak problema, dok se istodobno napada institucije i ljude uključene u njegovo rješavanje.
– Umjesto da je oštrica usmjerena na one koji su problem stvorili, po cijeloj vertikali napada se one koji problem žele riješiti. Umjesto pitanja tko je odgovoran za ovo stanje, prijeti se i proziva one koji jedini nešto poduzimaju – napisao je.
Dodaje kako zahtjevi za što bržom sanacijom ne smiju značiti zaobilaženje zakonskih procedura.
U protivnom bi, upozorava, natječaji mogli pasti, mogli bi uslijediti sudski sporovi, a cijeli bi postupak na kraju trajao još dulje.
– Brzina u sanaciji je važna, ali preskakanje zakonskih procedura pod izlikom hitnosti vodi samo do padanja natječaja, tužbi i, na kraju, još sporije sanacije – poručio je.
„Ovakva atmosfera pogoduje lovu u mutnom“
Budiša smatra kako snažan politički i medijski pritisak može imati i neželjene posljedice prilikom ugovaranja same sanacije.
Prema njegovim riječima, atmosfera u kojoj se zahtijeva rješenje pod svaku cijenu može pogodovati ponuđačima koji će pokušati iskoristiti hitnost i postići više cijene.
– Ovakva atmosfera pogoduje ponuđačima, kalkulantima i onima koji će, pod pritiskom brzine, pokušati loviti u mutnom s tržišnim cijenama – naveo je.
A što je sa Zagrebom?
Posebno se osvrnuo na kritike koje dolaze iz Zagreba, grada koji i sam ima niz lokacija opterećenih dugogodišnjim problemima gospodarenja otpadom.
Kao primjere naveo je Jakuševec i Savicu Šance.
Budiša pritom naglašava da ne tvrdi kako su zagrebački građani zbog tih lokacija ugroženi niti da su onečišćeni izvori pitke vode. Traži, kaže, samo primjenu jednakih kriterija.
– Koliko se ondje sustavno ispituju PFAS-ovi, BTEX, TOC, teški metali i drugi relevantni pokazatelji u tlu i podzemnim vodama? I kakvo je stanje podzemnih voda na području vodocrpilišta Petruševec? To nije politička provokacija, nego legitimno pitanje – naveo je.
Dodao je kako ne tvrdi da je Petruševec ugrožen, nego pita je li stanje dovoljno detaljno ispitano.
– Ako smo ozbiljni u zaštiti okoliša, isti kriteriji moraju vrijediti za Gospić, Zagreb, Jakuševec, Savicu Šance i svaku drugu potencijalno opterećenu lokaciju – poručio je.
U objavi je iznio i vlastitu procjenu da bi koncentracije PFAS-ova u zagrebačkoj vodi mogle biti više nego u ličkoj, no za tu tvrdnju nije naveo rezultate analiza koji bi je potvrdili.
Bez infrastrukture problem otpada neće nestati
Budiša je otvorio i pitanje dugoročne politike gospodarenja otpadom.
Smatra licemjernim da dio političkih aktera istodobno upozorava na posljedice nepravilnog gospodarenja otpadom, a protivi se gradnji infrastrukture potrebne za njegovo zbrinjavanje.
Među takvim objektima naveo je energane, kompostane i centre za gospodarenje otpadom.
– To je najprizemniji oblik populizma na koji dio ljudi iz nekog razloga pristaje. Zbog nepostojanja te infrastrukture danas djelomično imamo ovo što imamo i skupo plaćamo strancima za zbrinjavanje našeg otpada. Što ako oni jednom prestanu uvoziti naš otpad? – upitao je.
Zaključuje kako zaštita okoliša ne bi smjela ovisiti o političkoj pripadnosti niti služiti kao sredstvo za međusobne obračune.
– Sanacija okoliša nije predstava za društvene mreže niti natjecanje u najdramatičnijem javnom nastupu. Ekologija nije ni lijeva ni desna. Ona je pitanje struke, zdravog razuma i odgovornosti prema ljudima – poručio je Budiša.
