Porast ovisnosti otkriva neučinkovitost školskih preventivnih programa
Patrik Macek/PIXSELL Porast uporabe droga i drugih oblika ovisnosti u Hrvatskoj jasno pokazuje potrebu jačanja znanstveno utemeljenih metoda prevencije, poručeno je u ponedjeljak na konferenciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Stručnjaci upozoravaju da se dio trenutno korištenih preventivnih pristupa pokazao nedovoljno učinkovitim, a neki čak i potencijalno štetnima.
HZJZ je organizirao Savjetovanje za donositelje odluka o znanstveno utemeljenoj prevenciji ovisnosti – Europski prevencijski kurikulum, s ciljem predstavljanja učinkovitih preventivnih intervencija i unapređenja sustava prevencije.
– Sastali smo se s ciljem edukacije donositelja odluka na nacionalnoj i lokalnoj razini o učinkovitim programima koji su nam sigurno potrebni – rekao je Krunoslav Capak.
Hrvatska bilježi rast uporabe kokaina i amfetamina
Podaci kojima raspolaže Zavod pokazuju zabrinjavajuće trendove. U posljednjih nekoliko godina povećana je uporaba droga, a paralelno rastu i ponašajne ovisnosti poput kockanja, klađenja, igranja videoigara te pretjeranog korištenja interneta.
– Situacija je takva da je 42 posto osoba od 25 do 34 godine nekad u životu konzumiralo drogu, najčešće kanabis – rekao je Capak i istaknuo da Hrvatska bilježi rast uporabe psihostimulansa, među kojima su kokain i amfetamini.
Upozorio je i na raširenost alkohola i cigareta.
– Devedeset posto osoba nekad je u životu konzumiralo alkohol, a više od jedne trećine osoba redovito, svaki dan, pije. Što se tiče pušenja, ni tu se ne možemo pohvaliti – rekao je Capak. Posebno zabrinjava činjenica da djeca i mladi sve ranije počinju pušiti, što potvrđuju i posljednji nalazi: 16 posto djece konzumiralo je neku od ilegalnih droga, dok 20 posto učenika u dobi od 15 i 16 godina redovito puši.
Zbog toga Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti do 2030. i Akcijski plan do 2026. predviđaju jačanje kapaciteta za provedbu kvalitetnih preventivnih projekata kojima je cilj izgradnja otpornosti djece i mladih na izazove okruženja.
– To zahtijeva primjenu znanstveno utemeljenih, dakle u praksi provjerenih preventivnih programa. Ti programi ne mogu stati na pružanju informacija; oni trebaju jačati otpornost djece i mladih te njihovu zdravstvenu pismenost kako bi prepoznali zdrave izbore – poručio je Capak.
Oslanjanje na nedjelotvorne metode
Jedan od ključnih problema hrvatskog preventivnog sustava je oslanjanje na metode koje se u praksi nisu pokazale djelotvornima. Voditeljica Laboratorija za prevencijska istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Martina Ferić upozorila je da se financijski i ljudski resursi prečesto ulažu u programe bez dokazanog učinka. – Čak neka istraživanja pokazuju da mogu biti štetni – rekla je Ferić.
Posebno je izdvojila kulturološko pitanje konzumacije alkohola.
– Hrvatsko društvo je takvo da i tugujemo i veselimo se uz alkohol; njegovo je korištenje vrlo normalizirano. A danas se vrlo jasno zna što rano korištenje alkohola čini mozgu mladih ljudi – naglasila je.
Predstave bivših ovisnika šalju zbunjujuće poruke
Najvećim promašajem smatra jednokratna predavanja i dovođenje bivših ovisnika u škole.
– Ovo što imamo po školama, gdje netko dođe i učenicima u 30 minuta održi predavanje, ima nula učinka. Isto vrijedi i za roditelje. Predavanje ex cathedra nema nikakve rezultate – ustvrdila je Ferić.
– Pozivanje bivših ovisnika također nema učinka. Neka su istraživanja pokazala da to može biti i štetno jer za mali dio populacije u povećanom riziku takvi sadržaji mogu biti zanimljivi. Predstave bivših ovisnika šalju zbunjujuće poruke – s jedne strane pokazuje se pakao droge, a s druge: evo me na sceni, zarađujem novac – pojasnila je.
Kao učinkovite istaknula je strukturirane programe koji se provode kontinuirano, uključuju jačanje vještina te ih provode educirani stručnjaci.
– Programi koji daju učinka nisu jednokratni, nego se provode više puta, a provode ih educirani predavači – rekla je.
Prema njezinim riječima, rezultate daju interaktivne metode, programi koji potiču kritičko razmišljanje te kvalitetan odnos između provoditelja i sudionika, bilo učenika ili roditelja.
