Modeli se mijenjaju, repovi ostaju: Što krije projekt garaže u Klaićevoj?

Podzemna garaža ispod školskog igrališta u Klaićevoj ulici projekt je koji se u Zagrebu najavljuje više od deset godina. Prvi put se o njoj ozbiljno govorilo još u mandatu Milana Bandića, no projekt je tada stao zbog protivljenja građana i sumnji u opravdanost takve investicije. Nova gradska vlast pod vodstvom Tomislava Tomaševića vratila je ideju na stol, ali projekt prati niz kontroverzi, uključujući optužbe za pogodovanje i moguće prikrivanje tragova u javnoj nabavi.

Milan Bandić i model javno-privatnog partnerstva

Za razliku od sadašnje vlasti koja projekt planira financirati iz vlastitih sredstava preko Zagrebačkog holdinga, administracija Milana Bandića predlagala je gradnju garaže putem modela javno-privatnog partnerstva (JPP). Taj model podrazumijeva da privatni partner financira i gradi garažu, a Grad mu ustupa zemljište ili daje koncesiju, dok se upravljanje garažom i prihodima dijeli ili iznajmljuje Gradu.

Iako je JPP model često korišten za infrastrukturne projekte, izazvao je sumnje i kritike zbog mogućih rizika pogodovanja i gubitka javne kontrole.

Povratak projekta pod novom upravom

Nakon smrti Milana Bandića 2021., vlast u Zagrebu preuzima Tomislav Tomašević, koji u sklopu svoje politike prometnog rasterećenja centra grada ponovno aktivira ideju podzemne garaže u Klaićevoj ulici. U veljači 2024. Tomašević javno najavljuje garažu s oko 800 mjesta, financiranu sredstvima Zagrebačkog holdinga, bez uključenosti privatnih partnera. Projekt predviđa obnovu školskog igrališta s novim sportskim sadržajima.

Kontroverze oko dodjele posla i “mostarski model”

Posao projektiranja garaže u ožujku 2024. dobila je tvrtka Bridge & Anchor d.o.o., registrirana u Zagrebu s jednim zaposlenikom. Ta je tvrtka kompletan projektni zadatak prenijela na beogradsku firmu Centroprojekt. Ovakav način rada u javnoj nabavi često se naziva “mostarskim modelom” – postupkom u kojem tvrtka bez vlastitih kapaciteta formalno dobije posao, a zatim koristi kapacitete drugih subjekata za izvršenje. Iako je takav postupak zakonski dopušten, u javnosti izaziva sumnje na prikrivanje tragova i pogodovanje.

Bernardić je iznio ozbiljne optužbe o neuobičajenom načinu dodjele posla za garažu u Klaićevoj, sugerirajući da se time prikrivaju interesi ili se gradi netransparentna mreža. Iako ne postoji izravna povezanost s aferom Hipodrom, on postavlja Klaićevu projekt u isti okvir sumnjivih praksi javne nabave. Javno je prozvao vlast za netransparentnost i moguće izvlačenje novca u ovom poslu. Prozvao je gradsku vlast za moguće pogodovanje i prikrivanje tragova.

– Kompletan posao projektiranja garaže u Klaićevoj dobila je tvrtka sa samo jednim zaposlenikom, koja je zatim sav posao prenijela firmi iz Srbije. Je li to skrivanje tragova? Je li razlog izvlačenje novca? Ili netko planira proviziju? – pitao je Bernardić na konferenciji za novinare, dodajući da takav model poslovanja otvara vrata korupciji.

S obzirom na kasnije potvrđene nepravilnosti u slučaju Hipodrom – gdje su se pojavljivali netransparentni ugovori, dvojbene evidencije i potpuni izostanak kontrole – teško je sasvim isključiti mogućnost da je i ovaj put Bernardić bio među prvima koji su ukazali na obrazac.

Grad Zagreb odbacuje sumnje

Grad Zagreb odbacio je sumnje i naveo kako je sve provedeno sukladno Zakonu o javnoj nabavi. Mostarski model, odnosno mogućnost da ponuditelj koristi stručne kapacitete druge tvrtke, smatraju uobičajenim i zakonitim poslovnim postupkom.

Nakon objave prijenosa ugovora, brojni su komentatori projekt u Klaićevoj počeli promatrati kao još jedan primjer netransparentnog upravljanja javnim novcem, u mandatu koji je najavljivao kraj klijentelizma.

U srpnju 2025. gradonačelnik Tomašević objavljuje dovršetak idejnog rješenja garaže s 860 mjesta, čija je vrijednost procijenjena na 26 milijuna eura. Radovi bi trebali započeti u proljeće 2026., a završiti godinu dana poslije, uz rekonstrukciju školskog igrališta.

Simbol projekta koji se stalno najavljuje

Projekt garaže u Klaićevoj već više od desetljeća pokazuje kako zagrebački urbanizam balansira između ambicija i stvarnosti, te između transparentnosti i sumnji u pogodovanje. Bilo kroz Bandićev model javno-privatnog partnerstva ili Tomaševićevu javnu investiciju, Klaićeva ostaje simbol projekta koji se stalno najavljuje, ali još uvijek nije realiziran.