Tomašević najavio projekte za koje je osiguran novac EU. Jamstvena kartica ili još jedan PR trailer?
Na konferenciji za medije održanoj u Gradskoj upravi, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević sa zamjenicima Danijelom Dolenec i Lukom Korlaetom predstavio je 11 projekata čiji se ugovori o sufinanciranju nalaze na dnevnom redu sjednice Gradske skupštine zakazane za 15. srpnja.
Radi se o ukupnoj investiciji vrijednoj gotovo 55 milijuna eura, od čega oko 31 milijun dolazi iz europskih fondova, dok ostatak osigurava Grad Zagreb – gotovo 24 milijuna eura.
– Vjerujem da će svi projekti biti široko podržani u Gradskoj skupštini. Nastavit ćemo prijavljivati projekte kako bismo povukli što više sredstava i realizirali investicije koje ne opterećuju gradski proračun – poručio je Tomašević.
Najveći pojedinačni projekt je izgradnja nove zgrade Osnovne škole Horvati (13,7 milijuna eura), a slijede dogradnja OŠ Šestine te obnova Kina Europa, za koje je planirano 11,6 milijuna eura, uz 6 milijuna iz programa Konkurentnost i kohezija. U planu su i obnove pet javnih objekata – od Doma za starije Ksaver do sportskih dvorana u Trnskom i Trešnjevci – te obnova OŠ Matka Laginje, OŠ Luka i DV Leptir.
Mnogi projekti godinama u najavi
No dok aktualna vlast prezentira projekte, bivši gradski zastupnik Renato Petek podsjeća da su mnogi od njih već godinama tek najave.
U novom priopćenju Petek dijeli 19 aktualnih gradskih projekata u tri kategorije – realne, neizvjesne i upitne. Realnima naziva one koji su započeti ili imaju financijsku konstrukciju – primjerice bazen u Španskom, Sarajevsku cestu i stadion u Kranjčevićevoj. Neizvjesni su, po njemu, oni za koje još nema osiguranih sredstava – poput Projekt Zagreb (vodoopskrba i odvodnja) ili CGO Resnik, dok među najupitnijima navodi stadion u Maksimiru i kongresni centar, za koje “ne postoji ni dokumentacija, ni okvir, ni suglasje”.
– Papiri su na stolu, ali izvori financiranja nisu osigurani, a proceduralne zamke usporavaju svaki korak – upozorava Petek i proziva gradsku izvršnu vlast zbog sporosti, netransparentnosti i “PR-poliranja” stvarnog stanja.
Posebno ističe da bi redovito izvještavanje o statusu projekata, rokovima, troškovima i odgovornima trebalo biti minimum političke odgovornosti, a ne iznimka. U suprotnom, građani i dalje ostaju samo gledatelji u višegodišnjoj reprizi projektnih obećanja.
Na kraju, ne propušta ni ironijsku usporedbu:
– Građani imaju pravo tražiti refundaciju povjerenja na izborima ako se ispostavi da je sve ostalo na PR najavama. Gradonačelnikova “jamstvena kartica” ne bi smjela završiti kao ona bivšeg premijera Sanadera – zaključuje Petek.
Robert Anic/PIXSELL
Tomaševićeva vlast entuzijastična u planiranju, spora u isporuci
Nije sporno da projekti postoje. Sporno je kad i kako. S brošurama i brojkama u ruci lako je govoriti o stotinama milijuna i desecima lokacija. Teže je reći koliko ih je stvarno završeno, a koliko godinama živi samo u fusnotama govora, dizajnu PowerPoint prezentacija i titulama konferencija za medije.
U tom smislu, Tomaševićeva vlast sve više sliči prethodnima – entuzijastični u planiranju, uvjereni u vizije, ali sve sporiji u isporuci. Razlika je u retorici, ne u ritmu. Obećanja dolaze brzo, realizacije rijetko, izvještaji gotovo nikad. A javnost, i mediji s njom, ostaju s vanjskom slikom – naslovima o “europskim milijunima” – bez unutarnjeg uvida u stvarno stanje gradilišta, dinamiku izvođenja radova, kašnjenja i troškove koji su često veći od očekivanog.
Građani bi mogli tražiti refundaciju povjerenja
Petek, iako više nije akter, nego promatrač, dobro pogađa ton: dokle god ne znamo tko za što odgovara, dokle god nas se informira samo kada treba pokazati napredak, a ne i kada ga nema – riječ je više o PR menadžmentu nego o upravljanju gradom.
Zagreb nije zamišljen kao platforma za javnu testnu verziju europske birokracije, već kao grad koji mora funkcionirati – i za vrijeme mandata, ne samo pred izbore. Građani to sve češće osjećaju: u prometu, školama, javnim uslugama i nedovršenim fasadama.
Ako se brojke i slogani nastave gomilati, a realizacija ostane fragmentirana i tiha, moglo bi se dogoditi upravo ono na što Petek upozorava – da “jamstvena kartica” gradske vlasti, umjesto garancije, postane suvenir iz jedne dobre PR kampanje. A građani, jednom kad shvate da su platili račun bez isporuke, mogli bi – ovaj put ozbiljno – zatražiti refundaciju povjerenja. S kamatama.
