Zagrebački SDP u slobodnom padu: Žrtva strategije ili vlastite nemoći?

U zagrebačkom SDP-u danas je više pitanja nego odgovora. Stranačka baza škripi, a predsjednik gradske organizacije Branko Kolarić javno optužuje vrh stranke da je vlastitu organizaciju žrtvovao na oltaru viših ciljeva. Znakovito, nije to rekao odmah – probudio se nekoliko dana nakon izbora, kad su brojke već sjele i kad je postalo jasno da SDP u glavnom gradu više nije dominantan partner, već “mali od kužine”.

Renato Petek? On više ni nije u SDP-u. Iako je bio protukandidat Kolariću na unutarstranačkim izborima, na ovim lokalnim izborima ga se više ne računa među “njihove”. U političkom smislu – bivši. A i oni koji su ostali – više nalikuju sjenama prošlih vremena nego nositeljima buduće politike.

Zamrznuti kandidat

Kolarić, iako legalno izabran za predsjednika zagrebačkog SDP-a, završio je kao “zamrznuti kandidat”. Kandidiran, pa nestao. Na listi ga nema, u kampanji se nakon neuspjelog dijeljenja cvijeća nije ni pojavio. A Tomašević i Možemo! ubiru političke plodove.

Kolarić sada tvrdi da je SDP trebao tražiti 11 mjesta u Skupštini i mjesto dogradonačelnika. – Da sam ja pregovarao – ponavlja sada. Ali nije. Pregovarao je Siniša Hajdaš Dončić – i sve to – na vlastitu odgovornost. A njegova je odgovornost, izgleda, bila stvoriti iluziju uspjeha – iako je zagrebački SDP praktički iščeznuo s političke scene. Simbolički, ali i stvarno.

Politički analitičar Žarko Puhovski u intervjuu za 01portal.hr rezolutno zaključuje: SDP funkcionira kao – malograđanska udruga – koja se samozavarava i ne prepoznaje vlastiti politički sunovrat. Nakon što su izgubili Rijeku – povijesnu utvrdu SDP-a – jedina slamka spasa postala je Pula.

– Ako izgube i Pulu, ostaje im samo Koprivnica – suho zaključuje Puhovski. Život na aparatima.

Na sve to nadovezuje se politolog Alavanja, gost N1 Televizije, koji kaže otvoreno: SDP je žrtvovao zagrebačku organizaciju za viši cilj – uvertiru u parlamentarne izbore. Hajdaš Dončić to, čini se, zna. Da bi Možemo! ostao lojalan partner, morali su dobiti nešto što izgleda važno. A što je simbolički važnije od Zagreba?

– Junior partneru trebaju pobjede koje se mogu pokazati. Koja je razlika između programa SDP-a i Možemo!? – pita se Alavanja. I doista – ako su isti, čemu onda SDP? Čemu Kolarić, čemu cijela gradska organizacija?

Hajdaš Dončić skromno: Planiram biti premijer u dva navrata

Hajdaš Dončić se ne da smesti. Poručuje da mu nitko neće staviti stigmu gubitnika. No kako to ide u politici – ako se moraš braniti od optužbe da si gubitnik, već si debelo u defanzivi. Alavanja dodaje: – Upravo mu je Plenković stavio tu stigmu – Hrvatska se ponovno zaplavila.

I za kraj – pitanje vodstva. Sve češće se govori o novim licima: Nevenu Bosilju, koji je razvalio u Varaždinu, i Mišelu Jakšiću, dugovječnom gradonačelniku Koprivnice. Ali Hajdaš Dončić odgovara u svom stilu:– Planiram biti premijer u dva mandata! Skroman čovjek.

I još šovinistički dodaje: – Za deset godina vrijeme je da na čelo SDP-a dođe žena. Vizija je tu. Ali vizije ne rješavaju trenutni politički bankrot. A SDP je u Zagrebu – politički mrtav. Možemo! vlada, HDZ se priprema, a SDP – piše žalbene note.

Zagreb, nekoć crveni bastion, sada je ni SDP-ov, ni HDZ-ov, već grad koji je SDP odlučio prešutjeti. Ispod radara, bez borbe. Sve zbog višeg cilja.

Cijena? Identitet. Povjerenje. I, možda, budućnost.