Možemo! i SDP: Zašto je suradnja nužno zlo, a ne politička strategija?

Najnovija vijest da će SDP-ov Mihael Zmajlović, uz podršku Možemo!, biti kandidat za župana Zagrebačke županije samo potvrđuje da je platforma Tomislava Tomaševića izvan glavnog grada politički gotovo nevidljiva.

Potpora Možemo! Zmajloviću nije rezultat njihove snage, već nužde – stranka izvan Zagreba nema infrastrukturu ni prepoznatljive kadrove, pa je prisiljena oslanjati se na SDP. Također, SDP-ovci si trebaju postaviti i pitanje zašto su se odrekli svojih tradicionalnih partnera, poput HSS-a, s kojima u Županiji imaju određeni sinergijski učinak i prihvatili Možemo! koji na posljednjim izborima nije ni imao listu, kako na županijskim izborima, a rijetko gdje i listu na gradskim odnosno općinskim izborima.

No, stvarni politički problemi ne kriju se u Zagrebačkoj županiji, već u samom Zagrebu, gdje se priprema teren za još jedan dogovor koji bi mogao produbiti unutarnje sukobe unutar SDP-a.

Prema pisanju Večernjeg lista, Tomašević je SDP-u ponudio suradnju na lokalnim izborima, ali pod izrazito nepovoljnim uvjetima. SDP bi dobio tek nekoliko mjesta na listama – i to ispod trećeg mjesta – dok Možemo! ne planira prepustiti poziciju zamjenika gradonačelnika. Time bi SDP ponovno bio sveden na političku dekoraciju u zagrebačkoj vlasti, kao što je to bio i nakon zadnjih izbora kada su, unatoč koaliciji, ostali u sjeni Tomaševićevog tima.

Možemo! – stranka ograničenog dosega?

Ako išta pokazuje ova ponuda suradnje, onda je to da Možemo! u Zagrebu više nije siguran u svoju snagu. Na parlamentarnim izborima tvrdoglavo su odbijali suradnju sa SDP-om, no sada, suočeni s padom popularnosti, promijenili su retoriku. I dok Tomašević nastoji osigurati što bolju poziciju za svoju platformu, u SDP-u raste nezadovoljstvo, pogotovo zato što o lokalnim stranačkim pitanjima opet odlučuje središnjica na Iblerovom trgu.

U središnjici SDP-a sanjaju da će takva zajednička lista osvojiti 50 posto. Ako bi u tom slučaju SDP na listi dobio svako treće mjesto, to bi onda značilo da bi SDP dobio sedam ili osam mandata. Neki smatraju da je to dovoljno, dapače i bolje nego da SDP na izbore izlazi samostalno i eventualno osvoji manje mandata. Ako takva linija razmišljanja u SDP-u pobjedi, to bi značilo da je SDP pristao biti marginalna stranka na zagrebačkoj političkoj sceni. Jer samo one stranke koje su pristale biti manji partneri odriču se mogućnost da s vlastitim kandidatom i programom izađu na izbore, pa makar i izgubili, ali s takvim izlaskom na izbore one pokazuju spremnost na dugogodišnju gradnju veze s biračkim tijelom. Ako Siniša Hajdaš Dončić prihvati takav scenarij to znači da za svog partnera bira Tomislava Tomaševića, a vlastite organizacije se odriče.

Petek opet žrtveni jarac?

Posebno je zanimljiva pozicija Renata Peteka, jednog od rijetkih prepoznatljivih SDP-ovih zastupnika u zagrebačkoj Skupštini. Petek je već prošao kroz unutarstranačke turbulencije – u prošlom mandatu jedva je izborio ostanak u SDP-u, a sada mu stranka ne može jamčiti mjesto na listi. Razlog? Njegova oštra kritika Tomaševića i Možemo!, zbog čega se našao na udaru stranačkih kolega koji radije biraju politički konformizam nego aktivno zastupanje građana.

Petekova politička sudbina ogledalo je dubljih problema unutar SDP-a. Dok se u javnosti tvrdi da je stranka partner Možemo!, realnost je drugačija – SDP se u Zagrebu sveo na stranački aparat koji funkcionira tek kao dodatak vladajućoj platformi. Birači to prepoznaju, a rezultat je pad potpore na jedva 8 posto.

Tko kome donosi glasove?

Sinergijski učinak suradnje Možemo! i SDP-a u Zagrebu teško da bi se ostvario. Dio SDP-ovih birača nikako ne može prihvatiti Tomaševića i njegovu politiku, dok ni simpatizeri Možemo! nemaju previše razumijevanja za SDP, stranku čije su dosadašnje politike često bile suprotne onome što Možemo! zagovara. Umjesto sinergije, vjerojatniji ishod je međusobno poništavanje glasova.

I dok se vode političke kalkulacije, jedno je sigurno – SDP-ova središnjica ponovno kroji sudbinu zagrebačke organizacije bez obzira na lokalne interese, dok Možemo! pokušava očuvati vlast igrajući na kartu slabijeg partnera. U takvom odnosu snaga, pitanje je hoće li SDP izvući ikakvu korist ili će još jednom ostati u Tomaševićevoj sjeni. A za Renata Peteka, ostaje dilema – hoće li ponovno biti žrtveni jarac vlastite stranke ili će pronaći način da se politički održi izvan njezinih stega?