Dvije svakodnevne navike koje mogu pomoći u prevenciji demencije
Većina ljudi ulaže trud u svoje trening rutine s ciljem poboljšanja kondicije, mršavljenja i zdravlja srca. Ali, što ako bi vježbanje moglo imati i kognitivne koristi?
U nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Aging Cell, znanstvenici su se usmjerili na bolje razumijevanje povezanosti između inzulina i demencije. Konkretno, istraživači su željeli bolje razumjeti kako ekstracelularne vezikule, mala tijela koja su znanstvenici nekoć smatrali “ćelijskim prašinom,” u mozgu mogu utjecati na osjetljivost na inzulin. Ovo je posebno problematično za osobe s dijabetesom ili predijabetesom jer moždane stanice ne mogu lako pristupiti glukozi, što može ometati kognitivnu funkciju.
Kako bi testirali ovu hipotezu, tim znanstvenika sa Sveučilišta Rutgers-New Brunswick okupio je 21 volontera u prosječnoj dobi od 60 godina, koji su imali dijagnozu predijabetesa. Svaki sudionik sudjelovao je u desetak treninga srednjeg do visokog intenziteta. Volonteri su također pili napitak s glukozom i davali uzorke krvi prije i nakon svakog treninga.
Rezultati su pokazali da se broj vezikula u mozgu koje su uključene u osjetljivost na inzulin zapravo povećao tijekom vježbanja. Tim je izjavio da to pokazuje “kliničko poboljšanje” razine šećera u krvi, prenosi N1.
Može li društvena aktivnost spriječiti kognitivno propadanje?
Odvojena studija, objavljena u prosincu u časopisu Alzheimer’s & Dementia udruge Alzheimer’s Association, usredotočila se na društvenu interakciju kao sredstvo za prevenciju kognitivnog propadanja. Autori ističu da su prethodna istraživanja pokazala kako je društvena angažiranost povezana sa smanjenim rizikom od demencije.
Kako bi testirali svoju hipotezu, istraživački tim analizirao je podatke prikupljene od više od 2.300 starijih osoba iz šireg područja Chicaga koje su sudjelovale u projektu Rush Memory and Aging Project (MAP), započetom 1997. godine. Svaki je sudionik prijavio koliko često sudjeluje u društvenim aktivnostima, uključujući odlazak u restorane, na sportske događaje ili igranje binga; jednodnevna ili višednevna putovanja; volontiranje u zajednici; posjećivanje prijatelja ili rodbine u njihovim domovima; sudjelovanje u grupnim aktivnostima ili odlazak na vjerske službe. Istraživači su potom razvili bodovni sustav za razinu njihove društvene aktivnosti.
Svake su godine volonteri prolazili kliničke preglede i niz različitih kognitivnih testova.
Tim je otkrio da su volonteri s nižim rezultatima društvene aktivnosti imali znatno veći rizik od razvoja demencije u usporedbi s onima koji su bili društveno aktivniji. Podaci su također pokazali da, iako društvena aktivnost nije potpuno spriječila kognitivno propadanje, pomogla je u njegovom usporavanju.
