INTERVJU Ivan Kujundžić: Za pjevanje koje se izravno ne poziva na nasilje i terorizam nema zabrana i točka! Ali isti aršin mora vrijediti za sve – hrvatsku mladež i yugo omladinu, zar ne?
U Imotskom je ovog ljeta boravio kratko, sreli smo se negdje na ulici i potom se kako kaže zbog velike vrućine vratio u Zagreb. Nedavno je otkrio spomenik prvom predsjedniku Tuđmanu u Podstrani, a devet godina prošlo je od našeg zadnjeg intervjua. O svemu pomalo razgovaramo s imotskim kiparom iz Ivanbegovine na zagrebačkoj adresi Ivanom Kujundžićem.
Nerijetko to pitam, ali kakva je trenutačna situacija u hrvatskom kiparstvu?
Bolje bi bilo pitanje, što je s hrvatskim kiparima ili umjetnicima uopće? A stanje niti je dobro niti normalno, u ovom hipokrizijskom stanju društva i politike kulture kolektivnog zapada time i u Hrvatskoj, koja je napustila sav sustav vrijednosti. Posebno je to naglašeno u likovnoj umjetnosti, do parodije: “Hej i moja ti ili moj nešto crta, kleše u drvetu“. Hm, i to je stvarnost! Ali umjetnost nije to, ona je puno više od profane zaigranosti i razbibrige u višku vremena. Umjetnost je profesija i poziv, sve vremensko i cijelo vremenski proces, stvaranje i življenje, oblikovanja mrtve prirode i svega živog oko nas.
Poznati ste po svojim hajdemo tako reći velikim djelima. Radili ste umjetničke projekte i spomenike nacionalnih tematika: Tuđmanu, Stepincu, Barešiću, Šokčeviću, ali i nešto tipa suvremenih formi poput: „Tau megalite“, Atome i molekule. Na koji ste spomenik osobito ponosni?
Teško mi je neki posebno izdvojiti, u svaki svoj rad ulazim s velikom dozom opreza i ozbiljnosti, ali rezultati su mi isti. Negdje se više, negdje manje uspije, kao u svemu. Tako s odmakom vremena neki radovi koji nisam smatrao uspješnim bivaju sasvim ok, i obrnuto.
Koji Vam je uzeo najviše vremena?
Multi medijalni projekt „Prvi hrvatski Sabor“, jedan je veliki projekt, izveden 1996. pred bazilikom na Duvanjskom polju i desetak tisuća gledatelja uz izravni prijenos HTV-a. Izveden je u suradnji s HNK Split i nizom umjetnika, koji su izvodili scenski prikaz „Prvi hrvatski Sabor“ i oratorij „Kralj Tomislav“, skladatelja Davora Bobića. Gotovo tri desetljeća radim tu temu, kojom obrađujem na umjetnički način rano doba hrvatske državnosti. Nadam se kako ćemo ga dogodine ponovo izvesti u povodu 1100 godina hrvatskog kraljevstva i krunjenja kralja Tomislava svejedno gdje, na: Duvanjskom polju, Splitu ili u Zagrebu.
Dosta ste aktivni u politici. Kako gledate na ovaj nedavni rat unutar DP-a između Penave i Radića, hoće li se i koliko to odraziti na partnerski odnos HDZ-a i DP-a?
Osobno sam se jako zalagao za partnerstvo s DP-om i slao poruke snižavanja tenzija sestrinskih i svjetonazorskih bliskih stranaka. Sve drugo je na vremenu, trpljenju i dijalogu pa i u onom oštrom, ali i na politici umijeća mogućeg. Vjerujem kako će nas vrijeme učiniti sve zrelijim i odgovornijim.
Bliže nam se predsjednički izbori. Negdje ste rekli da ćete ubrzo i to komentirati, pa izvolite…
Da, sigurno ću se osvrnuti i na tu nacionalnu temu i nadam se aktivno sudjelovati u izborima za Predsjednika RH.
Aktivno sudjelovati u izborima? Što pod tim konkretno mislite?
Uskoro ću se oglasiti na tu temu.
Dolazite iz općine Podbablje kao i Tomislav Jonjić, koji je jedan od predsjedničkih kandidata za Pantovčak. Koliko dobro poznajete Tomu i može li on biti svojevrsno iznenađenje izbora?
U narednim danima trebali bismo saznati kad se točno održavaju predsjednički izbori. Vlasti moraju osigurati fer i poštene izbore, jednako za sve kandidate bez preferiranja bilo koga, a posebno ravnopravnu zastupljenost u predstavljaju moraju osigurati nacionalni mediji, poglavito HRT. Prema našem Ustavu predsjednik je nadstranačka osoba koja mora imati društveni, akademski i intelektualni ugled i širinu, ali i snažan nacionalni naboj, duh i bez prijekornu biografiju. To je bitno za svakog kandidata pa i za uglednog odvjetnika Tomislava Jonjića.
Mediji mu za sada ne daju baš puno prostora?
To je nedopustivo i zaslužuje svaku osudu, posebno što je gospodin Tomislav Jonjić hrvatski branitelj. Mišljenja sam također kako bi i sami kandidati, kada to i budu službeno, morali reagirati na bilo kakvu i bilo čiju diskriminaciju u izbornom procesu. I u tom izbornom procesu moći će se iznova vidjeti tko ima „duh“ kršitelja Ustava, a tko je predan svim bićem za domovinu.
U medijima se puno bruji o novoj poreznoj reformi i uvođenju poreza na nekretnine. Koliko je on za građane dobar ili loš s obzirom na to da ga se već i ranije pokušavalo uvesti?
Mi smo narod koji ima kulturu štednje kroz kupnje nekretnina, zemlje, kuća ili stanova i sl. Stoga i porez na nekretnine treba sagledavati kompleksno jer smo zemlja, koja ima najveću stopu PDV-a od 25 posto, pa je tu i porez na plaće što znači kako je država uvelike porez ubrala. Porez na kulturu i umjetnost također treba skinuti do gola na 5 posto jer to je kao i kruh, duhovna hrana. Treba sačekati prijedlog ministra financija i vidjeti kako će se vrednovati porez na nekretnine, prema broju nekretnina ili porez na velike vrijednosti nekretnina, što bi bilo mudrije i manji udar na običan puk, koji s tri-četiri nekretnine preživljava ili štedi.
Moramo iznaći neka rješenja za mladog čovjeka i obitelji jer kupnja stana danas je postala nemoguća misija s nužnim zapadanjem u dužničko ropstvo, u što nas sve gura; bankarski poredak, građevinski lobiji i loša državna stambena politika. Treba nam model obiteljskih kuća sretnijeg i humanijeg okruženja za bolju demografiju, priuštivo stanovanje, kao i dugoročnog najma, ali ne i s ovim lihvarskim kreditima i cijenama.
Za jedan manji obiteljski stan treba minimalno 250 tisuća eura i još toliko kamata bankama, užas! Tu ima prostora itekako za porez na ekstra profit banaka i drugih extra-profitera u gospodarstvu. Treba pozdraviti svaki napor da se zaustavi ovaj nesrazmjer standarda s cijenama pa tako i stanova, što bi dakle u konačnici normaliziralo cijena za gradnju kuća ili povoljniju kupnju stanova ili dugoročni najam.
Možete li napraviti poveznicu o nedavnim koncertima koji su obilježili ovo ljeto, a samim tim i podigli prašinu u javnosti? Konkretno tu mislim na dva koncerta u Imotskom i ovaj Dugmetov zadnji u Splitu. Kakav je Vaš osvrt o tome?
Milanovića i druge mentalne Yugoslaveni su utihnuli nakon vrhunca u Splitu, u stavu mirno na vijornu jugoslavensku zastavu sa zvijezdom petokrake, i u sebi, u srcu pjevali himnu i „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“. No svakako nacija očekuje i očitovanje svih u politici, pa tako iskazanih predsjedničkih kandidata kako oko onog u Imotskom, tako i oko „izljeva“, ovih emocija dijela naše „omladine“, okupljene na koncertu osutog i ocvalog Bregovićevog yugo – Dugmeta, naravno, bez Bebeka, kojem ne bi palo na pamet sudjelovati u tom yugo rekvijemu.
Ma neka se omladina veseli i dobro je da vlasti nisu „reagovale“, ni organi represije, a niti pučka pravobraniteljica Tena Šimonović. Jer treba nam sloboda i novi zakon o slobodi izražavanja kakav imaju SAD, a ne ovaj (zlo)duh komunističkog nasljeđa verbalnog delikta. Za pjevanje koje se izravno ne poziva na nasilje i terorizam nema zabrana i točka! Ali isti aršin mora vrijediti za sve – hrvatsku mladež i yugo omladinu, zar ne? Ali zašto onda to pravo na veselje i pjesmu branit mladeži u Imotskom, na koncertu „Imotski ne zaboravi“, koju su pojedini usamljenici iz organa vlasti tako nadzirali da se i Tin Ujević osjetio uhapšenim. Zapravo željelo se tjerati mladost Imotskom krajinom i Herceg-Bosnom kao Bog maglu, ali ipak hrvatska policija to nije dozvolila.
Čini se kako Hrvatskom još, izvan struktura vlasti, upravljaju mentalni Jugo komunisti, a jedan je ovih dana zapeo u moru, mitskom moru svoje savjesti, otišavši u vječna lovišta.
Na čemu trenutno radite?
Radim na ciklusu „Atoma i molekula“, u tijeku je i izrada skulpture u bronci biskupa Langa. U subotu je i svečano otkrivanje biste hrvatskog branitelja Željka Filipovića u Dugom Selu, koji je 26. srpnja 1991. godine poginuo u Strugi Banskoj, braneći svoju i našu domovinu Hrvatsku. Portret je to hrvatskom branitelju, koji po nacionalnosti nije bio Hrvat i time je njegova žrtva veća. Poprsje sam iz modelirao u spartanskom duhu, u slavu svim hrvatskim braniteljima, ratnicima, vojnicima i policajcima.
Imate i za kraj jednu ekskluzivu. Naime, u dogovoru ste s obitelji Jović oko izrade biste prvom poginulom hrvatskom branitelju Josipu Joviću pred novom zgradom policije u Imotskom. U kojoj je to fazi?
Da, bili smo dogovorili poprsje kojim sam započeo izradu i to želio pokloniti obitelji Josipa Jovića i Imotskom, no ovih sam dana posredno obaviješten, kako je došlo do dogovora ministra Božinovića s drugim kolegom, kojem doista želim uspjeh u portretiranju Josipa Jovića. Trebamo gajiti nacionalnu memoriju prema svim našim ratnicima palim za domovinu Hrvatsku. Neka im je vječna hvala i slava!
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
