KAD STARCI POLUDE: Goran Srdarević vodi nas u “Starački dom za maloljetnu delikvenciju”

Naklada Ceres ove je jeseni za čitatelje pripremila još jednu književnu poslasticu. Riječ je o novom, sveukupno trećem romanu Gorana Srdarević pod nazivom “Starački dom za maloljetnu delikvenciju”. Nakon krimića i znanstvene fantastike, autor se ovoga puta okušao u pisanju humoristične drame u kojoj kroz neobične, zabavne, ponekad kaotične situacije, doživljaje i iskustva likova obrađuje temu koja s vremenom čeka svakoga od nas.

Roman govori o običnim ljudima, Gerili iz Idile, koji su čitav životni vijek proveli u borbi za preživljavanje, u žrtvovanju za svoje obitelji, odgajanju djece stavljajući sebe uvijek na zadnje mjesto. Sada kada je ta borba iza njih, a njihova se odrasla djeca bore u istom grotlu života koji su oni prošli, našli su se u staračkom domu. No, umjesto da uživaju u mirnoj starosti, odbijaju pokoriti se i na zgražanje okoline odlučuju ono malo vremena koje im je preostalo na ovome svijetu provesti onako kako misle da zaslužuju. Prisjećajući se davno prošle mladosti upuštaju se u prkosne pothvate kako bi svakodnevnu rutinu učinili smislenijom jer smatraju da i u smiraj života imaju pravo na sreću i smijeh.

U povodu izlaska knjige, kako to već obično biva, odlučili smo posjesti autora u naš vrući stolac i za sve one koji žele doznati više, otkriti detalje o novom romanu, njegovom pisanju i planovima za budućnost. Predstavljamo vam Gorana Srdarevića…

Za početak nam se predstavite. Tko je Goran Srdarević?

Čovjek u boli. Mislim da mi je pukla stara plomba i sad me boli zub, tako da je Goran ujedno i čovjek na Brufenima. A od ovog formalnog dijela, ukratko…41 godišnji programer zaposlen u jednoj velikoj hrvatskoj kompaniji koju ne smijem imenovati jer bi to bila besplatna reklama, čovjek koji iznimno cijeni ljudsku kreativnost u svim njezinim oblicima, jer stvarati nešto je vrlo teško, a uništavati vrlo jednostavno. Čovjek koji nastoji makar malo doprinijeti toj istoj kolektivnoj kreativnosti svojim pisanjem, koje je zahvaljujući činjenici da ima dvoje malene djece trenutno u fazi pauze. Također u slobodno vrijeme sam, poput svih Hrvata naravno, veliki filozof po pitanju politike, ekonomije, medija i stanja nacije općenito, te veliki kafanski teoretičar po pitanju što bih ja sve prvo napravio da sam gradonačelnik, ministar ili premijer. Neki će primijetiti da u listi standardnih muških tema iz filozofije nedostaju žene…to je zbog toga jer su one nedokučive. Čak je i Albert Einstein jednom svojoj supruzi rekao “J***š mi sve ako ja tebe kužim…”

Ovo nije Vaša prva izdana knjiga. Što ste sve dosad objavili i kako ste se i zašto uopće odlučili za pisanje?

Ovo mi je dosad treći objavljeni rukopis od tri ukupno napisana, tako da trenutno imam stopostotni učinak. Moram priznati da mi laska što su urednici i izdavači prepoznali moje rukopise kao dovoljno kvalitetne da ih odluče objaviti. Lagao bih kad bih rekao da mi to ništa ne znači, jer svaki čovjek voli i želi dobiti nekakvo priznanje za svoj rad. Nebitno je kojim se poslom bavi. Čak se i džepari međusobno hvale koji je od njih izbunario najviše novčanika po tramvajima. Moj roman prvijenac, krimić naziva “Izravno”, objavljen je 2014.g. Bio je iznimno uspješan, te je mjesecima bio među najčitanijim romanima u zemlji. Čak se rodila ideja o ekranizaciji u suradnji s redateljem Goranom Kulenovićem, no na kraju zbog mnogih obveza i nedostatka vremena nismo uspjeli ostvariti više od ideje. Drugi je roman naziva “Najteže vrijeme za istinu onda je kada sve može biti istina”, izašao 2021.g. Radi se o SF žanru, svojevrsna je analiza današnjeg svijeta kroz oči svjetski uglednog sociologa, te njegovo predviđanje kako će svijet izgledati u budućnosti. Neke od ideja iznesenih u tom romanu su se već danas čak i počele ostvarivati. Roman je također postigao značajan uspjeh, te je u proljeće 2023.g. zbog interesa publike doživio i svoje drugo izdanje. Zašto sam se odlučio na pisanje? Nisam nikada dublje o tome razmišljao, jednostavno je došlo samo od sebe. Uvijek sam se znao bolje izraziti pisanom riječi nego govorom. Puno je lakše nešto čitati nego slušati nekoga kako govori. Ljudi su većinom glasni, naporni i nezanimljivi. Knjige su suprotne od toga. A pisanje je ujedno i najslobodnije zanimanje na svijetu…bilo tko može pisati bilo što o bilo čemu, bilo kada i bilo gdje.

Okušali ste se u različitim žanrovima. Tako imate krimić, pa SF i sada komediju, odnosno humorističnu dramu. Otkuda crpite ideje za Vaše knjige i kako birate teme o kojima pišete?

Nema recepta…ideje dobivam iz svoje okoline i ljudi koje srećem oko sebe. Teme moraju biti vrijedne razmišljanja i rasprave. Moraju u određenoj mjeri biti i provokativne, jer u protivnom nisu interesantne. Prvi roman obrađuje temu moralnosti borbe za vlastiti opstanak, glavni lik na kraju ispada pozitivan, iako se bavi poslom koji realno gledajući, uništava živote drugih. Drugi roman se bavi puno većom temom stanja globalnog društva i je li pravac kojim to društvo ide ustvari dobar ili loš? Budućnost donosi odgovor na to pitanje. Dok ovaj najnoviji roman nastoji na duhovit način razraditi temu starosti i skorašnje smrti koja može doći svaki čas. Što tad učiniti? Živjeti svaki dan kao da će nam biti zadnji ili odabrati život bez ikakvog žara po tuđim, nametnutim pravilima ne bismo li ga još samo malo produljili?

Roman „Starački dom za maloljetnu delinkvenciju“ pun je zabavnih scena i humora, no isto tako, postavlja pitanje životnih prioriteta, donosi suočavanje s različitim emocijama, prije svega tuge za mlađim danima, straha od prolaznosti i smrti… O čemu se točno radi u knjizi?

Da, baš to. Pitanje životnih prioriteta. To je glavno pitanje za svakog od nas tijekom cijelog života. Jer vaš osobni odabir životnih prioriteta će odrediti hoćete li biti sretni u životu ili ne. Kvaka 22 je u tome što ćemo tek na kraju puta shvatiti jesmo li birali dobro ili loše? To je život. I to je ok. Jer kad bi svi za sebe donosili samo ispravne odluke, to ne bi bio život, već mentalna tamnica te lagano i bezbrižno krstarenje do smrti. Nekima je to sasvim prihvatljivo, ali na pogrešnim se odlukama uči, na ispravnima ne. I pogrešne odluke su u pravilu puno uzbudljivije. To se upravo događa ekipi “gerile iz Idile” u mojem najnovijem romanu. Smrt bi mogla svratiti svakog trena po bilo kojega od njih, a na njima je da odaberu kako će proživjeti to malo vremena koje im je preostalo prije nego dođe. Čitav su život birali prioritete koji nisu bili njihovi, već su ih morali birati i staviti ih ispred sebe i svoje sreće. Sada, u sutonu svojih života, odlučili su da će za promjenu oni sami sebi postati prioritet broj jedan. I tu kreće kaos, jer nitko od njih to ne očekuje. Dok ih svi sa svih strana pokušavaju obuzdati i dovesti natrag “u red”, oni se još jače bore za sebe i svoje možda zadnje uzbuđenje u životu.

Kako ste birali likove i jeste li naišli na poteškoće u pisanju i prilagođavanju jezika i govora likova geografskom području otkuda dolaze?

Veliki kontrast karaktera i sukob. To je osnova stvaranja međuljudskih odnosa kod razvijanja likova. Uvijek moraju postojati likovi sasvim suprotni jedni od drugih. To će izazvati sukobe mišljenja, argumenata, odluka i na kraju poteza zbog kojih priča postaje zanimljiva i brza. Jer kad nema nikakve razlike u mišljenju, ponašanju i dijalogu, neće biti ni napetosti koja stvara zanimljivu priču. Ako su svi likovi u romanu sličnog karaktera i razmišljanja, što onda tu imamo uopće za ispričati? Tako da su likovi morali biti jedan dalmatinac i jedan purger. Jedan koji ne poštuje nikakva pravila i jedan koji ih se slijepo drži i ne propituje njihov smisao. Druga krucijalna stvar je psihološko razvijanje likova. Lik mora biti duboko psihološko i karakterno razvijen, ne smije biti površan i dvodimenzionalan, jer tada nema ništa u sebi s čime se čitatelj može povezati. Što se regionalnih dijalekata tiče, napisao sam dijaloge najbolje što sam znao i mogao, a publika će ocijeniti jesu li likovi dovoljno vjerodostojni u svome govoru.

Kome biste preporučili pročitati knjigu?

Naravno svima. I još bolje neka svi kupe knjigu, da se rasproda cijela naklada tako da moj izdavač nešto zaradi za sav svoj trud.

I za kraj, pripremate li nam neke nove naslove?

Da, imam također jednu dopola dovršenu humorističnu dramu, koja je po mom osobnom mišljenju vjerojatno najbolji rukopis koji sam dosad pisao. Priča je vrlo zanimljiva i nepredvidljiva, glavni lik je izuzetno osebujnog karaktera zahvaljujući kojem se nađe u bezbroj nevjerojatno apsurdnih ali i realnih situacija. Nadam se da bih u skorije vrijeme mogao dovršiti taj rukopis. Inspiracije ne nedostaje, ali vremena zato uvijek. Također imam ideju za još jedan roman, to jest biografiju čovjeka koji je izmišljen i nije nikada postojao, ali njegov život služi kao metafora biografije vremena i događaja koji su stvarni i zaista su se dogodili. To bi djelo trebalo biti sasvim suprotnog smjera od komedija, tema bi bila kako se nositi s najgorom ljudskom patnjom? Kako doživjeti najveće užase koje čovjek ne može niti zamisliti te nakon svega toga pokušati nastaviti sa životom? Taj rukopis još nisam niti započeo, možda sam napisao tek nekoliko prvih stranica.

Roman “Starački dom za maloljetnu delikvenciju” možete nabaviti još danas, a više o ovom i ostalim (postojećim i budućim) izdanjima svakako popratite na službenim stranicama Naklade Ceres.