Kako je Kries zagrijao hladni Ribnjak
Kada su 1998. Varaždinci krenuli sa Špancirfestom, indirektno su pokrenuli 2005. Renesansni festival u Koprivnici koji je postao Meka i Medina za srednjovjekovne i renesansne udruge u Hrvata. Od kovača do vitezova, sve je došlo na sunce usred Podravine, pa se nekako taj trend počeo širiti Sjeverozapadnom Hrvatskom. Tako je primjerice Seljačka buna u Stubici dovedena na jednu višu razinu i razne viteške i ine udruge prikazuju svu tragediju najveće hrvatske seljačke bune u živom boju. Napred Gubec-beg!
Treću godinu za redom Zagreb, kao glavni grad regije SZ Hrvatske i općenito svih Hrvata, priključuje se tom uspjelom trendu domaćega turizma u kojem vitezovi i stari obrtnici oživljuju duh stare Hrvatske. Prve godine u Maksimiru, a sad već drugu u Ribnjaku more Zagrepčana, dobrim dijelom djece, viđa pozitivne strane toga doba.
Središnja muzička točka ove godine je bio Kries. Kao u dobra stara vremena, Jurjevo je slavljeno po PS-u, Katedrala na brijegu, plavo zvjezdano nebo iznad, a narod navečer se drma uz tradicionalnu muziku. Kada kažem tradicionalna, Kries je najhrvatskiji muzički produkt, a u isti tren to je svjetska muzika, vrlo vjerojatno naš glazbeni najjači brand (nekad bi se reklo marka) u ovome trenutku. “Svetsko, a naše”, rekli bi naši komšije, samo ne trebaš dovoditi Collinu, već imaš Mojmira Novakovića, najpoznatijeg hrvatskog radnika na privremenom radu u Engleskoj, koji se svako to spusti u domovinu, da bi nas sa svojim svircima podsjetio kako se to nekad radilo. Navužga se krijes na Jurjevo ili pak na Ivanovo, svi su veseli, lokalni katolički svećenik, koji je ujedno je i žrec, stoji kod krijesa, dok mu se njegova djeca motaju oko nogu, a govori iste riječi koje Mojmir danas pjeva.
Kries je tvrdi band, jaki ritam, a čini mi se da su nas jučerašnje večeri podarili sebe s mrvicu umivenijim zvukom, iako naravno vjerni sebi, jer da mi je netko rekao da će se mala djeca veselo drmati uz ritmove lijerice i gajdi, začinjene uz bas, gitaru i bubanj, iskreno ne bih vjerovao. Kries sam slušao u većim i manjim prostorima, ali zelenilo i pogotovo stare gradine prirodno su okruženje za ovakvu glazbu. Dio ljudi je lagano mrnđao da je ozvučenje bilo slabije, ali baš je bilo dovoljno glasno, klincima bi klasična jačina bila prejaka.
Vremenski ograničeni na samo sat i pol, Kries je odprašio nastup. Meni se najviše svidjela “Buj buja” s novoga albuma “Selo na okuke”. Sasvim sigurno nitko nije otišao nezadovoljan doma. Možda malo smrznut, ako nije zaplesao, ali rijetko koga Kries ne natjera na ples. Samo šteta da nije bilo pravoga krijesa, događaj bi bio puno ljepši, pa bi onda stvarno bilo da “Lepi Juro kries nalaže” …
