NA DANAŠNJI DAN: Galileo, Sartre, Miškina, Klaić i Tanhofer

Na današnji je dan davne 1633. godine legendarni Galileo Galilei bio prisiljen od strane Inkvizicije da prokle, prezre i da se odrekne svojih kopernikansko heliocentričnih stavova, sve kako bi izbjegao lomaču kao Giordano Bruno tridesetak godina ranije.
2020-06-21-DNDD

Galileo Galilei: Ipak se kreće!

Navodno je Galileo u trenutku smrti promrmljao “Eppur si muove”(Ipak se kreće), iako se odrekao svih tvrdnji o heliocentričnom sustavu.

Galilei je talijanski matematičar, fizičar, astronom i filozof. Nakon završenih medicinskih studija, posvetio se proučavanju geometrije i Arhimedovih djela, te postao jedan od najvećih fizičara i astronoma.

Izumom dalekozora započelo je plodno razdoblje Galileijevih astronomskih istraživanja i došla jedno za drugim značajna otkrića: Mliječna staza pokazala se kao golem skup zvijezda slaba sjaja; Mjesečeva površina pokazala se izbrazdanom dolinama i brjegovima; oko Jupitera kruže četiri satelita; Venera pokazuje faze kao i Mjesec; na Sunčevoj površini vide se pjege.

Veličina Galileijeva nije u njegovu izumu, iako se može smatrati najvećim fizičarem svojega doba, nego u tome što je dalekozor usmjerio prema nebu. Prva svoja astronomska otkrića objavio je 1610. u djelu Vjesnik zviježđa (lat. Siderius nuncius). Zalaganje za Kopernikov sustav, kao jedini točan i istinit, dovelo je Galileija u sukob s crkvenim naučavanjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. bilo zabranjeno naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca i da je ono središte svijeta. Iako je obećao da će odustati od svojeg uvjerenja, nije mogao, potaknut otkrićima do kojih je došao, odustati od znanstvene istine.

Sartreova misao o slobodi

Dana 21. lipnja 1905. u Parizu se rodio Jean-Paul Sartre. Nakon II. svjetskog rata, kroz egzistencijalizam, postao je vodećom figurom europske inteligencije. Ovaj je francuski mislilac svojim opusom, koji se protezao od filozofije, proze do drame, imao snažan utjecaj na društveno-politički život svoga vremena te na svoje brojne suvremenike.

«Čovjek mora pronaći smisao vlastitog života. Prije svega, sam ga mora osmisliti, jer tko će to inače učiniti za njega u vremenu kada religija prestaje biti oslonac?» – ovo je jezgra filozofije Jean-Paula Sartrea o kojoj je stalno promišljao u svim svojim djelima.

Sami smo, uvijek. Ljude ništa ne može spasiti od njih samih, čak ni dokaz postojanja Boga. No, ipak, kada Sartre tvrdi kako Bog ne postoji, tada je čovjek slobodan preuzeti odgovornost za samoga sebe. A kada vlastiti život uzme u svoje ruke, čovjek je tek tada slobodan.

Sartre je pisao i razmišljao i o svjetskoj politici i problematici. Nakon II. svjetskog rata bio je snažan zagovornik pokreta oslobođenja Trećeg svijeta te zagovornik komunizma. Diktatori Kine, Kube ili SSSR-a smatrali su ga svojim angažiranim zastupnikom. Prema mišljenju kritičara, svojim je političkim angažmanom diskreditirao svoju filozofiju.

Francuska Sartreov 100. rođendan obilježava brojnim izložbama, panel-raspravama, televizijskim i radijskim emisijama te brojnim novim knjiškim izdanjima. No, sva ova događanja imaju više nostalgičan, nego pogled usmjeren budućnosti. Sartreov patetični ton današnjim mladim čitateljima zvuči strano. Možda zato, jer su ljudi naučili živjeti sa svojom slobodom. No, to znači da je Sartreova filozofija postigla svoj najznačajniji cilj: život u i sa slobodom.

Ubijen Mihovil Pavlek Miškina

Mihovil Pavlek – Miškina rodio se u Đelekovcu kod Koprivnice 1887. godine. U rodnom selu završio je 5 razreda osnovne škole, ali svojom bistrinom izrastao u predstavnika narodne inteligencije svoga vremena i borca za socijalnu pravdu. Tijekom Prvog svjetskog rata Miškina je služio u XVI. infanterijskoj regimenti u Bjelovaru jer radi slabog vida nije mogao biti poslan na front.

Miškina se aktivnije uključuje u politiku 1925. godine, kada se kandidirao na izborima Hrvatske seljačke republikanske stranke kao zamjenik Pavlu Dombaju iz Drnja koji se kandidirao u kotaru Ludbreg. Jedno vrijeme bio je i načelnik općine Đelekovec. Nakon proglašenja NDH, ustaška je vlast krenula s pristupanjem mjesnih organizacija HSS-a u ustaški pokret a u Koprivnici je došlo do sukoba nekih članova stranke s proustaškim dijelom HSS-a koje je željelo preuzeti Gradsko poglavarstvo. Želeći neposredno od Mačeka dobiti daljnje smjernice za rad, u Zagreb su se uputili Miškina, Stjepan Prvčić i Tomo Čiković ali u Zagrebu nisu uspjeli doći u dodir s nekim iz užega vodstva stranke.

Po povratku Povjerenstvo Glavnog ustaškog stana za Koprivnicu, na čijem je čelu bio ustaški povratnik Nemec, već od travnja 1941., ograničilo mu je kretanje samo na područje đelekovečke općine. Nekoliko su puta Miškinu i njegove suradnike ustaše zatvarali i zatim puštali ne bi li ih natjerali da pristupe ustaškom pokretu. U srpnju su uhićeni Miškina, Franjo i Tomo Gaži te Stjepan Prvčić, članovi Kotarske organizacije HSS-a i u zatvoru su proboravili više od mjesec dana bez ikakva saslušanja. Pod optužbom prokomunističke djelatnosti 9. svibnja 1942. godine je uhićen, a sutradan, 10. svibnja, odveden je u Sabirni logor Jasenovac.

Začetnik književne misli i predvodnik grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj pisati je počeo kao zreo čovjek. Pisao je pjesme, crtice, pripovijetke, članke i brošure, a objavljivao ih je u raznim dnevnicima, tjednicima, časopisima i kalendarima.

Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesničar i pisac

Vjekoslav Klaić rođen je u Garčinu 21. lipnja 1849. godine. Bio je hrvatski povjesničar, pisac i rektor zagrebačkog Sveučilšta. Budući da mu je majka bila Njemica, Klaić je odgajan u njemačkome duhu i jeziku. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu. U Beču je studirao povijest i zemljopis, a poslije završenoga studija više od pedeset godina službovao je kao profesor, u početku gimnazijski, a od 1893. na Zagrebačkome sveučilištu. Uz manje prjekide ostaje na katedri opće povijesti do 1922. godine kada je umirovljen.

Godine 1896. postao je pravim članom JAZU/HAZU, a bio je i počasni doktor praškoga sveučilišta i vanjski član Češke akademije znanosti. Surađivao je u pravaškom tjedniku Hrvatska lipa, a bio je dugogodišnji urednik Vienca (1882.-1889.) te istodobno i osnivač orkestra i dirigent, promičući hrvatsku glazbu. Godine 1892. pokrenuo je i uređivao glazbeni časopis Gusle. Pisao je i uspjele pripovijetke i političke članke u hrvatskom duhu. Monumentalno historiografsko djelo Povijest Hrvata, objavljeno kod Kuglija u pet knjiga, nije, na žalost, uspio završiti. Umro je u Zagrebu, 1. srpnja 1928. godine.

Tomislav Tanhofer, hrvatski glumac i redatelj

Dana 21. lipnja 1971. godine u Splitu je umro Tomislav Tanhofer, hrvatski glumac i redatelj. Tanhofer je bio jedan od najsvestranijih kazališnih ljudi: dramski i karakterni glumac, studiozan redatelj modernoga tipa, teatrolog, pisac članaka i eseja o kazalištu, prevoditelj dramskih djela, pedagog, predavač, umjetnički voditelj u nekoliko kazališta.

Nakon studija u Beču i Zagrebu, gdje je studirao filozofiju i pratio kazališni život, stupio je 1922. u Narodno kazalište u Osijeku. Uskoro je postao i urednik osječkog Kazališnog lista. Zatim postaje član ansambla Kazališta dunavske banovine, potom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a nakon Drugoga svjetskog rata u Beogradu i na kraju u Splitu postaje direktor Drame.

Kao glumac Tanhofer je, uz ostale, ostvario uloge Hamleta, Kneza Miškina u Idiotu Dostojevskog, Krležine: Leona, Križovca, Urbana i druge. Od važnijih redateljskih ostvarenja ističu se: Hamlet i Hasanaginica još prije Drugoga svjetskog rata, te Antigona, Kralj Edip, Fedra, Candid, Putnik bez prtljage, Don Carlos, Braća Karamazovi i Glorija, a posebice je važno Tanhoferovo uprizorenje Eshilove Orestije na Splitskim ljetnim igrama.

Od važnijih redateljskih ostvarenja ističu se Hamlet i Hasanaginica još prije Drugoga svjetskog rata, te Antigona, Kralj Edip, Fedra, Candid, Putnik bez prtljage, Don Carlos, Braća Karamazovi i Glorija. Posebice je važno Tanhoferovo uprizorenje Eshilove Orestije na Splitskim ljetnim igrama.

Hrvatska
Vremeplov