NA DANAŠNJI DAN: Humboldt, Duncan, Masaryk, Zagrebačka Biblija, Uzvišenje Sv. Križa, Dan prašuma

Alexander von Humboldt, njemački prirodoslovac i istraživač – 1769.

Friedrich Heinrich Alexander, barun von Humboldt, bio je njemački prirodoslovac i istraživač te mlađi brat pruskog ministra, filozofa i lingvista Wilhelma von Humboldta. Rođen je 14. rujna 1769. godine u Berlinu.

Između 1799. i 1804. von Humboldt je putovao po Južnoj Americi koju je istražio i opisao po prvi put sa znanstvenog gledišta. U svojemu djelu Kosmos u 5 svezaka izvršio je fizički opis svijeta. Humboldt je podupirao mnoge znanstvenike i s mnogima, poput Justusa von Liebiga i Louisa Agassiza, je i radio.

Nakon Humboldtove smrti (1859.) njegovi prijatelji i kolege osnovali su Zakladu “Alexander von Humboldt” kako bi nastavili von Humboldtovu velikodušnu potporu mladim znanstvenicima.

Isadora Duncan, američka plesačica – 1927.

Rođena je kao Angela Isadora Duncan u San Franciscu, Californiji. Isadoru Duncan smatraju majkom modernog plesa. Unatoč popularnosti diljem Europe, u SAD-u je bila poznata samo u New Yorku u kasnijoj fazi karijere. Isadora je bila najmlađa od četvero djece bankara Josepha Charlesa Duncana i Mary Dore Gray, najmlađe kćerke kalifornijskog senatora Thomasa Greya.

Više puta je boravila kao gošća, u njezino vrijeme jednom od najmondenijih turističkih mjesta – Opatiji. Boravila je u Villi Amalia, danas depandansi najstarijeg opatijskog hotela Kvarner. U parku ispred Ville Amalia je postavljen i spomenik njoj u čast. U Opatiji je boravila sa drugim suprugom, poznatim ruskim pjesnikom Sergejem Jesenjinom. Preminula je tragično, 14. rujna 1927. godine, tijekom vožnje automobilom kada joj se šal koji je nosila oko vrata zapleo u kotač automobila i ugušio je.

Tomáš Masaryk, češki političar – 1937.

Tomáš Garrigue Masaryk bio je češki političar, filozof i sociolog. Profesor filozofije na Praškom sveučilištu. Godine 1889. s Kramarom je osnovao liberalnu političku grupu Realisti, koja se povezala s Mladočeškom strankom. Osnivač je i ideolog liberalne Češke narodne stranke koja se borila za autonomiju Češke u sklopu Austrougarske. Godine 1909., pomaže obrani u Veleizdajničkom procesu, u Beču.

Godine 1914. odlazi u emigraciju, gdje razvija intenzivniju političku djelatnost za stvaranje samostalne čehoslovačke države. Pred kraj rata na čelu je privremne čehoslovačke vlade. U Washingtonu je 16. listopada 1918. godine izdao Deklaraciju o nezavisnosti Čehoslovačke. Bio je prvi predsjednik Češkoslovačke. Na tu dužnost ga se izabralo 14. studenog 1918. godine, a birači su ga poslije još tri puta izabrali na tu funkciju. Dao je ostavku 1935. godine. Kao ‘otac domovine’ smirivao je zategnute odnose čeških i slovačkih stranaka. Umro je u Pragu 14. rujna 1937.

Objavljena Zagrebačka Biblija – 1968.

Dana 14. rujna 1968. objavljena je Zagrebačka Biblija. Zagrebačka Biblija iz 1968. godine pojavljuje se kao četvrti cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik, a prvi tiskan u Hrvatskoj i to u Zagrebu.

Društveni je izdavač u tadašnjem komunističkom sustavu objelodanio hrvatski prijevod Biblije načinjen iz izvornika, prema uzoru na Jeruzalemsku Bibliju (La Bible de Jérusalem). Glavni su urednici bili sveučilišni profesor Jure Kaštelan, književnik, član Izdavačkog savjeta Stvarnosti, i sveučilišni profesor Bonaventura Duda, bibličar, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Urednici su pak Josip Tabak, književnik, i Jerko Fućak, bibličar. Okupljeni su književni suradnici: Branko Brusar, Olinko Delorko, Filibert Gass, Marko Grčić, Stjepan Hosu, Jure Kaštelan, Božo Kukolja, Tomislav Ladan, Nikola Milićević, Zvonimir Mrkonjić i Ante Sekulić.

Bibilja je objavljena na blagdan Uzvišenja svetoga križa u Zagrebu. Izašla je u 60.000 primjeraka da bi uskoro bila tiskana u još 40.000 primjeraka. Od izdavačke kuće Stvarnost ju je 1974. otkupila Kršćanska sadašnjost.

Za svaki je narod važan događaj prijevod Biblije na narodni jezik. Biblija nije samo spomenik vjere nego i spomenik jezika. Prvi, cjelovito napravljen, prijevod Svetoga pisma na hrvatski načinio je u 17. stoljeću isusovac Bartol Kašić. Našijenci, nostrates, kako kuka već sam Kašić, osujetili su tiskanje spremljene hrvatske Biblije u Rimu. Tada još nije postojao standardni hrvatski jezik. Kašić ga je zapravo gradio. Kašićeva Biblija tiskana je kao otmjeno izdanje istom 1999.–2000. u Paderbornu u Njemačkoj u nizu prvih prijevoda Biblije na slavenske jezike, zvanom Biblia Slavica.

Prvi tiskani prijevod cijeloga Svetoga pisma na hrvatski, koji je načinio franjevac Petar Katančić, izašao je 1831. u Budimu. Tridesetak godina poslije objavljuje teolog Ivan Matija Škarić prijevod Biblije u Beču 1858.–1861. godine. Ivan Ev. Šarić objavljuje svoj prijevod Biblije u Sarajevu 1941.–1942. godine.

Uzvišenje Sv. Križa

Uzvišenje sv. Križa je kršćanski blagdan. Potječe iz Jeruzalema. Obilježava ga se na 14. rujna. To je bio dan nakon godišnjice posvete bazilike Uskrsnuća nad grobom Isusovim.

Baziliku je dao podignuti car Konstantin. Posvećena je 13. rujna 335. godine. U toj se bazilici nalazi dio izvornog Kristovog križa koji je otkupila carica Jelena 320. godine, a dala ga je na čuvanje u tu baziliku. Jeruzalemski kršćani su dan nakon godišnjice posvete bazilike izložili tu svetu relikviju te joj se klanjali. Relikvija nije bila mirne sudbine.

Legenda o nastanku svetkovine je sljedeća: nakon osvajanja Svetoga križa u jednom trenutku dospio je u ruke Perzijanaca. 614. ju je otela perzijska vojska. Istočnorimski car Heraklije ratujući s njima, iznjedrio je čudesnu pobjedu 14 godina poslije i vratio je relikviju. On je tad kao pogodbu za mir zatražio da se kršćanima vrati Sveti Isusov križ. On sam na svojim ramenima donio ga je do Jeruzalema.

Svečano ju je donio u Jeruzalem 3. svibnja 628. godine. Tamo se zbilo čudo. Na putu prema Kalvariji, zaustavila ga je viša sila – nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Od jeruzalemskog biskupa dobio je savjet da skine carsko odijelo i obuče siromaško. Kad je to učinio, uspio je u naumu. Nadovezujući se na te riječi, svećenik je kazao kako se čovjek mora spustiti i križu okrenuti da bi mu on donio spas.

Blagdan se je poslije proširio i među kršćane na Zapadu.

Dan 14. rujna proglašen je međunarodnim danom prašuma

Prašuma, što doslovno znači ‘stara šuma’ , tip je vegetacije kojim se nazivaju one šume koje su se od svog nastanka razvijala uz malo ili bez utjecaja čovjeka, odnosno nastale su djelovanjem prirode. Primarna prašuma je šuma na koju čovjek nije nikada bio utjecao. Za razliku od primarne, sekundarna prašuma je nekad bila gospodarska šuma koju se izuzelo iz gospodarenje te ju se prepustilo neka se samoregulira. S vremenom takva šuma svojim najbitnijim strukturnim obilježjima postaje slična pravoj prašumi.

U Europi je prašuma stara oko 10 000 godina, što znači da se pojavljuje nakon ledenog doba koje je tu vladalo prije 15 000 godina. Prašume po geografsko-klimatskim karakteristikama dijelimo na nekoliko vrsta, osnovne su tropske kišne šume u tropskim područjima (najpoznatija vrsta), i umjerene (skandinavske, europske i prašume umjerenih i hladnih zona).

Imenom džungla u širem smislu označava se tropska kišna šuma a njezino ime dolazi iz sanskrtskog jangala (=pustara).