GASTRO: Kiseli kupus s kobasicama – zimska idila na stolu!
Gastronomska povijest u hrvatskoj interpretaciji, uglavnom, istražuje utjecaje velikih naroda na našu nacionalnu kuhinju koja je nastala pod velikim germanskim i romanskim utjecajem, dok su svoj obol našim jelima, nedvojbeno, dali i Osmanlije. Ipak, postoje namirnice i jela koja su naš autohtoni prilog europskoj i svjetskoj gastronomskoj baštini. Kiseli kupus je jedna od njih. Naime, poznat još iz doba stare antike. Rimljani su ga smatrali najboljim povrćem, prvi glasovi o njemu u Europi sežu u 4. stojeće prije Krista, a svoj su doprinos širenju Europom dao Džingis-kan i Tatari koji su svojim prodorima širili i miris kisela kupusa, koji se tako udomaćio u u istočnoeuropskim i germanskim kuhinjama, ali i u drugim zemljama, uključujući Franačku.
Neprijeporno je da fermentirane namirnice, kao način čuvanja hrane, odavno prisutne, no svi priznaju da slavenski, time i hrvatski način kiseljenja kupusa tijekom povijesti je prevladao. Razlika je u tome što su se u rimskom načinu priprave glavice kupusa posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, dok slavenski postupak zasniva na stvaranju mliječne kiseline nastale bakterijskom fermentacijom šećera iz kupusa.
|
Sastojci: |
|
|---|---|
| 800 g | nerezanog kiselog kupusa |
| 2 kom. | krvavica |
| 2 kom. | domaće kobasice |
| 1 glavice | crvenog luka |
| 3 česena | bijelog luka |
| 1 žlica | mljevene crvene paprike |
| 2 žlice | svinjske masti |
| 2 dl | bijelog suhog vina |
| 1 žličica | začina kim |
| sol, papar | |
Način priprave:
Kiseli kupus i uz dodatak češnjaka i masnoće. Postupak se svodi na reduciranje vode tako da, spravljeno jelo ne smije imati puno tekućine. U međuvremenu kobasice skuhati u slanoj vodi kojoj dodamo malo vina. Skuhati i krumpir odvojeno. Malo kima dobro odgovara kuhanom kiselom kupusu, a crvena paprika je neizostavna. Jelo poslužujemo u zdjelicama – na dno kupus, preko njega kobasice, a sa strane krumpir.
