NA DANAŠNJI DAN: Maksimilijan Vrhovac, Karloff, John Dunlop, Grigor Vitez, Vijetnamski rat, Štrajk hrvatskih sveučilištaraca 71, Humanitarni dan

Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup – 1752.

Dana 23. studenog 1752. godine rođen je Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup i središnja ličnost kulturnog i političkog života u Hrvatskoj potkraj 18. i početkom 19. stoljeća.

Studirao je teologiju u Beču. Car Josip II. 1786. postavio ga je za rektora Središnjeg teološkog učilišta u Pešti. U Ugarskoj se upoznao s mađarskim nacionalnim preporodom, što ga je potaknulo na sličnu akciju u Hrvatskoj. 1794. godine u Zagrebu osnivao je tiskaru, koja je uglavnom tiskala naslove na hrvatskom jeziku.

Bio je mecena mnogim umjetnicima, uvijek uz naglasak da se promovira “ilirska” kultura. Jedan je od idejnih začetnika hrvatskog narodnog preporoda. Njegova prosvjetiteljska usmjerenost najjače je izražena u njegovu neumornom zalaganju na prikupljanju nacionalnog duhovnog blaga i širenju knjige u hrvatskom narodu.

Boris Karloff, glumc – 1887.

Karloff Boris (pravo ime William Henry Charles Edward Pratt), američki filmski glumac engleskog podrijetla (London, 23. XI. 1887 – Midhurst, 3. II. 1969).

Sin diplomata, studirao književnost, od 1909. živio u Kanadi, gdje je nastupao kao putujući glumac. Na filmu se prvi put pojavio 1916., no zamijećen je tek u zvučnome razdoblju, ponajprije zahvaljujući ulozi čudovišta u filmu strave Frankenstein (1931) J. Whalea, koja je predodredila njegovu daljnju karijeru najveće zvijezde horrora (često nastupao zajedno s B. Lugosijem).

Povremeno nastupao i u drugim žanrovima (npr. Izgubljena patrola – The Lost Patrol, 1934., J. Forda) te u kazalištu.

John Boyd Dunlop, izumitelj pneumatika – 1921.

John Boyd Dunlop (Dreghorn, 5. veljače 1840. – Dublin, 23. studenog 1921.), škotski veterinar i izumitelj. Godine 1888. od gumene cijevi za polijevanje konstruirao je prve zračnice za bicikl kojim je obilazio seoska gospodarstva (pneumatike za tricikl svojega sina), ne znajući za sličan patent R. W. Thomsona iz 1845.

Godinu dana nakon toga patentirao je izum pneumatika za vozila te osnovao dioničko društvo za izradu pneumatskih guma. Prema njemu je osnovana tvrtka Dunlop Rubber Company Ltd. koja je sredinom 20. stoljeća postala najpoznatija tvornica za proizvodnju teniskih loptica. Zaslužan je i za izum Dunlopova ventila.

Grigor Vitez, književnik – 1966.

Vitez, Grigor, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Kosovac kraj Okučana, 15. II. 1911 – Zagreb, 23. XI. 1966). Učiteljsku školu završio u Pakracu. Prije rata radio je kao učitelj, a nakon rata u Ministarstvu prosvjete te potom u nakladničkoj kući Mladost kao urednik dječjih izdanja.

U književnosti se javio poezijom za odrasle, koja nije privukla značajniju pozornost publike ni književne kritike. Pjesme iz toga dijela Vitezova opusa, objavljene prije rata u časopisima Suvremeni pogledi (1939) i Pregled (1939–40) te u prvim zbirkama poezije (San boraca u zoru, 1948; Pjesme, 1950), neinventivna su izraza i pretežito zaokupljene ratnom tematikom.

Nešto se uspjelijima smatraju zbirke Naoružane ruže (1955), Povjerenje životu (1957) i Kao lišće i trava (1960). Punu afirmaciju postigao je dječjom poezijom (Prepelica, 1956; Sto vukova, 1957; Kad bi drveće hodalo, 1959; Iza brda plava, 1961; Jednog jutra u gaju, 1961; Hvatajte lopova, 1964; Gdje priče rastu, 1965). Posmrtno su objavljene Igra se nastavlja (1968) i zbirka prijevoda Pjesme četiri vjetra (1968) te mnogobrojne zbirke izabranih pjesama.

Pisao je i stihove za dječje slikovnice (Vesele zamke, Medvjed kao pudar, Dva pijetla, Životinje spavaju), bajke i priče (Bajka o glinenoj ptici i druge priče i bajke, 1964) te igrokaze. Pjesme su mu prevođene na gotovo sve europske jezike. Uvođenje dječje vizure, lirizam te bogat, inovativan i neposredan izraz, za koji je nadahnuće često pronalazio u tradiciji usmene narodne poezije, odlike su Vitezova poetskog opusa za djecu, čiji je raznovrstan tematsko-motivski svijet uvelike nadahnut autorovim uspomenama iz djetinjstva.

Prevodio je s ruskoga, slovenskoga i francuskoga jezika, ponajviše književnost za djecu, ali i poeziju za odrasle. Pisao je književne prikaze i eseje te uredio nekoliko poetskih antologija i zbornika za recitaciju. Vitez se danas smatra začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu, koja se zahvaljujući njegovu književnom radu afirmirala kao ravnopravan dio korpusa hrvatske književnosti.

Počeo Vijetnamski rat – 1946.

Dana 23. studenog 1946. godine bombardiranjem sjevernovijetnamskog grada Haiponga počeo je Vijetnamski rat. Komunistički vođa Ho Ši Min proglasio je 1945. na sjeveru zemlje nezavisnu Demokratsku Republiku Vijetnam, dok je jug ostao pod francuskom kontrolom. Konflikt u koji su se 1964. uključile i SAD-e, završen je 1975. pobjedom komunista.

Početkom 1973. bilo je uspostavljeno primirje, a 27. I. 1973. u Parizu je potpisan mirovni sporazum (za koji su Nobelovu nagradu za mir dobili H. A. Kissinger i sjevernovijetnamski ministar Le Duc Tho, koji je nagradu odbio). Uslijedilo je američko vojno povlačenje, a potom (1973–75) i obnova sukoba između suprotstavljenih vijetnamskih strana.

Snage FNO-a su 30. IV. 1975. zauzele Saigon (koji jer potom preimenovan u Ho-Ši-Min), te je proglašeno vijetnamsko ujedinjenje (komunističke snage istodobno su pobijedile u Kambodži i Laosu). U Vijetnamskom ratu poginulo je više od milijun Vijetnamaca (najviše u Južnom Vijetnamu), oko 55 000 američkih vojnika i oko 5000 vojnika iz drugih država saveznica SAD-a.

Opći štrajk hrvatskih sveučilištaraca u sklopu hrvatskoga proljeća – 1971.

Hrvatsko proljeće bilo je kulturno-politički pokret koji je ranih 1970-ih tražio pripadajuća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Politički protivnici nazivali su ga i masovni pokret, odnosno MASPOK. To je naziv za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, posebno obilježeno legitimiranjem hrvatskog nacionalnog identiteta i traženjima, koja iz njega proizlaze.

Hrvatsko proljeće bilo je nacionalni pokret nastao u redovima Saveza komunista Hrvatske 1970. i 1971. protiv unitarizma, s kojim su išle ukorak i težnje za reformom gospodarskoga, kulturnog i političkog života u kulturnim institucijama, među intelektualcima, znanstvenicima i studentima. Nazvan od polititičkih protivnika i masovni pokret (MASPOK), hrvatsko proljeće je u užem smislu trajao od X. sjednice CK SKH u siječnju 1970. na kojoj je osuđen unitarizam Miloša Žanka, do njegova slamanja na sjednici Predsjedništva CK SKJ u Karađorđevu, 29. studenoga 1971.

U širem smislu, hrvatsko proljeće počinje od Brijunskog plenuma 1966. na kojem se SK obračunao s tajnom policijom na čelu s Aleksandrom Rankovićem i time potaknuo reformske snage unutar sebe i u društvu. Najistaknutiji protagonisti hrvatskog proljeća od političara su Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija i dr., od intelektualaca Vlado Gotovac, Marko Veselica, a među studentima Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak, koji su, kao i brojni drugi osuđeni zatvorskim kaznama. Obračun s Hrvatima rezultirao je t.zv. “hrvatskom šutnjom”, koja je prekinuta novim demokratskim pokretom koncem 1980-ih, koji je konačno doveo do državnog osamostaljenja Hrvatske.

Međunarodni humanitarni dan

Svake godine 23. studenoga, u svijetu se obilježava Međunarodni humanitarni dan kako bi se ljude podsjetilo na nužnost ulaganja u vlastitu dobrotu.

Humanitarna djelatnost je po definiciji djelatnost kojom se u vidu novca, roba i usluga bez naknade i bez uvjeta glede teritorijalne, nacionalne, vjerske, političke i druge pripadnosti, pruža humanitarna pomoć fizičkim i pravnim osobama kojima je ona prijeko potrebna zbog stanja u kojem se nalaze, a za koje ona nisu kriva (umanjena zdravstvena i radna sposobnost, ratno stanje, elementarne nepogode i dr.). Bez obzira na sve, najveći dar koji čovjek čovjeku može dati je dio sebe kako bi nekome spasio život!

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr, Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr, Wikipedija, https://hr.wikipedia.org