NA DANAŠNJI DAN: Srpanjske žrtve , Robert Schumann, Branko Gavella, Vincent van Gogh, osnovana NASA, Luis Bunuel, tunel La Manche, Mate Parlov, Oliver Dragojević
Srpanjske žrtve – 1845.
Srpanjske žrtve je naziv za žrtve pokolja koji se zbio 29. srpnja 1845. godine u Zagrebu prilikom protumađaronskih prosvjeda.
Srpanjske žrtve
Na pripremama skupštine zagrebačke županije 1845. godine krivotvoreni su potpisi, kako bi bilo više mađarona a manje narodnjaka. Kraljevom naredbom popis plemića za skupštinu napravljen je prema onim iz 1835. godine, što je također išlo na ruku mađaronima. Skupština je počela s radom 28. srpnja, dan kasnije, 29. srpnja 1845. na Trgu svetog Marka u Zagrebu oko 19 sati časnik je ranio Mirka Bogovića, potom su vojnici zapucali na zapovijed pukovnika. Poginulo je 13 ljudi te ranjeno 27 ljudi. Prvi hitac ispaljen je iz kuće mađaronskog odvjetnika Tadije Ferića koja se nalazila na kutu Trga svetog Marka i Mletačke ulice.
Na pogrebu srpanjskih žrtava se okupilo mnoštvo naroda te su demonstrirali odlučnost u borbi protiv mađarskog hegemonizma u Hrvatskoj. Žrtve su pokopane na Jurjevskom groblju, a potom premještene na Mirogoj.
Sličan događaj zbio se 22. svibnja 1897. godine u Bošnjacima, kad je na dan izbora za Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije ubijeno osam, a ranjeno osamdeset osoba od protuhrvatski raspoloženog režima. Događaj je poznat kao Krvavi izbori u Bošnjacima.
Robert Schumann, kompozitor – 1859.
Robert Schumann
Robert Schumann (08.06.1810., Zwickau – 29.07.1856., Endenich kraj Bonna), njemački skladatelj. Jedan je od glavnih predstavnika glazbenog romantizma. Po svom umjetničkom stajalištu, naravi i umjetničkim afinitetima je izraziti romantik.
Središnja su mu djela klavirske kompozicije i solopjesme, a majstor je produhovljene romantičke pjesme ugođaja, čiji je prototip ˝Mjesečina˝. 1843. Felix Mendelssohn ga angažira za nastavnika glasovira i kompozicije na novoosnovanom konzervatoriju u Leipzigu. Od 1850. do 1853. Schumann djeluje kao gradski glazbeni direktor u Düsseldorfu. Od velikih ličnosti, osobito je utjecao na Brahmsa.
Branko Gavella, kazališni redatelj – 1885.
Branko Gavella
Branko Gavella (Zagreb, 28. srpnja 1885. – Zagreb, 8. travnja 1962.), hrvatski redatelj, teatrolog i kazališni pedagog. Filozofiju i germanistiku studirao je u Beču. Pisao je kazališne kritike u dnevniku Agramer Tagblatt, a 1914. prvi put režira u HNK. Potiče osnivanje glumačke škole, ravna dramom HNK i postavlja svoje najbolje predstave, te realizira brojna djela opernog repertoara. Osobito se zalagao za scensko izvođenje hrvatske dramske baštine. Režira u godinama nakon Drugog svjetskog rata u Bratislavi, Ostravi i Ljubljani, a od 1949. ponovo je u svom rodnom gradu, a 1950. preustrojio je zagrebačku Zemaljsku glumačku školu u Akademiju za kazališnu umjetnost (danas ADU). 1953. pokreće utemeljenje Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Dramsko kazalište Gavella). Režirao je oko 270 dramskih, opernih i operetnih djela, a napisao je knjige: ˝Hrvatsko glumište˝, ˝Glumac i kazalište˝ i ˝Književnost i kazalište˝). Branko Gavella jedan je od najvećih umjetnika što ih je imala hrvatska pozornica. Stvaralac i teoretičar, organizator i pedagog, redatelj, prevodilac i publicist koji svojim nezaobilaznim djelom postaje pojmom i simbolom cijelog kazališnog razdoblja. Zanimljivo je i da je kao nogometni sudac sudio prvu prvenstvenu utakmicu na području današnje Hrvatske, odigranu između HŠK-a Croatia i Tipografski ŠK-a u rujnu 1912.g.
Vincent van Gogh, slikar – 1853.
Vincent van Gogh
Vincent van Gogh (Zundert, 30. ožujka 1853. – Anvers-sur-Oise, 29. srpnja 1890.), nizozemski slikar, grafičar i crtač Sedam je godina proživio kao namještenik u Haagu, a zatim je poslan u podružnicu Goupila u London (1873-76). U toj je trgovini slika dobio ne samo uvid u slikarstvo, već se i sam zainteresirao za slikanje te nastojao postati slikar. Početkom 1886. dolazi u Pariz i postaje đak Cormonov, te u ove četiri godine do smrti Van Gogh doživljava svoju veliku evoluciju. Već 1887. njegova se paleta radikalno mijenja: prema prijašnjem sumornom načinu čini se ta promjena kao regeneracija. Očituju se značajke arabeske u svježim otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz podcrtani grafizam. Van Gogh traži sintezu u pojednostavljenju. Novi se način Van Goghov ispoljava sve jače i snažnije: isključuju se sjene i svaka modelacija. On primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike konturira tamnom bojom. Vjerojatno je jedna od posljednjih njegovih slika što ih je naslikao Pšenična polja s vranama ili Žitno polje s gavranima. U 37. godini, 27. srpnja, depresivan, uznemiren, u trenutku paničnog predosjećaja strave pred novim nastupom hvata revolver. U polju kraj puta naslanja se na deblo koje je slikao i odapinje oružje. Umire nakon dva dana u svom krevetu. Pokopan je u Auvers-sur-Oiseu uz svog brata Théa koji je preminuo 6 mjeseci kasnije.
Osnovana NASA – 1958.
National Aeronautics and Space Administration (NASA) je američka svemirska agencija, osnovana 29. srpnja 1958. godine s ciljem ostvarivanja javnog svemirskog programa Sjedinjenih Američkih Država. Cilj joj je i dugoročni razvoj civilnih i vojnih letjelica.
National Aeronautics and Space Administration
NASA državna civilna uprava SAD-a za zrakoplovna i svemirska istraživanja i razvoj, sa sjedištem u Washingtonu. Osnovana je 1958. odlukom američkog predsjednika D. Eisenhowera.
Od svojih početaka NASA je vodila američke programe svemirskih istraživanja, od prvih američkih letova s ljudskom posadom do leta ljudi na Mjesec i misija raketoplana space shuttle.
NASA je također predvodila istraživanja u komunikacijama, meteorologiji, geologiji te drugim miroljubivim primjenama zemljinih umjetnih satelita.
Luis Bunuel, filmski režiser – 1983.
Luis Bunuel
Buñuel Luis, španjolski filmski redatelj (Calanda, 22. II. 1900 – Ciudad de México, 29. VII. 1983). Iz imućne građanske obitelji, studirao književnost i filozofiju, pisao pjesme i filmske kritike, od 1925. živio u Parizu gdje se pridružio nadrealistima i sa S. Dalíjem režirao reprezentativni film francuske avangarde Andaluzijski pas (Un chien Andalou, 1928), a za njim je slijedio jednako provokativan (i zabranjeni) film Zlatno doba (L’Âge d’or, 1930). Vrativši se u Španjolsku tamo je režirao dokumentarni film Las Hurdes (1932); nakon pobjede frankista 1939. odlazi u SAD, a 1946. u Meksiko gdje je nastavio redateljsku karijeru. Međunarodnu pozornost iznova pobudio filmom Zaboravljeni (Los olvidados, 1950., nagrada za režiju u Cannesu), u kojem nadrealističko nasljeđe spaja s utjecajem neorealizma, a izdvajaju se groteske i crne komedije On (El, 1952) i Zločinački život Archibalda de la Cruza (La vida criminal de Archibaldo de la Cruz, 1955). Od sredine 1950-ih pretežito je radio u Francuskoj. Tada njegov model nadrealizma dobiva jasnije ali i raznolike oblike, osebujno se priključujući filmskome modernizmu. Oslanjajući se na naturalizam uprizorenja prepoznatljivo razvija nadrealističku dimenziju globalne koncepcije djela zasnovanu na miješanju sna i jave (iracionalno, snoliko i podsvjesno kao opažajna realnost), crnom humoru i ironiziranju društvenih konvencija, simbolici psihoanalitičke provenijencije, motivima erotskih opsesija, često prevladavajući kanone klasične naracije: Anđeo uništenja (El ángel exterminador, 1962), Ljepotica dana (Belle de Jour, 1967., Zlatni lav u Veneciji), Diskretni šarm buržoazije (Le Charme discret de la bourgeoisie, 1972., Oscar za strani film), Fantom slobode (Le fantôme de la liberté, 1974), Taj mračni predmet žudnje (Cet obscur objet du désir, 1977). Zasebnu skupinu čine filmovi u kojima je težište na nesmiljenoj kritici političkih i društvenih prilika, osobito licemjernih moralnih normi, često iskazanoj otvoreno subverzivnim porivima: Nazarín (1958), Viridiana (1961., prvi igrani film koji je snimio u Španjolskoj, Zlatna palma u Cannesu), Dnevnik jedne sobarice (Le Journal d’une femme de chambre, 1963), Tristana (1970).
Ugovor o tunelu La Manche – 1987.
Dana 29. srpnja 1987. godine britanska premijerka Margaret Thatcher i francuski predsjednik Francois Mitterand potpisali su ugovor o gradnji tunela ispod La Manchea.
La Mance tunel
Riječ je o 50 km dugom tunelu koji prolazi ispod kanala La Manche njegovim najužim dijelom, Doverskim vratima. Sastoji se od 2 cijevi, dok je treća tu radi sigurnosti, a služi za održavanje tunela. Suvremeni vlakovi za 35 minuta prevezu putnike s jedne do druge strane, dok se automobili i kamioni prevoze posebnim željezničkim vlakovima s jedne strane na drugu.
Eurotunel je podzemni i podmorski prolaz koji izravno povezuje Folkestone u grofoviji Kent s francuskom obalom kod Calaisa.
Ideju o tome imao je još Napolon, planirajući invaziju na Britaniju. Gradnja tunela trajala je skoro 8 godina, a otvorili su ga u svibnju 1993. britanska kraljica Elizabeta II. i francuski predsjednik Mitterand.
Mate Parlov, hrvatski boksač – 2008.
Mate Parlov
Dana 29. srpnja 2008. godine u Puli je umro najveći hrvatski boksač svih vremena i najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća, Mate Parlov.
Mate Parlov je rođen u Splitu, a podrijetlom je bio iz sela Ričica blizu Imotskog.
Profesionalnu boksačku karijeru započeo je 1974. godine, a dvije godine kasnije osvojio je naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji. 1978. godine Mate Parlov osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u. Po općoj procjeni bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća.
Oliver Dragojević, hrvatski pjevač – 2018.
Podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. U Splitu pohađa glazbenu školu. Najprije uči glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobiva usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split.
Oliver Dragojević
Već 1963. g. okušava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon – P. McCartney). Festivalski debut imao je na Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će – povampirena – u sedamdestima – postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do 1972. g. Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima posvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkodahe epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovo se priključio Batalima.
Na Prokurative se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko-izvođačkog dvojca.
Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.
I njegov album Dvi, tri riči dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.
Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. kolovoza 2001. g. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije.
U listopadu 2010. napunio je Spaladium arenu na koncertu. Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org
