NA DANAŠNJI DAN: Viška bitka, Vladko Maček, Branko Gavella, Fran Galović, prvi automobil, Krfska deklaracija, spuštanje na Mjesec, Viking 1, Zvonimir Majdak
Viška bitka – 1866.
Pomorska bitka kod Visa zbila se 20. srpnja 1866. u Jadranskom moru, u blizini otoka Visa. Ondje su se sukobile mornarice Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije. Bitka je završila pobjedom habsburške mornarice, a bila je dijelom austro-pruskog rata.
U tom ratnom sukobu Kraljevina Italija bila je saveznica Pruske. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj Monarhiji.
Cilj pomorskog pohoda bilo je zauzimanje istočnojadranske obale. Ovo je bila prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon.
Također, to je i prva bitka u svjetskoj povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru. Jednako tako, bila je jedna od zadnjih, ako ne i zadnja bitka, koja je koristila probijanje broda kljunom kao ratnu taktiku, tehniku koja se koristila još u doba Ilira, u ranom starom vijeku. Flote su se sastojale od kombinacije neoklopljenih jedrenjaka s parnim motorom (linijski brodovi) i oklopnjača, koje su također bile mješovitog pogona.
Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova je bila brojnija od austrijske, koju je činilo 7 oklopnjača i 11 neoklopljenih brodova. Austrijske snage su također značajno bile malobrojnije u puškama (276 prema 121) i ukupnoj kovinskoj tonaži (53.236 t prema 23.538 t). U bitci je sudjelovao i talijanski oklopni brod Affondatore. Austrijsku flotu predvodio je Wilhelm von Tegetthoff, dok je zapovjednik talijanske flote bio grof Carlo di Persano. Budući da su na austrijskoj strani sudjelovali brojni hrvatski mornari, važna posljedica austrijske pobjede pod Visom bilo je odbacivanje naklonosti prema Italiji i buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji.
Vladko Maček, hrvatski političar – 1879.
Vladko Maček, pravnik i jedan od najznačajnijih hrvatskih političara svojega doba, rođen je 20. srpnja 1879. godine u Jastrebarskom.
U Zagrebu je završio gimnaziju i studij prava. Politički se aktivirao još kao gimnazijalac i oduvijek je bio poznat kao protivnik mađarske politike.
Nakon smrti Stjepana Radića, Maček je izabran za predsjednika HSS-a. Zahvaljujući njemu počelo je jačanje stranačke organizacije te povezivanje HSS-a s ostalim građanskim strankama u Kraljevini Jugoslaviji.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, vlasti NDH zatvorile su ga i poslale u koncentracijski logor u Jasenovac. Vrlo brzo je poslan u kućni pritvor i uskoro je emigrirao u SAD gdje je i umro.
Njegovi posmrtni ostatci preneseni su 1996. godine iz SAD-a i pokopani u arkadama na Mirogoju.
Branko Gavella, hrvatski redatelj, teatrolog i kazališni pedagog – 1885.
Branko Gavella, rođen u Zagrebu 28. srpnja 1885., čuveni je hrvatski redatelj, teatrolog i kazališni pedagog. Filozofiju i germanistiku studirao je u Beču. Pisao je kazališne kritike u dnevniku Agramer Tagblatt, a 1914. prvi put režira u HNK. Potiče osnivanje glumačke škole, ravna dramom HNK i postavlja svoje najbolje predstave, te realizira brojna djela opernog repertoara. Osobito se zalagao za scensko izvođenje hrvatske dramske baštine. Režira u godinama nakon Drugog svjetskog rata u Bratislavi, Ostravi i Ljubljani, a od 1949. ponovo je u svom rodnom gradu, a 1950. preustrojio je zagrebačku Zemaljsku glumačku školu u Akademiju za kazališnu umjetnost. 1953. pokreće utemeljenje Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Dramsko kazalište Gavella). Režirao je oko 270 dramskih, opernih i operetnih djela, a napisao je knjige: ‘Hrvatsko glumište’, ‘Glumac i kazalište’ i ‘Književnost i kazalište’). Branko Gavella jedan je od najvećih umjetnika što ih je imala hrvatska pozornica. Stvaralac i teoretičar, organizator i pedagog, redatelj, prevodilac i publicist koji svojim nezaobilaznim djelom postaje pojmom i simbolom cijelog kazališnog razdoblja. Zanimljivo je i da je kao nogometni sudac sudio prvu prvenstvenu utakmicu na području današnje Hrvatske, odigranu između HŠK-a Croatia i Tipografski ŠK-a u rujnu 1912.g.
Fran Galović, hrvatski književnik – 1887.
Fran Galović rođen je u Peteranecu kod Koprivnice 20. srpnja 1887., a bio je hrvatski književnik iz razdoblja moderne. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Pragu. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu. Jedan je od najznačajnijih pjesnika dijalektalne poezije (antologijske su njegove pjesme na kajkavskom narječju: ‘Kostanj’, ‘Jesenski veter’, ‘Crn – bel’ itd.) Najpoznatija pjesma na štokavskom narječju mu je zasigurno ‘Childe Harold’. U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije – život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. u Mačvi, boreći se protiv srpske vojske. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je ‘Tamara’ iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, ‘Z mojih bregov’, izdana je posthumno 1925. U njegovim djelima se naziralo i znanstvene fanstastike.
Ford predstavio prvi automobil – 1903.
Američki automobilistički koncern Ford Motor Company, koji se razgovorno najčešće naziva Ford, osnovao je Henry Ford u gradu Detroitu u saveznoj državi Michigan 16. lipnja 1903. godine. Prvi auto ta kompanija proizvela je 20. srpnja iste godine. Ford je proizvodnju započeo Modelom A, pokretnim motorom s 8 konjskih snaga. Tvrtka je uvela veliki preokret u masovnu proizvodnju automobila koristeći ideje Elija Whitneyja o proizvodnoj traci i zamjenskim dijelovima, što je omogućilo jeftinije sklapanje automobila i veću pouzdanost.
Potpisana Krfska deklaracija – 1917.
Krfska deklaracija prvi je zajednički politički akt srbijanske vlade i Jugoslavenskog odbora, objavljen 20. srpnja 1917. godine na Krfu u kojem se prvi puta navodi utemeljenje jedne nove zajedničke države nakon Prvog svjetskog rata.
Nakon smrti cara Franje Josipa, u Austro-Ugarskoj je na prijestolje 1916. godine došao novi car Karlo. U svibnju 1917. godine, Hrvati iz Dalmacije i Slovenci Svibanjskom deklaracijom predložili su da se Austro-Ugarska preuredi na trijalističkom principu, tj. da se uz Austriju i Ugarsku stvori treća jedinica koja bi obuhvatila sve južnoslavenske zemlje u Monarhiji (Sloveniju, Hrvatsku, BIH i Vojvodinu). Svibanjska je deklaracija, predviđala rješavanje hrvatskoga pitanja unutar Austro-Ugarske; no taj prijedlog nije bio prihvaćen. Nikolu Pašića uznemiravala je ideja ujedinjenja bez Srbije i Trijalizam koji su zahtijevali hrvatski političari tražeći rješenje unutar Dvojne Monarhije.
Članovi Jugoslavenskog odbora zastupali su narodno jedinstvo, pravo samoodredbe naroda, ravnopravnost u organizaciji buduće države i integralno ujedinjenje, a Nikol Pašić ideju velikosrpstva, te je u sjedište izbjegličke srbijanske vlade na otoku Krfu, pozvao predstavnike Jugoslavenskog odbora. Nakon mjesec dana pregovaranja Nikola Pašić, kao predstavnik srpske vlade i Ante Trumbić kao predstavnik Jugoslavenskog odbora, potpisali su Krfsku deklaraciju, prilično nejasan i dvosmisleni dokument.
Prvo spuštanje na Mjesec – 1969.
Posada Apolla 11: Neil Armstrong, Edwin ‘Buzz’ Aldrin i Michael Collins izvela prvo spuštanje na Mjesec. Neil Armstrong je tako postao prvi čovjek uopće na nekom drugom tlu osim zemaljskog, kao i manje posznati Aldrin, koji mu se pridružio, dok je Collins upravljao lunarnim modulom u mjesečevoj orbiti.
Apollo 11, ispunio je viziju predsjednika Johna F. Kennedyja o osvajanju Mjeseca prije Sovjetskog saveza do kraja 1960-ih, koju je izrazio tijekom govora u kongresu 1961: “Vjerujem da se ova nacija mora posvetiti postizanju cilja, prije istjeka ovog desetljeća, slijetanja čovjeka na Mjesec i njegovog sigurnog povratka na Zemlju.
Viking 1 sletio na Mars – 1976.
Viking 1 je prva od dvije letjelice iz uspješnog NASA-inog programa istraživanja Marsa Viking. U početku je slijetanje landera na Mars bilo planirano za 4. srpanj 1976., 200-tu obljetnicu osnutka SAD-a. Snimke koje je orbiter napravio pokazao je da je planirano mjesto slijetanja opasno za lander. Slijetanje se na kraju odigralo 20. srpnja 1976. Sonda Viking Lander 1 slala je podatke s Marsa 4 godine i 28 dana.
Mars je četvrti planet po udaljenosti od Sunca, vidljiv sa Zemlje prostim okom i zato poznat od davnine. Mars nosi ime rimskog boga rata i često je nazivan Crvenim planetom zbog njegove crvene boje. Po uzoru na stara češka imena planeta, Hrvati kajkavskog narječja jedno su vrijeme upotrebljavali imena Strah, Užas i Ognjenica.
Zvonimir Majdak, književnik – 2017.
Majdak, Zvonimir, hrvatski književnik (Zrinska kraj Grubišnoga Polja, 26. I. 1938 – Zagreb, 20. VII. 2017). Studij jugoslavenskih jezika i književnosti završio 1964. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Uređivao je časopise Republika i Polet te biblioteku stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost. Književnu karijeru započeo je pjesmama (Tip na zelenoj livadi, 1960; Ukleti motociklist, 1963). Pisao je i televizijske drame, feljtone, kritike i putopise, ali se nadasve afirmirao kao pripovjedač. Romanom Bolest (1964) započeo je ciklus egzistencijalističkih proza u kojima se alegorijski tematiziraju problemi života u urbanoj sredini. Pripadaju mu i romani Kćerka (1985), Starac (1988), Lugarnica (1990) i Krevet (1990). Majdak je i jedan od začetnika tzv. proze u trapericama. U kultnome romanu Kužiš, stari moj (1970), koji je doživio uspješnu kazališnu i filmsku premijeru, uveo je zagrebački žargon s izrazima karakterističnima za mladi naraštaj. Junake odlikuje pobunjeničko stajalište prema svijetu i njegovu klišejiziranom jeziku, suprotstavljanje starijemu naraštaju, poricanje čvrstih društvenih struktura i svakog oblika kanonizirane kulture. Autsajdersku poziciju središnjega lika prate i romani Stari dečki (1975) i Gadni parking (1980). U nekoliko romana parodira se trivijalna matrica (Pazi, tako da ostanem nevina, 1971; Marko na mukama, 1977; Biba, okreni se prema zapadu, 1982). Bliska mu je i tema vezana uz ljude i događaje koji čine povijest u nastajanju (Tiha jeza, 1975; Muška kurva, 1986; Umrijeti u Tuškancu, 1992; Tajna trga N, 1993). Više romana napisanih u žanru pornografskoga romana (Baršunasti prut, 1987; Gospođa, 1988; Ševa na žuru, 1989; Ponovo sam nemoralna i pokvarena, 1996; Želim još puno puta, 2001; Fircigerice, 2010) objavio je pod pseudonimom Suzana Rog. Majdakovi romani slijede zakone vladajućih proznih modela vremena u kojem su nastajali. Početna egzistencijalistička koncepcija iz 1960-ih, zamijenjena je u 1970-ima prozom u trapericama ili tzv. frajerskom prozom, a u 1980-ima i 1990-ima može se govoriti o žanrovskoj hibridnosti. Neovisno o tome kojemu modelu pripadali, u Majdakovim se romanima redovito prepoznaje težnja za lakim fabuliranjem kojim se nastoji približiti čitateljskoj publici. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo za 2014.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org